PRONAĐI SVOJ SUPER POWWWER U DRUŠTVU BUDUĆNOSTI 
Neformalna serija radionica programiranja počela je kad ga je nekoliko prijatelja tražilo da ih nauči osnovama programiranja. Nalazili su se najprije jednom tjedno u kafiću u kojem su vlasnici bili skloni dati im dva stola. Prve je godine bilo desetak polaznika, druge već trideset šest i osam mentora, a ove je godine bilo prijavljenih pedesetak.

Taj njegov doprinos zajednici otvorio mu je brojna vrata. ‘Danas je tehnički direktor u mojoj firmi osoba koju sam prije četiri godine upoznao na Đavaskriptiranju’, opisuje Roberto.

Robertovo ulaganje u zajednicu ilustrira jedan od ključnih rezultata prvog istraživanja o navikama generacije Z na poslu u Hrvatskoj koje je proveo A1 Hrvatska: unatoč individualnosti, želja da pomognu drugima je njihova motivacijska snaga. Te njegove, kako kaže, ludorije, potaknule su ga da osnuje tvrtku. Ovako je donio odluku: ‘U tvrtki u kojoj sam radio došao sam do razine tehničkog direktora, a na toj razini odluke samostalno donosiš i samostalno rješavaš probleme. Odlučio sam, kak se to veli, pobrinuti se za sebe, biti odgovoran za sebe i svoja djela.’ Iskoristio je mrežu poznanstava koju je izgradio na Đavaskriptiranju. Taj networking pomogao mu je u pokretanju poslovanja i s prvim klijentima. Postavio je fleksibilnu organizacijsku strukturu koja može pratiti brzi rast. U njegovoj su tvrtki svi direktori mlađi od 30 godina, a kreativni direktor je prijatelj kojeg poznaje već 15 godina jer su iz istog sela.

‘Dogodila nam se dobra kombinacija ljudi, među kojima postoji veliko povjerenje. Vodimo se time da stvaramo nešto novo, nešto ni iz čega.’ Krtech se bavi product discoveryjem, dizajnom i razvojem digitalnih sustava, a specijalizirali su se za CRM integracije: ‘Naš je cilj pomoći klijentu tako da razvijamo proizvod uz njega, dajemo mu upute i s tehničke i s dizajnerske strane.' Ovih je dana zaposlio i odvjetnicu jer se žele prijavljivati s projektima na natječaje za EU fondove pa osobu za međuljudske odnose jer želi tvrtku postavljati na zdravim temeljima. Međutim, ključna je poslovna odluka bila da se usmjeri na tržište SAD-a.

ISKORISTI SVOJ SUPER POWWWER U DRUŠTVU BUDUĆNOSTI 
Generacija Z, pokazalo je istraživanje koje je o poslovnim navikama mladih proveo A1 Hrvatska, pokazuje koliko je digitalizacija i globalizacija otvorila pristup i mogućnostima i novcu. ‘Namjerno sam odbijao poslove u Hrvatskoj, nešto manje u EU-u. Uložio sam sve u otvaranje tržišta u SAD-u jer sam znao da tamo možemo naplatiti svoj posao po dvostruko višoj satnici. Ondje je vrijednost naše usluge baš toliko veća nego u Europi. Zbog veće kupovne moći mi, koji ulazimo na mala vrata, imamo veće koristi nego da jednak trud i vrijeme ulažemo ovdje. Rezultat je toga da moje kolege i zaposlenici ne moraju raditi cijelu godinu nego samo šest mjeseci’, kaže Roberto i nastavlja: ‘S američkim klijentima se nekad trebalo dogovarati u kasnijim večernjim satima. To sam u početku radio, ali ne možeš reći svojoj ekipi da svake večeri radi do ponoći. Napokon, i ja bih htio doći na posao u 9:00, riješiti sve do 17:00, zatvoriti laptop i podružiti se s ekipom.'

Zato su s klijentima s druge strane Atlantika dogovorili određeno vrijeme kada rješavaju bitna pitanja u procesu. Roberto misli da je vrijeme jedino što imamo. ‘Važno je kako ga potrošiš. Nekad to može biti dragocjeno, iako i uludo potrošeno vrijeme nekad nije loše’, kaže ovaj Međimurac. Uvjeren je da zdrave granice radnog vremena moraju postojati. ‘Moraš imati ravnotežu između posla i slobodnog vremena. Možda osobno nisam najbolji primjer jer sam u proteklom razdoblju radio i po 250 sati mjesečno. Potegnuo sam da drugi ne moraju.’ Roberto se nada da će za deset godina moći raditi samo par sati na dan. ‘Ne vidim se ni u aktivnom vodstvu u firmi. Pretpostavljam da s 33 godine neću imati više elana za napravit najbolje odluke. Osim toga, Petra, buduća supruga koja je od samog starta tvrtke Financijski direktor i ja razmišljamo o djeci. Želim provesti vrijeme s obitelji, govori o svojim profesionalnim i privatnim planovima. Roberto se slaže sa zaključcima istraživanja A1 Hrvatska o poslovnim navikama generacije Z, koje je pokazalo kako je povezanost s obitelji ključna među vrijednostima te generacije. Vjeruje da ne bi uspio bez svojih suradnika, zajedničko iskustvo s početka života pamtit će, kaže cijeli život, a svojoj budućoj supruzi zahvaljuje što ga upravo ona čuva od toga da ne preuzima poslove koje ne bi mogu odraditi.

Na četvrtoj godini KIF-a Luka je zaključio kako karijeru ne želi posvetiti kineziologiji, pa je napravio potpuni zaokret. Iritiran gužvama, bez vozačke dozvole, počeo je sastavljati električne bicikle. I tako je krenuo na tržište rada, baš kao i brojni drugi pripadnici generacije Z. Ono što drugi misle o njima uključuje nekoliko činjenica i puno hypea. Stoga je A1 Hrvatska u suradnji s agencijom HumanAct za bihevioralni dizajn, proveo ekstenzivno istraživanje o generaciji koja će promijeniti poslovne modele i način na koji se radi. U serijalu otkrivamo koje su vrijednosti važne za generaciju Z, kako se vide u svijetu, kakva su im očekivanja, što očekuju od karijere i poslovnog okruženja.

PRONAĐI SVOJ SUPER POWWWER U DRUŠTVU BUDUĆNOSTI 
Kada bi se Lukin karijerni put složio u matricu, sastojao bi se od sedam ključnih načela: spoznaj u što vjeruješ, okruži se pravim ljudima i mentorima, odredi problem koji te zanima, istražuj što više o industriji i/ili problemu, smisli rješenje problema, stvaraj svoju viziju (i nemoj se pritom plašiti neuspjeha), sam sebi svakodnevno postavljaj izazove.

Nije ipak sve bilo bez podloge: ‘Kako mi je otac vojni pilot i spretan je s mehanikom i rukama, uz njega smo brat i ja u očevoj garaži počeli s malim projektima. Uvijek smo u toj garaži nešto šarafili. Ta je ljubav iz djetinjstva morala negdje isplivati’, kaže Luka. ‘Motivacija mi je uvijek bila da napravim nešto kvalitetno. Na kraju dana, kad testirate svoj prvi električni motor, to vam izmami osmijeh na lice’, govori Luka, koji je prošle godine osnovao tvrtku DC Bike. ‘Mala smo firma, zasad smo u njoj zaposleni samo brat i ja. I dalje, kao u očevoj garaži, šarafimo danonoćno. Pridružili su nam se potom studenti s različitih STEM fakulteta koji su u praksi htjeli isprobati nešto novo, dakle mlada ekipa koja s nama dijeli iste interese. Od suradnika su nam postali prijatelji s kojima zajedno radimo’, ističe Luka važnost dobrog radnog okruženja i atmosfere.

‘Novac nam u početku nije bio glavna motivacija, vukla nas je želja da napravimo svoj proizvod. Sada smo već odradili dosta električnih bicikala, počeli smo primati narudžbe za veće razvojne firme, a dugoročni je cilj da napravimo cijeli strojni park i krenemo u serijsku proizvodnju.’ Luka se ne boji novih izazova. ‘Natjecateljski sam nastrojen jer sam 15 godina proveo u sportu. Ovo što sada radim zamjena je za adrenalin koji je donosilo natjecanje u džudu.’ Tatami, natjecateljsku strunjaču na kojoj se borio u džudu, zamijenio je puno 'tvrđom' poslovnom podlogom u uzbudljivoj tech utakmici.

Luka se ne boji novih izazova. ‘Natjecateljski sam nastrojen jer sam 15 godina proveo u sportu. Ovo što sada radim zamjena je za adrenalin koji je donosilo natjecanje u džudu.’ Tatami, natjecateljsku strunjaču na kojoj se borio u džudu, zamijenio je puno 'tvrđom' poslovnom podlogom u uzbudljivoj tech utakmici.

UNAPRIJEDI SVOJ SUPER POWWWER U DRUŠTVU BUDUĆNOSTI
Luka uči gdje god i kad god može – i to najčešće na internetu. Ima hrabrosti skočiti u novo, ali i zaprljati ruke, a primijeti li da mu u vještinama nedostaje neka karika, potrudit će se da je pronađe i svlada prepreku. Potpuno je tehnološki samouk. Kada je krenuo u izradu prvih električnih bicikala nije, priznaje, znao ni osnove. ‘Počeo sam najprije s tutorijalima na YouTubeu pa se nadograđivao sa stručnijima i kompleksnijima. Nakon besplatnih tutorijala učio sam na platformi Udemy, na kojoj u kratko vrijeme možete dobiti korisne informacije, proučavao sam online videotutorijale i dostupnu literaturu. I korak po korak, tutorijal po tutorijal, sastavio sam svoj prvi električni bicikl!’

Od bicikla je krenuo prema baterijskim sustavima. ‘Zaintrigirali su me ti sustavi jer se mogu implementirati u gotovo sve. Najviše smo ih testirali na našim električnim biciklima, a kasnije i na električnim motorima. Uspjeli smo izregulirati struju od 10 do 20 kW i napravili, vjerujem, odlične stvari s Battery management sustavima.’ Kad je i taj potez svladao, u sljedećem je koraku dogovorio da u suradnji s FER-om rade na zajedničkom EU projektu na DMS-ovu razvoju tiskanih pločica. Nakon toga je krenuo u projekt punionica za električne automobile. ‘Prošle smo godine uspjeli razviti punionicu. Prezentirali smo je Ducatiju i TEP-u te sada razvijamo usluge tih punionica’, opisuje novi zamah.

'Ove smo veljače počeli s uzgajanjem paprika čiji ćemo razvoj pratiti putem Paprixa, Eyea i Detectora. Oni će biti naši pomoćnici u uzgajanju i pratnji uvjeta u kojima se nalaze naše paprike', kaže Laura Veseljak, učenica 8. razreda i dvostruka županijska prvakinja iz informatike. Zvijezdana kaže da je primijetila kako je zanimanje učenika za zanimanja u STEM području poprilično velik te podjednak i kod djevojčica i kod dječaka. 'Djevojčice ovdje čak prednjače u trudu koji ulažu. Nisam sigurna koji je razlog zbog kojeg se u kasnijim godinama taj omjer mijenja u korist dječaka. Zato u školi provodimo projekt 'Djevojčice u STEM-u' jer tako potičemo njihovo zanimanje za prirodne znanosti i informatiku.

Ove godine u školi sastavljaju i kalibriraju STEMI Hexapod robote , kojima su učenici dali imena Lincoln, Mia i Porter. 'Krenuli smo u izradu aplikacije u MIT App Inventoru, pomoću koje ćemo upravljati Hexapodima. Osim programerskoga dijela, važan je i dizajn same aplikacije radi privlačenja što većega broja krajnjih korisnika. Treći je korak izrada 3D modela pokrivne ploče koju učenici trebaju samostalno dizajnirati u programu On Shape', govori Laura.

Osim toga, rade i programiranje u Logu, pa je rad s učenicima multidisciplinaran te poprilično dinamičan. Učenici uglavnom samostalno proučavaju sadržaje na stranici lab.stemi.education i izvode praktične vježbe. U tom dijelu često dolazi do tehničkih problema koje rješavamo međusobno ili, kad baš zapne, u suradnji s ekipom iz tvrtke STEMI', dodaje Zvijezdana.

Ovo je treća godina kako njihova škola sudjeluje u programu Škola budućnosti: 'To nije klasična škola, ali djeca izvrsno reagiraju i pritom uče na drugačiji način, za što ne bi bilo prilike u klasičnom kurikulu', kaže Zvijezdana, koja je ponosna na rezultate svojih učenika na županijskim natjecanjima.

Razvoj i unapređenje znanja i vještina obrazovanjem i svakodnevnim učenjem koje nikada ne prestaje ključni su pokretači individualnoga uspjeha, razvoja tvrtka i ekonomskoga rasta. Kako bi pokazao koje su vještine potrebne da se već danas bavimo inovativnim poslovima u najpropulzivnijim industrijama, A1 Hrvatska s ekspertnim je timom, u kojemu je 27 znanstvenika, profesora, menadžera, stručnjaka iz različitih industrija i osnivača tehnoloških tvrtka, objavio prvu hrvatsku interaktivnu mapu poslova i vještina budućnosti. Ovo su priče o ljudima koji već rade poslove budućnosti u Hrvatskoj i koji svojim znanjem pomiču granice, rade s najnovijim tehnologijama na inovativnim proizvodima i uslugama te pokreću promjene u svojim industrijama. Saznajte kako svatko od nas može steći vještine za poslove budućnosti!


Na poslovnoj kartici Ivora Novosela, menadžera za rješenja B2B u Coca-Coli HBC Hrvatska, piše digital product manager. Ta bi se poslovna titula na hrvatski jezik mogla prevesti kao rukovoditelj digitalnih proizvoda. To zanimanje postaje sve važnije u velikim tvrtkama i uvršteno je u prvu hrvatsku interaktivnu mapu poslova budućnosti. 'Upravo prolazimo veliku digitalnu transformaciju tvrtke, a svoj bih posao opisao kao upravljanje širokom lepezom proizvoda i platforma. Naša je digitalna transformacija sinergija dvaju silosa – poslovanja i informatičke podrške. Moj je zadatak pomagati kolegama iz svih timova, koordinirati podršku, razgovarati s dobavljačima i pružateljima usluga digitalnih rješenja kako bismo neprestano unapređivali procese i informacijska rješenja. Inicijative dolaze iznutra i izvana kad to zada tržište. Ukratko, stalno guramo jedni druge – sustav nas ili mi sustav', opisuje Ivor.

Agilni pristup poslovanju i digitalna transformacija prioriteti su i za velike i za manje tvrtke. 'I prije smo bili agilni, reagirali smo na promjene, prilagođavali se uvjetima na tržištu i novim okolnostima te uvažavali nove čimbenike, no sada je to strukturirano kao novo, moderno, kompleksno i na digitalnim tehnologijama utemeljeno upravljanje poslovanjem.'


PRVA HRVATSKA INTERAKTIVNA MAPA VJEŠTINA ZA POSLOVE BUDUĆNOSTI: 
PROVJERI KOJE SU SVE VJEŠTINE POTREBNE DA BI BIO STRUČNJAK ZA INTERNET SECURITY KAO MARIN


U Ivorovu slučaju to znači da u tvrtki surađuje s timovima na svim razinama – od vodstva tvrtke do krajnjih korisnika tih programa. Svoje će zadatke opisati kao neku vrstu ljepila koje sjedinjuje mnoge sfere u složenome organizmu kao što je velika međunarodna tvrtka: od prodaje, pravnih poslova, ljudskih resursa, financija, logistike... Digitalnu transformaciju prikazuje kao proces u kojemu tvrtka spaja timove i stvara novu organizaciju i kulturu rada te bolje upoznaje samu sebe koristeći se podatcima i tehnologijama kako bi neke procese ubrzala, na vrijeme prepoznala izazove i sklonila prepreke na putu – a da istodobno ostane istinski vjerna svojoj kulturi.

Dan na Ivorovu poslu 

Kako izgleda dan digital product managera? Ivorov dan počinje provjeravanjem onoga što se dogodilo tijekom noći. 'Budući da sam odgovoran za dio informacijskoga sustava i radim s timovima iz cijeloga svijeta, najprije provjeravam status sustava i poruke koje su stigle tijekom noći. Zatim prema planu i prioritetima koje obično napravim na kraju svakoga prethodnog dana rješavam zadatke: prikupljam informacije, istražujem novosti, kontaktiram s dobavljačima oko podrške i unapređivanja rješenja, prenosim razne statuse projekata i inicijativa. I obvezatno se kratko čujem s najvažnijim kolegama i timovima kako bismo provjerili status projekata i uskladili mišljenja oko raznih akcija ili novosti koje planiramo. Dogodit će se u radnome danu najmanje jedan brzi sastanak s komercijalnim timom. U međuvremenu će se pojaviti nekoliko hitnih upita i zadataka, pa se kalendar mora stalno prilagođavati. Na kraju dana odradim najhitnije zadatke i pripremam plan za sutra. I da ne zaboravim, vrlo su mi važne dvije do tri kratke stanke i brze neslužbene kavice s kolegama.'
U njegovu je poslu ključna dobro uravnotežena kombinacija hard skills, poput razumijevanja tehnologije, poslovanja, ekonomije i analitike, i onih mekih vještina na kojima je posebno radio, poput pregovaranja i komuniciranja. Ivor je završio srednju ekonomsku, kao dijete krajem osamdesetih zarazio se igricama i oduševio računalima. 'Tako se rodila ljubav prema ekonomiji i informatici. Na trećoj godini Ekonomskoga fakulteta u Zagrebu odabrao sam smjer poslovne informatike i time se bavim i danas.

Svaka stepenica prilika za učenje 

U Coca-Coli HBC Hrvatska je karijeru počeo na juniorskoj razini, ali ne žali ni za jednom stepenicom koju je u toj tvrtki prošao jer je svaka bila sjajna prilika za učenje. 'Došao sam u Coca-Colu 2006., baš kad se u tvrtki uvodio SAP. Prvi položaj bio je povezan s podrškom application support i podrškom SAP aplikacijama. Bio sam asistent u sustavu za opskrbni lanac SAP. Kad s fakulteta i vrlo kratkim stažem dođeš u tako veliku tvrtku, jednostavno se ukrcaš na brod s ostatkom tima i veslaš! Fantastično je kad na samome početku karijere dobijete priliku raditi ono za što ste na sveučilištu dobili znanja, pa ih možete dalje usavršavati. Bilo je to savršeno iskustvo: učili smo kako unaprijediti sustav i pomagali drugim timovima da ga što bolje iskoriste.' Pet godina kasnije tvrtka je krenula u sveobuhvatnu digitalnu tranziciju u sklopu projekta SAP Wave2  i to je razdoblje za njega bilo veliki skok u usvajanju novih znanja. 'Nadređeni su mi tada dali priliku i uključili me u više projekata. Na tome sam terenu najviše učio.'

Ključ za razvoj i dobre rezultate digital product managera nije duboka ekspertiza u jednome posebnom području, nego sposobnost integracije analitike, poslovnih modela, sustavne metode rješavanja problema i koordinacije. Najveći zaokret prema digitalnome, kaže, bila je pandemija – pogotovo šokantna 2020. 'Ona je donijela najveći skok u mrežnome svijetu jer smo bili primorani raditi u domovima i zatvorenim prostorima: nije bilo logistike, prilagođeno je bilo i ponašanje na tržištu. Mislim da smo taj najveći izazov unazad 10 ili 15 godina u poslovanju svladali lako: odmah smo reagirali osluškujući tržište i razvijajući naprednije procese koji bi podržali takvo poslovanje. Sada kad se ponovno otvaramo, svjesni smo te promjene, želimo iskoristiti ono što se u novim okolnostima pokazalo kao kvalitetno rješenje, pa prema partnerima, kupcima i dobavljačima otvaramo nove platforme i načine poslovanja.

Najbolje uči radom

Objašnjava da je u vremenu prije pandemije poslovanje bilo relativno klasično: postojali su izravni odnosi između kupaca i dobavljača. 'Sada osmišljamo platforme na kojima se u virtualnome svijetu susreću sudionici – mnogo dobavljača i mnogo kupaca kojima omogućujemo korištenje različitim platformama za razne kategorije proizvoda.' Budući da u svojemu poslu mora komunicirati s puno timova – od onih unutar tvrtke do onih vanjskih – jednom od najvažnijih vještina smatra komunikaciju. 'Puno timova mora sudjelovati: komercijala, opskrbni lanci, sektori financija, prava, ljudskih kadrova. Najviše vremena treba uložiti u slušanje onih koji problem moraju riješiti i pomoći im u tome.” Najbolje se uči radom, tvrdi Ivor. „Ako dobiješ priliku preuzeti neku odgovorniju ulogu, ako se od tebe očekuje inicijativa, ako moraš donositi kvalitetne odluke, i to brzo, to te automatski tjera na komunikaciju. A učenje je od drugih ključno, online ili offline. Uglavnom se okružiš ljudima koji slično rade i razmišljaju. Ako te nešto zanima, naučit ćeš.'

U tvrtki je imao priliku odraditi potrebne radionice, a najvažnijima i najvrednijima smatra one na kojima su ga podučavali vještinama slušanja, pregovaranja, komuniciranja. 'U svakome trenutku i od svakoga možete nešto vrijedno dobiti i naučiti. Učio sam od starijih i menadžera na visokim položajima, ali jednako tako i od kolega prodajnih predstavnika, kolega iz skladišta, iz proizvodnje... Kad nešto ne znaš, pitaj i jednostavno gledaj što i kako rade drugi.

Kako do cilja 

Nužnom karakternom značajkom smatra samokritičnost. 'Kad sam shvatiš što ne znaš, to te tjera prema osobnomu napretku.' Važna mu je zdrava ravnoteža poslovnoga i obiteljskoga, pa slobodno vrijeme posvećuje obitelji, supruzi, kćeri, prijateljima. I psu. „S njim sam prošao tisuće kilometara”, kaže. Redovito trči i za njega je to više od rekreacije. Proteklih si je godina zadao ciljeve – polumaraton, maraton i utrka 100 milja, i sve ih je odradio. 'Trčanje mi je važno. Postavljam si izazove i učim o sebi po putu. Zanimljivo je slušati sam sebe dok trčiš, shvatiti želju za završetkom koja je jača i kad ti se čini da se tijelo buni. Trčiš, slušaš se i gledaš kroz što prolaziš, i kad prođeš kroz ciljnu traku, znaš zašto si prošao.' Kao što trči, Ivor i radi. Postavlja si ciljeve, izaziva sam sebe. 'Uvijek se trebaš malo oznojiti. U poslu radim istu stvar, guram se u velike utrke da bih ih prošao, upoznao nove ljude i na kraju se zabavio uz dobru ekipu dok slavimo naše pobjede.

Razvoj i unapređenje znanja i vještina kroz obrazovanje i svakodnevno učenje koje nikada ne prestaje ključni su pokretači individualnog uspjeha, razvoja kompanija i ekonomskog rasta. Kako bi istražili koje su vještine potrebne da bismo se već danas bavili inovativnim poslovima u najpropulzivnijim industrijama, A1 Hrvatska je s ekspertnim timom, u kojem je 27 znanstvenika, profesora, menadžera, stručnjaka iz različitih industrija i osnivača tehnoloških tvrtki, lansirao prvu hrvatsku interaktivnu mapu poslova i vještina budućnosti. Ovo su priče o ljudima koji se već bave poslovima budućnosti u Hrvatskoj i koji svojim znanjem pomiču granice, rade s najnovijim tehnologijama na inovativnim proizvodima i uslugama te pokreću transformacije u svojim industrijama. Evo kako svatko od nas može steći vještine za poslove budućnosti!


'Cilj nam je prevesti Poštu 1.0 u novo vrijeme. Uspostaviti inovacijsku kulturu', govori Luka Škacan, direktor službe za unapređenje poslovanja Hrvatske pošte i direktor tvrtke kćeri Locodels. Luka je fokusiran na tehnološke inovacije i uvođenje novih usluga, zadužen je za digitalizaciju svih ključnih internih i korisnički orijentiranih procesa. Njegovo zanimanje izuzetno je traženo u digitalnoj ekonomiji, kako se ističe u A1 prvoj hrvatskoj interaktivnoj mapi vještina za poslove budućnosti. 'Sada više nego ikada postoji potreba za unapređenjem procesa i implementacijom novih tehnologija', kaže Luka.
Prije četiri godine vodio je jedan od najznačajnijih digitalnih projekata u Hrvatskoj pošti – riječ je o Digitalnom poštaru. 'Bila je to digitalizacija ključnih internih procesa u segmentu dostave, procesa za koje su zaduženi naši poštari na terenu, koji su nekad s olovkom i papirom bilježili sve u tekice i knjižice. Prije četiri godine uveli smo aplikacije u njihove mobilne uređaje koje ih vode kroz posao u svakodnevnom radu na terenu. Svake se godine u proces uvode određene inovacije, pa taj projekt još nije gotov – niti će ikada biti', objašnjava Luka.


PRVA HRVATSKA INTERAKTIVNA MAPA VJEŠTINA ZA POSLOVE BUDUĆNOSTI: 
PROVJERI KOJE SU SVE VJEŠTINE POTREBNE DA BI BIO STRUČNJAK ZA INTERNET SECURITY KAO MARIN


Nakon završetka studija na Fakultetu elektrotehnike i računarstva radio je najprije u Ericsson Nikola Tesla Grupi. 'Vrlo sam brzo završio u globalnom Ericssonu i imao sam sreću da u internim podjelama završim u internacionalnom okružju te odradim šest godina terena u inozemstvu. Istodobno sam završio postdiplomski na Ekonomiji, smjer organizacije i menadžmenta, pa sam došao do prilike da s čistog tehnološkog posla prijeđem u tehnološki konzalting u multimedijskom i sektoru komunikacija. Tri sam godine proveo u Deloitteu kao strateški i tehnološki konzultant. Jedan od klijenata bila mi je, među ostalim, Hrvatska pošta, za koju sam tada radio kao vanjski suradnik. Tadašnja Uprava ponudila mi je priliku da budem u timu koji će postavljati projektno upravljanje i koji će takvu potpuno tradicionalnu organizaciju prebaciti u matricu funkcionalne organizacije i projektnog upravljanja.'
I tu je bio ključni izazov: kako nešto konzervativno, s tradicionalnim obrascima poslovanja, pretvoriti u moderno poduzeće koje odgovara potrebama novih, povezanih korisnika. Za Luku je to bio izazov. Dodatno ga je motiviralo što je doista imao priliku biti inovativan. 'Kod nekih multinacionalnih korporacija rješenja dobivate izvana i ne možete raditi ovako inovativne projekte. Radio sam u međunarodnim korporacijama u kojima dobijete gotove projekte koje pripremi matica, i samo vam proslijedi zadatke. Ovdje imamo mogućnost promijeniti stvari i postaviti ih onako kako tržište želi, kako korisnici žele', objašnjava nam koliko je uzbudljiva prilika da osmislite autentičan i originalan proces.

Radio je nekoliko tjedana kao poštar

Da bi uopće mogao krenuti u izradu strategije digitalne transformacije i osmisliti inovativna, market fit rješenja, Luka je trebao pažljivo sagledati potrebe i poštara i korisnika. Osim analize podataka, odlučio je svjedočiti procesu iz prve ruke: sjeo je na bicikl i nekoliko tjedana radio kao poštar. 'Ako nema dovoljno kvalitetnih povijesnih podataka i ako nemate preciznu sliku procesa koji želite unaprijediti, krećete u ono što bi se inženjerskim rječnikom reklo 'as is - to be'. To znači da doslovce morate provesti vrijeme na terenu s poštarima prije nego što za njih predložite digitalni proces. Kada smo bili u procesu digitalizacije same dostave, provodio sam tjedne na biciklu glumeći poštara. Ma ne glumeći – bio sam poštar. Drugi kolege su bili u poštanskim uredima da bi ustanovili kako proces izgleda i kako bi sa zaposlenicima testirali  unapređenja', opisuje Luka kako su on i njegov tim koristili napredne tehnike etnografije i promatranja sa sudjelovanjem koje omogućuje kvalitetnije uvide od anketa ili sličnih alata. Kompanije u doba povezanih korisnika, ističe Luka, trebaju biti usmjerene na potrebe korisnika (customer-centric) i na potrebe zaposlenika (employee-centric). 

Na pitanje jesu li u njegovoj 15-godišnjoj karijeri poslovi birali njega ili on poslove, zastao je samo nakratko. 'Prvo sam zaposlenje tražio kao i svi. Izađete s faksa, javite se na natječaje. Na prelasku 2005. u 2006. to je bilo jednostavno: ekonomija je bila u ekspanziji, poslovi su se lako nalazili. Kasnije sam prelazio iz kompanije u kompaniju i shvatio da je važnije birati šefa nego posao. Izaberete li dobru osobu koja će vam biti šef, bit ćete višestruko na dobitku. Učit ćete, razvijati se, s nadređenom osobom moći ćete razviti odnos u kojem ona zna da u vama ima pouzdanog suradnika, i da jednako tako želi raditi s vama. Imao sam sreću odabirati poslove na takav način,' kaže Luka. 

Sada kad je on u prilici biti nadređeni, koristi svoja iskustva. 'Kako sam imao sreće u inozemstvu provesti šest godina, a radio sam u Njemačkoj, Engleskoj, na Bliskom istoku i u Africi, naučio sam pravila poslovne kulture koja nisu rigidna u smislu odnosa prema zaposlenicima. Najuspješnije korporacije zasnivaju se na tome da vam okružje bude nekolicina sretnih ljudi. Sve kompanije koje su uspjele dovoditi ljude s osmijehom na posao i trudile se da takvi i odlaze s njega, bilježile su najbolje rezultate. Vidio sam i drugačije, neugodnije primjere, koji možda daju kratkoročni rezultat, ali na duge pruge ne izvlače maksimum iz ljudi.

Uveli kriptovalute i digitalne aplikacije 

Tvrdi da je digitalizacija za Hrvatsku poštu filozofija razvoja, tumači kako svaka moderna organizacija rabi digitalne tehnologije da bi mijenjala poslovanje i istraživala prilike za nove vrijednosti. Osim Digitalnog poštara, nabraja još niz projekata: razvoj usluga u e-trgovini, zatim korisnički orijentiranu platformu u kojoj su proizvodi dostupniji. Zamišlja Hrvatsku poštu kao veliki digitalni poštanski ured sa svojim šalterima kroz jedinstveni portal koji omogućuje pružanje javnih usluga. Luka ističe i projekt za portal posta.hr. 'To je segment koji rade kolege iz službe iz Ureda strategije i kolege iz IT-a, a zamišljen je kao centralno mjesto pristupa uslugama Hrvatske pošte, što je u zapadnoj Europi postalo standard.'

Govori i o projektima poput Paketomata, koji su više korisnički orijentirani. 'Razvijamo digitalne pristupne točke koje podižemo i kojima možete pristupiti bezgotovinskim načinom plaćanja. Ponosni smo i na to što pokušavamo slijediti trendove i uvoditi moderna sredstva plaćanja poput kriptovaluta i digitalnih aplikacija koje služe za instant plaćanja i također postaju opcija plaćanja prvenstveno u poštanskim uredima', nabraja projekte koje osmišljava poštujući potrebe korisnika.

Direktor je i tvrtke kćeri Locodels, startupa koji je Pošta akvizirala prije koju godinu. 'Imao sam sreću da sam taj startup mogao pretvoriti u samoodrživo poduzeće koje treba nositi značajan prihod za Hrvatsku poštu. Tjeraju nas na to tržišne okolnosti i konkurencija koja je posebno žestoka u segmentu dostave paketa', kaže Luka ističući kako je to najbrže rastući segment koji će biti ključan u budućnosti. 'E-commerce raste dosta brzo posljednjih godina, a mi sada pokušavamo uhvatiti korak s Europskom unijom. E-trgovina generira promete s dvocifrenim postotnim rastom. Otkriva i neke promjene u očekivanjima korisnika.   

'Trendovi kažu da korisniku više nije problem platiti dostavu, dok smo nekad bili suočeni sa zahtjevima da ona bude besplatna. Sve više korisnika želi imati informaciju o dostavi i u konačnici mogućnost upravljanja njome. To mijenja i način na koji mi razmišljamo: prije ste imali poštara koji šeće svaki dan uobičajenom rutom, nosi svoj set pisama od sandučića do sandučića, a sada stvaramo organizaciju koja može danas isporučiti ono što je naručeno dan prije.'

No, često se zna ponešto zakomplicirati, pa uvijek mora biti dostupan, ako nešto treba izvanredno riješiti.

Radni dan započinje provjerom WhatsApp poruka u poslovnoj grupi, slijede jutarnji rituali – na prvom mjestu oni vezani uz obitelj – a nakon što stariju kćer odvede u vrtić, kreće njegov, kako kaže, formalni dio radnog dana. 

U njegovom je timu sada 12 ljudi. Svi su visokoobrazovani, stigli su s dobrih fakulteta – od FER-a do PMF-a. Za rad na njegovoj poziciji važne su tehnološke vještine jer, kaže, ne smijete dopustiti da ne budete ukorak s njima. Bitno je također da budete upućeni u to što se događa na internacionalnom tržištu, da znate kakva su rješenja postignuta, ali najvažnijim u upravljanju smatra meke vještine. 'Morate vladati tehnologijama da biste se njima bavili, ali vam to neće jamčiti da ste bolji od prosjeka. Boljim vas čine karakteristike kojima možete utjecati na ljude – da učinkovitije rade svoj posao i da ostvarite zajednički uspjeh.' Lider je pivot, ali timski igrač. U mladosti se bavio rukometom, sada igra mali nogomet, omiljeni autor mu je Jo Nesbo, a u slobodno je vrijeme, kao hobi, pokrenuo poduzeće koje se bavi razvojem softvera za fitness i wellness industriju. Najvažnija mu je obitelj. 'Najviše volim provoditi vrijeme sa suprugom i djecom. Kad sam s njima, u drugom sam svijetu.

Razvoj i unapređenje znanja i vještina kroz obrazovanje i svakodnevno učenje koje nikada ne prestaje ključni su pokretači individualnog uspjeha, razvoja kompanija i ekonomskog rasta. Kako bi istražili koje su vještine potrebne da bismo se već danas bavili inovativnim poslovima u najpropulzivnijim industrijama, A1 Hrvatska je s ekspertnim timom, u kojem je 27 znanstvenika, profesora, menadžera, stručnjaka iz različitih industrija i osnivača tehnoloških tvrtki, lansirao prvu hrvatsku interaktivnu mapu poslova i vještina budućnosti. Ovo su priče o ljudima koji već rade poslove budućnosti u Hrvatskoj i koji svojim znanjem pomiču granice, rade s najnovijim tehnologijama na inovativnim proizvodima i uslugama te pokreću transformacije u svojim industrijama. Evo kako svatko od nas može steći vještine za poslove budućnosti!


'Život je zapravo jedna duga task-lista'. Izgovorio je to na polovici razgovora Marin Maržić, direktor operacija i glavni developer u Electrocoinu. Prema A1 prvoj hrvatskoj mapi poslova i vještina budućnosti, inženjeri za razvoj softvera i analitičari informacijske sigurnosti na popisu su visoko pozicionirani. A Marin je već godinama i jedno i drugo. Trideset mu je godina, već je postigao zavidan uspjeh u karijeri. Njegov prvi posao bio je penetration tester. Otkrivao je ranjivosti sustava, bio je, kako se to kolokvijalno naziva, white ili etički haker. 

'Nemam problem s isticanjem onog što ne valja, valjda sam zato i radio penetration testing. To mi je bio posao iz snova: nisam vjerovao da te netko plaća da provjeriš što ne valja. Razne korporacije – najčešće banke ili državne institucije koje imaju obvezu i želju zaštititi svoje sustave od stvarnih prijetnji – unajmljuju nekog da izvana isproba njihov IT sustav. Krajnji je proizvod izvještaj u kojem navedemo što treba popraviti, gdje su propusti i kako da to unaprijede. 'Imam sklonost da kad nešto pogledam, odmah vidim što je loše. Nikad u to nisam morao ulagati previše napora, jednostavno mi je išlo. A obično kad ti nešto ide, to voliš i raditi. Nema puno ljudi koji se time bave niti škola u kojima se to uči.'


PRVA HRVATSKA INTERAKTIVNA MAPA VJEŠTINA ZA POSLOVE BUDUĆNOSTI: 
PROVJERI KOJE SU SVE VJEŠTINE POTREBNE DA BI BIO STRUČNJAK ZA INTERNET SECURITY KAO MARIN


Puljanin Marin maturirao je u tamošnjoj matematičkoj gimnaziji i magistrirao na zagrebačkom FER-u. Na zadnjoj godini studija – kada head hunteri već krenu tražiti inženjere koji izlaze s ovog fakulteta – mentor mu je pronašao tvrtku koja se bavila sigurnošću. 'Ondje sam radio tri godine. Nisam mogao steći bolja početna iskustva: firma se tek gradila, ekipa je bila sjajna, čuda smo naučili i napravili. Paralelno sam tamo krenuo raditi s kriptom. Vidio sam da netko na internetskoj stranici ima oglase da kupuje i prodaje kriptovalutu u Hrvatskoj. Kupio sam i prodao, vidio kako funkcionira, uočio da nije baš najbolje i da može biti puno jednostavnije i profesionalnije.'

Tu počinje avantura: osobi koja je stajala iza tvrtke koja je prodavala kriptovalute Marin šalje mail u kojem je po točkama naveo sve što treba promijeniti u projektu. 'Nisam imao pojma kome to šaljem, ali onda smo se našli na kavi, shvatili da je on isto ferovac, da smo diplomirali kod istog mentora. Dao mi je mobitel i šifre i dopustio da preuzmem poslovanje. I pet godina kasnije, tu smo, evo sad sjedimo u njegovom uredu. To je kratki put.'

Među najbrže rastućim tvrtkama u Srednjoj Europi

Nikola Škorić bio je taj koji je shvatio da je pošiljatelj maila koji ga kritizira zapravo saveznik. Netko bi se drugi možda uvrijedio ili preplašio, no Nikola, inače nuklearni inženjer, procijenio je da su Marinova znanja, vještine, energija i napokon integritet – blago. Sada sjede zajedno na devetom katu zagrebačke poslovne zgrade na kojem su se u sjevernom krilu raširili prostori tvrtke Electrocoin. Marinov ured je veći jer ga dijeli s developerima. Ovo im je peti ured u koji su se preselili: počeli su u coworking prostoru, sad su narasli i treba im nekoliko stotina kvadrata. 

Još prije nekoliko godina proglašeni su hrvatskim startup zvijezdama. Njihovo fintech čudo Electrocoin šestu godinu zaredom raste po prihodima i drugim poslovnim pokazateljima. Prošle su se godine plasirali na šesto mjesto Deloittove liste 50 najbrže rastućih tehnoloških tvrtki Srednje Europe. Najprije su nudili uslugu posredovanja u trgovanju kriptovalutama na platformi, pa onda napravili vlastitu uslugu mjenjačnice kriptovaluta te odlučili krenuti s trgovanjem po Europskoj uniji, u kojoj se danas odvija čak 80 posto prometa tvrtke. Marinova znanja stoje iza tri proizvoda koja su razvili: Bitcoin mjenjačnice za posredovanje u trgovanju kriptovalutama, PayCek sustava za procesiranje kriptouplata te, u suradnji s Hrvatskom poštom, usluge za otkup kriptovaluta u HP-ovim poslovnicama. Bitcoin mjenjačnica Electrocoina nudi posredovanje u trgovanju s 27 kriptovaluta. 

Marin otkriva da je 2021. velika godina za kriptovalute, a interes raste kroz godine pravilnom krivuljom. Poznat im je i prosječni profil osoba koje u Hrvatskoj kupuju kripto. 'Kupci kriptovaluta su doista iz svih sfera života, možemo reći da ima primjera iz cijele populacije. Među njima je ipak značajan broj mladih ljudi iz IT-a, najčešće su to muškarci između 20 i 40 godina, koji su zaradili pa sada trejdaju. Dio je špekulacija, ali 95 posto je ulaganje i vjera u tehnologiju da će za 50 godina kripto biti zlatna poluga.

Najvažniji alat je znati kako učiti 

Da kriptovalute nisu tek prolazni trend, dokazuju i sve veće investicije banaka, kompanija i investicijskih fondova koje su se značajno počele povećavati 2020. U svijetu je trenutno oko 1800 kriptomjenjačnica u 58 zemalja.

Kako izgleda Marinov prosječni radni dan? 'Slično kao i neradni. Radim, i to je to.' Iz prve je tvrtke otišao u trenutku kad je shvatio da mu zanimanje za kripto oduzima puno vremena. 'Htio sam biti odgovoran i pridonositi firmi, ali mi je kripto počeo oduzimati sve više vremena koje je nemoguće ugurati u 24 sata. Ovaj mi je posao zapravo zaposjeo sve vrijeme, a tako je i sada'.

Marinovo se ime pojavilo u mainstream medijima još prije nekoliko godina kada je, uz kolegu s fakulteta dr. Nikolu Banića, podigao prašinu preciznim brojkama ljudi koji su prisustvovali nekom prosvjedu, povorkama, hodovima, dočeku hrvatske nogometne reprezentacije nakon utakmice s Rusijom... Naime, razvili su program za brojenje ljudi na fotografijama. 'Hm, ponekad bi netko htio da je više ljudi, ali to je znanost. Brojke su brojke', kaže Marin, koji je Fakultet elektrotehnike i računarstva upisao samo zato jer je našao podstanarski stan koji je bio bliže FER-u nego PMF-u, gdje je kanio upisati matematiku.

'Matematika je jedino čisto što postoji na svijetu. Doslovce sve drugo je praksa i stvarnost', govori oduševljeno. 'Matematiku možeš raditi da ti oduzmu sve – ruke, noge, okus, miris, ništa ti ne treba. Samo mozak.” Kroz fakultet je protrčao u pet godina. 'Nije bilo teško. Igrao sam igrice, izlazio, družio se s frendovima. Studentski život i zezancija.' 

Međutim, ističe kako je ondje svladao najvažniji alat – kako učiti. 'Sva su tehnička znanja kroz pet godina računarstva, svi su predmeti samo lagana krinka za neke vrste matematike. Ali, osim tehničkih vještina, nije zanemariv networking koji stekneš. Kad sam došao na FER rekao sam, super, evo me doma, iako nisam ni znao da mi je to dom', tumači odnos prema almi mater. 'To je društvo koje ostane za dalje. Ljudi s kojima sam se našao prvog tjedna faksa, ostali su mi kao suputnici iako je nakon diplome svatko krenuo svojim putem. Možda ćemo jednog dana i raditi zajedno. Dio si generacije s kojom možeš dijeliti iskustvo dalje kroz život'.

Na fakultetu je najbolje učio dan prije ispita. 'Štoviše, najbolje, najgore i jedino tad. A sada moram učiti usput. Pokušavam učiti svakog trena, izvući iz svakog sata, jer nemaš vremena za eksplicitno učenje. Bar ja nemam vremena'. To znači da će koristiti svaku situaciju: dok se vozi u Uberu, dok pere zube. 'Svaki slobodni trenutak moram dobro iskoristiti za što više učenja jer knjigu neću stići otvoriti.'

Razvijaju novu platformu 

Marin bi na svjetskom tržištu sa svojim znanjima lako mogao pronaći posao. Ta mu činjenica olakšava donošenje teških odluka u vođenju tvrtke, u kojoj je suvlasnik s Nikolom. Kad se ne bojiš za svoju egzistenciju, donosiš kvalitetnije odluke. 'Što je najgore što mi se može dogoditi? Imamo sreću da smo u industriji u kojoj neću morati tražiti posao. Kvalitetnih je ljudi premalo, općenito je ljudi premalo. Koliko god da FER godišnje izbaci programera i inženjera, još ih nije dovoljno.' Kada regrutira developere u svoj tim, traži kvalitetu koja, uz sva potrebna tehnička znanja, u njegovom svemiru vrijedi više. 'Želim raditi s ljudima koji daju sve od sebe'. 

'Moram biti potpuno fokusiran kad radim. Zato mi je najdraže raditi vikendom ili radnim danom od ponoći do 4 ujutro. Tada je ipak manje ometanja. Kod kripta je specifično što generira puno više entropije nego neki drugi posao. Svaki drugi dan možeš otvoriti vijesti i nešto se dogodilo. Nečija je vrijednost porasla, nekome pala, Musk je nešto twitao, neka država nešto protestira, druga je nešto uvela, a Kina je pedeseti put zabranila kripto. Uvijek je nešto. Nije dosadno, ne znam je li to pozitivno, samo računam da sam si zbog stresa već skratio život za valjda 20 godina'.
  
Radi najčešće od osam, otkad se nižu sastanci. 'Evo danas je najprije individualni sastanak s developerima, pa s lead developerom, pola sata s marketingom za novi projekt, pa tjedni sastanak s growth timom, oko 15 sati kratak zajednički tjedni sastanak svih developera, pa onaj na kojem projektni menadžeri rezimiraju statuse da stavimo crtice na svaki aktivni projekt i vidimo koga treba pogurati. Pa sastanak Nikole i mene kao uprave. I tek onda mogu početi raditi. Aktivno programiram, većinu platforme sam ja napravio, ali je cijeli development tim zaslužan za razvoj novih stvari i sve smo bliže da oni mogu potpuno preuzeti i taj dio posla. Obično imam koncentraciju do ponoći, jer ujutro sve kreće iznova. Ali, radim i noću jer mi tada nitko ne smeta iako radim slabije...' 

U kratkoročnom planu Nikoli i Marinu cilj je stabilizirati poslovanje. Procjenjuje da su blizu toga jer su razvili tim. 'Na početku, a vjerujem da je sa svakim novim poslom tako, jedna ili dvije osobe rade sve. Kako je to izgledalo? Tko dođe prvi, uzme neki posao, drugi preuzme noćnu smjenu, za to vrijeme mogu spavati, onda drugi uzme jutarnji dio posla. Sada svaki novi odjel koji uspostavljamo preuzima ono što smo Nikola i ja sami radili. Bilo je to, ne pretjerujem, 12 do 16 sati rada dnevno. Prošlo nam je u trenutku jer smo bili nabrijani', opisuje energiju koju su ulagali. 'Stabilizacija poslovanja znači da više ne radimo za deset osoba, nego eventualno za dvije. U jednogodišnjem nam je planu da poslovanje ustalimo toliko da možemo uzeti vikend ili godišnji.' Nikoli i Marinu ide izuzetno dobro, a grade i ekipu. 'Želim s veseljem doći na posao, želim da su ovdje kvalitetni ljudi s kojima bih se i inače družio, i da imam što raditi osam sati dnevno'. 

Ono na čemu radi s kolegama odjela istraživanja i razvoja u jeseni 2021., ugrađivat će se u automobile, ovisno o projektu, tek kroz otprilike dvije godine. Dok konačni proizvod ne krene na cestu, Ana mora proći kompleksan put.

'Odjel istraživanja i razvoja prima zahtjeve za razvoj i proizvodnju komponenti i dijelova od velikih partnera s kojima surađujemo, proizvođača automobila ili njihovih dobavljača ako smo mi dobavljači drugog reda. Od njih dobivamo ulazne podatke za vozila koja će se na tržištu pojaviti tek za nekoliko godina i prema tim inputima razvijamo dijelove. Kupac daje svoju viziju koju mi razvijamo.

Najveći su izazov danas električna i autonomna vozila, a i ekološki standardi sve su rigorozniji. 'Očit je napredak na tržištu kod električnih vozila i autonomne vožnje. Sve projekcije pokazuju da će u budućnosti veliki naglasak biti na tim vrstama automobila. Istodobno, vozila sve više moraju zadovoljiti norme i standarde samoodrživih i ekoloških materijala. Sa svakim novim projektom stižu sve stroži standardi koje autoindustrija, pa tako i naša kompanija, moraju ispunjavati. Trend je da vozila budu smanjene težine bez obzira o kojim je pogonskim motorima riječ jer time se u svakom slučaju smanjuje njihova potrošnja i čuva okoliš.“, kaže Ana.

Njezin je posao dinamičan, a ilustrira to primjerom koliko su se rapidno i korjenito promijenili standardi čak i tijekom ove četiri godine otkako je počela raditi. 'Svi smo svjesni da industrija brzo napreduje, ponekad se u šest mjeseci stvari znaju jako izmijeniti. Sve su stroži zahtjevi za upotrebu materijala čije su emisije nakon recikliranja male ili nikakve. U vrlo kratkom roku to su postali standardni uvjeti dobavljača, pogotovo kod komponenti u električnim vozilima. A sve to nikad ne smije ići na uštrb sigurnosti i kvalitete.'

PRVA HRVATSKA INTERAKTIVNA MAPA VJEŠTINA ZA POSLOVE BUDUĆNOSTI: PROVJERI KOJE SU SVE VJEŠTINE POTREBNE DA BI BIO INŽENJER RAZVOJA PROIZVODA KAO ANA


Autoindustrija tjera dobavljače na stalna ulaganja u nove materijale i tehnologije kako bi automobili bili sigurniji, ekološki prihvatljiviji, ali ne i skuplji. Sami proizvođači bave se dizajnom, proizvodnjom karoserije i motora, a sve ostalo rade dobavljači. Zato je uloga kompanije u kojoj radi i njihovog razvojnog tima partnerska, jer je pozicija dobavljača u autoindustriji veća i aktivnija u odnosu na druge branše.

'Na tom putu proizvoda, od trenutka kad ga netko osmisli i iznese prvu ideju, mi dolazimo do onog stadija kad imamo gotov proizvod koji predajemo kupcu, koji ga ugrađuje u svoje vozilo.' U Aninom slučaju to znači modeliranje u 3D programima na računalu. U odjelu razvoja koriste suvremene metode 3D rapid prototypinga i skeniranja, odnosno trodimenzionalne izrade prototipskih uzoraka iz materijala sličnih stvarnom proizvodu te trodimenzionalne mjerne sustave. Na temelju toga se izrađuju 2D nacrti proizvoda te definiraju različite tehničke upute za njegovo korištenje i montažu.

'Na prvu ovo možda zvuči jednostavno, ali dosta je parametara kojima smo ograničeni, odnosno stavki koje moramo ispoštovati. Kroz razvoj proizvoda cijelo smo vrijeme u intenzivnoj komunikaciji s kupcem, najčešće tjedno, a nerijetko na dnevnoj bazi. Nakon razvojnih faza vršimo testove simulacije i analize udara, to je prioritet kojeg se moramo držati.'

Partneri na pet kontinenata 

Radno joj jutro počinje pregledavanjem mailova jer AD Plastik Grupa ima partnere na pet kontinenata s kojima su u neprekidnoj komunikaciji. 'Nakon toga krećemo u rješavanje prioritetnih zadataka. Puno komuniciramo s klijentima, ponekad tijekom dana imamo dva do tri sastanka gdje prezentiramo rješenja ili rješavamo dvojbe. Onda kreće razvoj 3D modela i nacrta'. Faze opisuje ovako: kad je njihov 3D model odobrio kupac, prate njegov razvoj, sudjeluju u probama na proizvodnim lokacijama, putuju u tvornice ili kod alatničara. 'Ono što ste crtali, vidite proizvedeno, opipljivo!'

'Kad sam prvi put vidjela svoj proizvod u vozilu, pomislila sam – To je to! Ali, sjajan je osjećaj kad vidite da ste zajedničkim radom kolega i kupca uspjeli ostvariti ciljeve. Prvi put vidite proizvod kojeg ste pažljivo stvarali. Zadovoljni ste'.

Radi u velikom open space uredu i to smatra idealnim okružjem. 'Odgovara mi dinamična radna atmosfera, ne trebam tišinu, a i posao je vezan uz kolege koji su naviknuti na užurbaniju atmosferu. Morate se stalno savjetovati i tražiti podršku projektnog tima. Sva ta znanja objedinjujemo u novi proizvod prema zahtjevu kupca. Jer ako to ne učinimo, naš proizvod možda sutra neće biti konkurentan na tržištu.' Opisuje tako kombinaciju starijih kolega inženjera koji su u svojim početcima morali dizajn i razvoj raditi 'ručno', ali imaju ogromno iskustvo i spremnost prenijeti znanje na mlađe kolege, i onih mlađih, kojima i sama pripada, a koji su generacija potpune računalne ere.

'Na području Splitsko-dalmatinske županije nema puno industrije, pa je dobro čuti i one kolege koji su radili vani i koristiti ih kao inspiraciju. Sva znanja donesena sa strane i naučena iznutra od najveće su koristi', govori o onome što je Harvard Business Review nedavno nazivao kolektivnim CV-jem, kurikulumom kolektiva. U današnje vrijeme svatko je učenik i svatko je učitelj. A učenje je stalno.

'Treba uložiti trud jer sa svakim projektom dolaze novi izazovi. Svaki put kad mislite da ste nešto naučili, novi vas projekt iznenadi nečim drugačijim. U ovoj je profesiji dobro što za nas često novi kupci ili dobavljači organiziraju interne treninge. Kao tim razvoja imamo dodatne interne obuke. Dosta i čitam nakon posla. Kao i u svakom poslu, dobar dio ovisi o individualnoj ambiciji.' Ima jednostavnu računicu: bez obzira na to radite li posao budućnosti ili se bavite nečim drugim, u budućnosti ćete biti konkurentni samo ako zasučete rukave i ako konstantno učite. 'Sa svakim novim projektom morate biti svjesni da jedino učenjem možete biti konkurentni na tržištu. U poslovima budućnosti neće biti situacija kakvih je možda nekad davno bilo – završite neku razinu obrazovanja i to je to.'

Napravimo vam automobil kakav želite

Ponekad je dodatna edukacija bazirana na tehničkom znanju, ponekad je bitno razvijati vještine prezentacijske komunikacije jer one daju ukupnu sliku o pojedincu i timu, a ponekad je važno znanje stranog jezika. 'Iako je jezik kojim se komunicira u autoindustriji u 95 posto slučajeva engleski, poželjno je znati dodatne strane jezike jer surađujete s kupcima iz cijelog svijeta.“

Ne boji se budućnosti, a već sada se znaju smjerovi u autoindustriji. 'Mislim da će se težiti jednostavnijem i minimalističkom dizajnu vozila koji će biti što prilagođeniji kupcu. Mi to nazivamo plug in koncept, a najjednostavnije ga je zamisliti kao da je cijelo vozilo napravljeno od svojevrsnih lego blokova. Mi kao dobavljači imamo već razvijene različite blokove komponenti i napravimo vam automobil kakav želite. Vi samo kao krajnji kupac dođete i kažete - Ja želim ovakvu konfiguraciju vozila!'

Sigurno će netko u budućnosti birajući komade svog novog vozila odabrati dijelove i komponente koje je dizajnirala i iscrtala mlada, vedra inženjerka Ana Bikić.

'Krenula sam u područje koje se bavi podacima na početku karijere u odjelu poslovne inteligencije, koja počiva na razvoju izvještaja. Pisanje diplomskog rada bio je zapravo zaokret u karijeri jer sam se počela baviti područjem strojnog učenja, odnosno razvoja umjetne inteligencije, što dotad u kompaniji nije postojalo. Iako mi je fakultet dao dobru podlogu, bio je to potpuno nov teren, u kompaniji za to nije bilo strukturirane edukacije. Zato mi je puno značilo kad sam od šefa dobila podršku i slobodu da nastavim učenje, i posebno da samostalno vodim projekte. Značilo je to uložiti puno vremena u samostalnu edukaciju koja je bila kombinacija online istraživanja i rada u praksi. Nakon toga sam odlučila upisati program certifikacije za područje data sciencea', objašnjava ova mlada žena prodornih zelenih očiju i kestenjaste kose, koja ponekad podsjeća na odraslu Hermione Granger, učenicu Hogwartsa koja zna i poštuje pravila, ali ih se ne boji prekršiti.

U tih intenzivnih devet mjeseci samostalne edukacije istraživala je dostupne tehnologije kojima podatkovni znanstvenik mora vladati da bi mogao odraditi kvalitetni projekt. 'Kroz taj period učenja stekla sam dosta vještina iz područja data analitike i data sciencea. Neke od njih su tehnološke, a druge su, uvjetno rečeno, prezentacijske vještine jer je bitno znati predstaviti data science projekt i pridobiti sugovornika koji raspolaže domenskim znanjem da se razvije u domeni data sciencea.'

Ukratko, u to vrijeme nije znala što je cilj, ali je bila sigurna u svoj smjer. I da ima dvije strasti: analizu i programiranje. 'Kada sam odlučivala hoću li izuti sigurne cipele data analitike i uskočiti u za mene neistraženo područje, morala sam odvojiti puno vremena kako bih izgradila svoje tehnološke vještine. Bila sam svjesna da imam veliki tehnološki gap. Nisam nikad požalila iako je to značilo puno učenja i istraživanja novih tehnologija.' 

Sve je slobodno vrijeme posvetila tome. 'Došla bih s posla, učila do dva ujutro, odmorila se, pa ponovno došla na posao. U tih devet mjeseci bilo je trenutaka kada je bilo jako zamorno, ali kada sada pogledam unatrag, zapravo mi je bilo zabavno', kaže Andrea o vlastitoj investiciji vremena i truda. 'Isplatilo se. Bez tih temelja ne bi bilo koraka naprijed, morala sam odvojiti to vrijeme, to je bio najbolji ulog za budućnost', zbraja uloženo i dobiveno. Uostalom, recept za svaki uspjeh je jednostavan. Muhammad Ali, jedan od najvećih sportaša svih vremena, sam sebi nikad na treningu nije dopuštao da odustane. 'Pati sada i živi ostatak života kao šampion', govorio je veliki Ali. 

PRVA HRVATSKA INTERAKTIVNA MAPA VJEŠTINA ZA POSLOVE BUDUĆNOSTI: 
PROVJERI KOJE SU SVE VJEŠTINE POTREBNE DA BI BIO DATA ZNANSTVENIK KAO ANDREA 


Andrea se ne osjeća kao šampion jer u njezinoj profesiji nema stajanja. Ono što je u domeni algoritama i strojnog učenja bilo aktualno prije tri-četiri godine, danas više nije. Učenje nikad ne prestaje, jer je posao zapravo kombinacija istraživanja i razvoja. Ističe da je područje još relativno neistraženo, ali ima veliki potencijal. 'Mi smo kombinacija detektiva i Vidovitog Milana. Pokušavamo detektirati prošlost i zaključiti što će se dogoditi u budućnosti', smije se. More podataka kojim navigira veliko je i nepoznato, ali – upravo je to veseli. Ako je na početku i plovila bez navigacijske karte, kaže da je ubrzo kompanija postala svjesna da treba razvijati vještine potrebne za uspješan tim podatkovnih analitičara. 'Paralelno se unutar kompanije razvio tim kognitivnog računarstva i počeli smo se baviti stvarnim projektima. U samo dvije godine kompanija je počela intenzivno ulagati u razvoj vještina za data analitiku i data science. Kroz tečajeve i dodatne edukacije dobila sam priliku razvijati potrebne vještine uz veliku podršku kompanije.'

Ključno je razumjeti i biznis okruženje 

Novo se, tvrdi, naslonilo na staro, a ključan je bio DNA A1 i znanje koje je već akumulirano u kompaniji, veli Andrea, kojoj pomalo smeta što je data science postao prečesto upotrebljavani buzzword. 'Kod svakog problema kojeg se uhvatimo moramo provjeriti kako su neki ljudi u kompaniji to već ranije rješavali. Znamo da nismo najpametniji i da ne trebamo izmišljati toplu vodu. U kompaniji imamo ljude koji su gotovo 15 godina u ovom području, samo se tada to nije zvalo tako.' Na vizitkama je tim ljudima tada pisalo da su poslovni analitičari ili analitičari podataka. 'Sve je to bilo data science, a ti su ljudi i nas razvili. Nijedna podatkovna znanost ne može funkcionirati ako ne prenosimo iskustvo koje imamo i za nas je ključno domensko znanje.'  

Da biste razvili kvalitetno rješenje, nije dovoljno imati tehnološke vještine niti samo znati programirati. Krucijalno je, tvrdi Andrea, razumijevanje poslovanja, odnosno biznisa u kojem se razvijamo kao pojedinci i kompanija. 'Meni su to prenijeli stariji kolege kad sam došla u kompaniju, a danas imam priliku raditi s mladima, jer morate prepoznati koja vrijednost leži u svakom od tih podataka.'

Kada radi na projektima trudi se otkloniti svaku distrakciju, no posao podatkovnog znanstvenika u kompaniji nije posao za usamljenike. 'Puno surađujemo s drugim pametnim glavama koje razumiju podatke, raspitujemo se u svim dijelovima kompanije, razgovaramo s puno ljudi u različitim segmentima. Nema smisla vrtjeti algoritme bez razumijevanja onog što želiš unaprijediti ili optimizirati'. 

Algoritmi, automatizacija i AI tri su velika A kojima se bavi u A1. 'Raspolažemo podacima i modelima, no pravi je čar da razumiješ poslovne procese. I nijedan projekt nije isti, svakodnevno otkrivamo nešto novo o korisnicima, našim uslugama, prodaji, tehnici, poslovnim procesima. Svaki podatak priča svoju priču.'

Ako vam se ovo čini kao magija, niste daleko. Uostalom, u svom trećem najčešće citiranom zakonu slavni pisac znanstvene fantastike Arthur C. Clarke napisao je da je svaka dovoljno napredna tehnologija nerazlučiva od čarolije. Tajni sastojak je znatiželja, a Andrea je definira kao volju da tražite nepravilnosti u podacima i da vas oni ne frustriraju nego vesele. 

Produktivno koristiti vrijeme 

'Većina kompanija se dosad vodila osjećajem, ali sada je neizbježno da je vodite koristeći podatke', kaže. Za nas s druge strane interesa za derivate i integrale zastrašujuće zvuči procjena da će količina kreiranih, kopiranih i konzumiranih podataka u svijetu 2024. dosegnuti 149 zetabajta, u usporedbi sa samo dva zetabajta generirana prije 11 godina, dok je Andrea još bila u studentskim klupama. Prošle se godine svake minute u svijetu podijelilo 44.666,667 WhatsApp poruka, svake minute diglo se 147.000 fotografija na Facebooku, 347.222 storyja osvanula su na Instagramu, upućeno je 1.338,889 glasovnih ili videopoziva, 404.444 sata sadržaja na Netflixu streamalo se svake minute. Taj beskonačni digitalni univerzum igralište je za ljude Andreinog kova. Zadatak im je, pojednostavimo, strukturirati podatke na temelju kojih se mogu donijeti poslovne odluke. 

'Nekad je to kretalo obrnutim smjerom: pronašli bismo neki algoritam, pa smo tražili model i problem koji bi se tim algoritmom mogao riješiti. Danas krećemo od poslovnih problema unutar kompanije i potencijala za primjenu umjetne inteligencije, pa istražujemo koji se od tih algoritama može primijeniti. Definiramo poslovni proces koji pokušavamo optimizirati, nakon toga ulazimo u komunikaciju s našim kolegama koji nam detaljno pojašnjavaju kako izgleda poslovni proces, i onda krećemo prikupljati podatke. Da bismo stvorili dobru bazu podataka, moramo razumjeti i kako poslovni procesi funkcioniraju i što nam je krajnji cilj. Nakon toga slijedi faza analize podataka, pripreme, razvoj modela strojnog učenja i u konačnici primjena tih modela, odnosno razvoj aplikativnih rješenja', tumači. Jednostavno: data scientist mora poznavati problem koji rješava.

Kada je nedavno birala kandidate za svoj tim, ključna osobina koju je tražila bila je sklonost analitici. 'Bez toga je jako teško bilo što raditi, zato je važno da suradnik prati tehnologije koje dolaze. Mora željeti puno istraživati i pratiti što se događa u svijetu, imati predodžbu i viziju na koji način to približiti stvarnim poslovnim procesima i problemima. A mora znati i uprljati ruke i uhvatiti se programiranja.'

Kada radi ne gasi mobitel, mailove ni aplikacije, ali može se isključiti kada je u kreativnom procesu. 'Ako vam je nešto bitno, sve ostalo možete ostaviti sa strane.' Razvila je disciplinu da može raditi po dva, tri sata u komadu. 

'Kognitivni kapaciteti su ograničeni i vjerujem da treba produktivno iskorištavati vrijeme', veli. Ne misli da je u kasnonoćnim satima zajamčena kreativnost, trudi se da se posao u njezinom timu odradi unutar radnog vremena. Kad dođu do rezultata, pobjede slave zajedno. Zadovoljna je rezultatima koje su postigli u ovoj godini, uzbuđena zbog nekoliko zacrtanih većih proizvoda za krajnje korisnike, vesela što su novi planirani u sljedećoj godini. Umjetne inteligencije ne treba se bojati. 'AI će recimo, zamijeniti repetitivne poslove koji će se automatizirati, ali i dalje će svaka kompanija trebati ljude i njihova kreativna rješenja na svim razinama. Ona nam pomaže da vidimo stvari koje čovjek ne vidi. Maknete li se iz telekoma u druga područja, jasno je da već sada umjetna inteligencija pomaže liječnicima u dijagnostici.'

Kada ne radi, posvećena je obitelji. Živi na selu u kojem je odrasla, i kamo je iz Zagreba uspjela 'dovući' čak i supruga.  'Ljudi za vikend bježe iz grada, a meni je svaki vikend takav i uživam u mogućnosti da svaki dan mogu šetati u prirodi. Šuma mi je na 500 metara'. Ima tri psa. 'Nema tako lošeg dana koji psić ne može popraviti, a tri ga čine trostruko boljim'.