Povrh zagrebačkog najljepšeg trga Britanca, između starih, oronulih, obnovljenih, ali i potpuno novih fasada smjestio se maleni kafić Korak. Lokalna se ekipa tu okuplja, tek ponekad neko novo lice, ali više kao dio društva koje se okupilo odgledati neki sportski događaj, najčešće nogometnu utakmicu.

Terasu zatječemo dobrim dijelom popunjenu, a vlasnika Antu za šankom kako pripravlja ne zna ni sam koju po redu kavu. Pivo ili kava – što se više pije u ove vruće dane, prvo nam je bilo pitanje za razbijanje treme našem sugovorniku, kojemu novinarska pitanja baš i nisu svakodnevna, no on spremno i simpatično odgovara: "Kava, ako ne praviš kavu, ne vrijedi ti kafić. Zato se kafići i zovu kafići."

Posluje i njegov kafić već dosta dugo, a kao i svi ostali muku muči s pronalaskom konobara i pouzdanom radnom snagom kakvu je rijetkost pronaći, kaže nam. Nije on čovjek od anegdota, više je usmjeren radu i posluživanju, a ugostiteljska ljubaznost odmah se primijetila rekavši da nam može neku izmisliti, ako nam baš treba za priču. Ne treba, dovoljno je da nam kaže kako posluje, odgovaramo.

Kaže kako sve svoje posjetitelje uglavnom zna imenom i prezimenom, što potvrđuje i činjenica da je jednog gospodina koji nas je u pola intervjua prekinuo upitavši kako se zove čovjek koji sjedi stol do njegova.

Na pitanje kada najviše ljudi dolazi odgovara da se dosta zagužvalo tijekom netom završenog Europskog nogometnog prvenstva, što je bilo i očekivano. No nikako nije bilo očekivan nedostatak mnogim ljubitelja sporta omiljenog pića – piva. Iako ima iskustva iz dugogodišnjeg rada i prosječno se dnevno proda između 60 i 100 boca, ostao je bez jedne vrste piva i iz toga izvukao dobru pouku – provjeravaj skladište.

Međutim, naš sugovornik nije morao prebrojavati boce i pamtiti koliko čega u skladištu ima, već se odlučio za jednu uslugu kreiranu upravo za ugostitelje pomoću koje je točno znao što mu još nedostaje, a koje je piće spremno za poslužiti gostima.

Da dobrog radnika, pogotovo u ugostiteljstvu, danas treba svijećom tražiti, dobro znaju mnogi poslodavci. U prednosti su svakako oni koji takve ljude prepoznaju odmah, i prije nego što ih zaposle, a onda učine sve kako bi ih i zadržali

Nakon dugih mjeseci provedenih u tami lockdowna, bez pića poslije posla s kolegama, bez klasičnih nedjeljnih ručkova u omiljenom restoranu, bez pizze ili sushija tijekom tjedna s prijateljima i uz hrpu (uglavnom) osrednje hrane iz dostave - dočekali smo kakvo-takvo otvaranje i mogućnost da ponovno uživamo u dobroj večeri u restoranu, kako na otvorenom tako i u zatvorenom.

Konobar iz snova

I dok maštamo o tome što ćemo sve naručiti, čime ćemo se sve počastiti zbog svih onih izazova koje smo preživjeli u proteklih godinu i pol, računamo, naravno, i na vrhunski servis, koji može pružiti samo isto takav konobar - vrhunski. Baš onaj koji nas svakog jutra dočekuje u omiljenom kafiću i, dok još nismo ni sjeli za stol, donosi nam kavu kakvu volimo. Baš onaj koji uvijek pita kako pečen želimo svoj biftek, onaj koji zna sljubiti jelo s vinom i koji jelovnik ima u malom prstu. I baš onaj koji neće zaboraviti na "pjenicu" za dijete za stolom i koji će uvijek donijeti dovoljno čaša vode za sve.

Takvi konobari postoje samo u snovima, reći će mnogi, a ako i postoje, nismo mi te sreće da se baš u našem kafiću i zadrže. Pa oni već pakiraju kofere za more, gdje će odraditi sezonu, ili su već negdje na putu u inozemstvo, gdje će ih poslodavci tretirati (i platiti) bolje.

Misija: zadržati radnika

Situacija je vrlo slična i kad je riječ o kuharima. Koliko vam se puta dogodilo da vas je oduševio novi restoran u gradu, sa sjajnim sezonskim menijem, preciznim kuhanjem, kreativnim serviranjem i kvalitetnim namirnicama? I onda ste ga posjetili još nekoliko puta, a hrana je bivala sve lošija i lošija… Na prste jedne ruke mogu se izbrojiti lokali koji dulje od nekoliko mjeseci zadržavaju kvalitetu svojih jela na istoj razini od otvaranja. Razlog je jednostavan i najčešće leži u promjeni kuhara.

A zamijene ih, kao i vrhunske konobare, razni priučeni, nepouzdani, neljubazni (nastavite niz), kojima u fokusu gotovo nikad nije zadovoljstvo gosta nego smišljanje načina na koje će što manje raditi, a što više bakšiša spremiti sebi u džep.

Pitajte mudro, pratite pomno

Nasreću, danas je već na razgovoru za posao, uz nekoliko mudrih i ciljanih pitanja te dobru moć opažanja, moguće raspoznati dobrog radnika od onog lošeg, i tako si spasiti biznis.

• Dobar radnik na razgovor za posao doći će na vrijeme. Možda čak i koju minutu ranije. Tako će pokazati poštovanje prema eventualnom budućem poslodavcu i njegovu vremenu.
• Za razgovor će se pripremiti i sa sobom će ponijeti životopis, uredno otisnut na papiru. U razgovoru će izdvojiti dosadašnje radno iskustvo i vještine relevantne za posao o kojemu pregovara.
• Istaknut će svoje osobine, od kojih su, za svako radno mjesto, vrlo važne sklonost timskom radu i predanost poslu. Nije na odmet ni s poslodavcem podijeliti neke od svojih ideja za unapređenje posla ili pak dodanu vrijednost koju će unijeti u vaše poslovanje. Znanje (barem) engleskog jezika se podrazumijeva.
• Pripremajući se za razgovor, kvalitetan će radnik proučiti dostupne podatke o poslodavcu te će pripremiti konkretna i jasna pitanja vezana za sam posao.
• Dobar radnik neće odmah početi raspitivati se o plaći i slobodnim danima nego će saslušati sve što mu budući poslodavac ima reći, potom će mu zahvaliti na pažnji i vremenu što mu ga je posvetio te će si uzeti vremena da razmisli o ponudi.

Kvalitetnog radnika u ugostiteljstvu danas je izuzetno teško pronaći, pa je važno njihovu odabiru posvetiti maksimalnu pažnju i dovoljno vremena. Jer često je upravo dobar, pažljiv, komunikativan, okretan i zabavan konobar razlog zbog kojeg će se u vašem kafiću tražiti stol više.

„Tako je kako je, ali ostati kući i ne pokušati ništa znak je predaje“, rekao je Marko Ristić, vlasnik lokala Šumi More

Unjemu ne treba glazba. Glazbu stvara šum mora uz koje možete svakodnevno popiti kavu i uživati na kupalištu. Tako već godinama radi poznati pulski lokal Šumi More. Vlasnik Marko Ristić priznaje, u uvjetima „novog normalnog“ to postaje sve teži zadatak.

„Čovjeku svašta prolazi kroz glavu. Svakakve kombinacije. Uopće nisam zadovoljan novim mjerama i smatram da idu potpuno protiv ugostitelja“, ogorčeno započinje priču Ristić.

Tiha glazba, kava za van, skraćeno radno vrijeme i financijska pomoć nisu dovoljni da bi poslovanje opstalo na razini.

„Najveći je problem to što su ljudi uplašeni. Promet nam je drastično pao, a kao poznati kafić uz more, oslanjamo se na sezonu. Ona nam je ključna za rad ovog objekta i zato računamo isključivo na nju“, nastavio je Ristić. O tome da sezona bude loša kaže, ne želi ni razmišljati, jer mu je jedino na pameti kako opstati u teškim uvjetima.

Mjere mu nisu jasne

„Nama je ugostiteljstvo primarni posao. Ne mogu si dozvoliti da razmišljam da sezona neće uspjeti. Nadam se da će nas sve procijepiti i da ćemo kako tako moći normalno nastaviti s radom“, kazao je. Tvrdi, nisu mu jasni uvjeti u kojima su mjere za ugostitelje donesene i pita se po kojem principu se one zaista donose.

„Kako je moguće da restorani primjerice rade apsolutno normalno, a kafići ne? Ovim mjerama nas tjeraju da radimo ilegalna okupljanja i da se snalazimo kako znamo. Nisam za to, ali izgleda da ćemo svi tako morati, jer nam država ne ostavlja izbora“, zabrinuto će Ristić. Dodaje kako bi se Hrvatska trebala ugledati na ostale zemlje Europske unije.

„Austriji je, recimo, bilo dozvoljeno 70 posto protoka gostiju. Nas su naglo zatvorili, pa naposlijetku otvorili samo terase. Stalno se nešto mijenja i mislim da takav pristup nije dobar“, kazao je.

Zaduživanje jedina opcija

Posljedice pandemije i dalje se osjete i u svijetu i kod nas, a ugostiteljstvo je jedan od najpogođenijih sektora. Međutim, sve da se pandemija i nije dogodila, ostaje neriješen problem otprije – nedostatak radne snage. Zato su nam Jelena Tabak uime Nacionalne udruge ugostitelja i Branka Prišlić iz Udruge Glas poduzetnika objasnile svoje viđenje situacije – kako se nose s krizom, ali i s nadolazećim popratnim situacijama.

'Problemi ugostitelja su višestruki, uz bitno ograničen rad u pandemijskim uvjetima trenutačno se nalaze u škarama visokog poreznog opterećenja i gorućeg problema nedostatka kvalitetnog radnog kadra'', objašnjava Jelena Tabak.

Dva lockdowna u potpunosti su ih stopirala, a trenutačno bilježe tek polovinu prometa u odnosu na svima rado prisjećanu 2019. godinu. Mjere ekonomske pomoći u vidu potpora za očuvanje radnih mjesta i nadoknade fiksnih troškova, nažalost, nisu dostatne kako bi se pokrila nastala šteta. Ugostitelji su primorani zaduživati se kod banaka i alternativnih izvora kako bi osigurali likvidnost, spasili poslovanje i radna mjesta, kažu Jeleni Tabak i Branka Prišlić oni koji se nalaze u nezavidnoj poziciji.

Porezi u Hrvatskoj ostali netaknuti i nakon teškog razdoblja

Zazivaju porezno rasterećenje i ugledanje na ostale turistički orijentirane zemlje. Austrija, Belgija, Bugarska, Njemačka i Grčka samo su neke od zemalja koje su značajno snizile stopu PDV-a.

''Rad ugostiteljskih objekata koji poslužuju isključivo piće i napitke opterećen je apsolutno najvišim poreznim opterećenjem u Europskoj uniji. U Hrvatskoj su porezi, iako previsoki i u pretpandemijsko vrijeme, na štetu poduzetnika i njihove budućnosti, ostali netaknuti'', objašnjava Branka Prišlić.

 

S obzirom na dolazak lijepog vremena, turističku sezonu i veću posjećenost ljudi željnih izlazaka neki su ugostitelji proširili terase, dok drugi nemaju uvjete za to, stoga smo ih pitali za komentar. ''Ugostitelji su proširili postojeće terase zahvaljujući susretljivosti jedinica lokalne samouprave. Međutim, ta proširenja imaju granice i ne mogu kompenzirati ograničenja postavljena epidemiološkim okvirom. Posebice ne mogu kompenzirati bitno skraćeno radno vrijeme za rad ugostiteljskih objekata. Činjenica je da još uvijek imamo niz ugostiteljskih objekata koji nemaju terase ili prostore za usluživanje na otvorenom. Za njih možemo reći da su još uvijek u lockdownu. Žive isključivo od četiri tisuće kuna potpore za očuvanje radnih mjesta. Država svakako treba pošteno platiti ljudima kojima je oduzeto temeljno pravo na rad'', smatra Jelena Tabak.

Administrativne prepreke i u digitalno doba

Pandemija je nepovratno promijenila tržište rada, pogotovo u ugostiteljstvu. Marljivog i odanog zaposlenika vrlo je teško pronaći, pa je pitanje jesu li vlasnici lokala uspjeli zadržati najkvalitetnije zaposlenike

Ugostitelji će dobro upamtiti 2020. i 2021. Godinu i pol dana nakon početka pandemije jasno je da su oni ranjiva skupina kojoj je kriza donijela veliku financijsku štetu. Bezuvjetno zatvoreni, s tek pokojim pomakom u smislu prodaje kave za van, ugostitelji su generalno ušli u novčani deficit. Iako se stvari posljednjih mjesec dana polako vraćaju u normalu, ugostitelji se suočavaju s novim poteškoćama. Osim s još aktualnim restrikcija, tu su problemi s poreznim opterećenjima i nedostatkom radne snage, pogotovo one kvalitetne.

Konobari otišli na sezonu

Sezona je, kažu, ispred njih, a tržište rada je gotovo prazno. Najveći problem ugostiteljima predstavlja nedostatak ukupne radne snage potrebne za rad jednog lokala, a onda ponajviše osoblja koje je izravno zaduženo za usluživanje gostiju. S čim se sve trenutno suočavaju i koji su im planovi, razgovarali smo s dva dugogodišnja ugostitelja - Rokom Stanićem, menadžerom kluba Metropolis, i Sašom Žerajićem, vlasnikom lokala Program Bar. Obojica imaju veliko iskustvo u ugostiteljstvu i prema mnogim aktualnim stvarima imaju zajednički stav. Većina konobara se, kažu, preselila u hotelske komplekse kako bi odradili sezonu jer im je ondje zagarantirana plaća nekoliko mjeseci, a mnogi su tijekom pandemije pronašli drugi posao.

Covid mjere su ih gotovo uništile

Pandemiju su shvatili vrlo ozbiljno, no nisu se ni u najcrnjem scenariju nadali da će baš toliko dugo trajati - kažu Roko i Saša.

- Financijska bitka s vremenom počela je ubrzo nakon prvog lockdowna. Nismo imali puno izbora, morali smo brzo reorganizirati cijeli tim. Cilj je bio da novom sistematizacijom od prijašnjih financijskih prihoda pokrijemo prvi lockdown, koji je generirao velike troškove hladnog pogona. Dio nam je pokrila država kroz financijske potpore za očuvanje radnih mjesta. Između prvog i drugog lockdowna radili smo u periodima kad se moglo i pokušali uprihoditi koliko je moguće kako bismo pokrivali fiksne troškove i radili uz smanjeni broj gostiju - ističe Roko te dodaje kako su se dani svodili na osmišljavanje raznih akcijskih pića, ponude biljara i pikada, širenje aspekta asortimana i maksimalno jak marketing na društvenim mrežama, kao glavna stavka za što bolji promet. Metropolis klub prostire se na više od 800 četvornih metara s velikom vanjskom terasom. Rade kao caffe bar, noćni, ali i biljar klub. Gostima zbog korone "duguju" dva koncerta - Tribute Dino Dvornik i EKV.

Blagajnu će krpati dugo

Iako su terase otvorene još prije nekoliko mjeseci, vrijeme je ove godine kao za inat išlo kontra prethodnim godinama. Kiše i niske temperature nisu im išle na ruku, što znači da terase nisu radile u punom kapacitetu. No ugostiteljima je ipak drago da se ljudi polako vraćaju.

- Gostiju je sve više i zbog toga želim biti pozitivan u svemu ovome. Nije nam bilo lako zadnjih godinu i pol, ali smo uspjeli uz pomoć države pregrmjeti ovaj period. Covid mjere su pomogle ipak da opstanemo i zadržimo najkvalitetnije radnike - kaže Saša.

Unatoč svemu, uspio je zadržati svoje osoblje jer, kako tvrdi, konobar je ključan za ugostiteljski posao.

- Nitko ne želi dolaziti u lokal u kojem je osoblje neljubazno ili ne zna raditi svoj posao, u kojem kavu čeka 20 minuta ili je na kraju loše pripremljena - zaključuje Saša, čiji je Program Bar jedan od dražih gradskih coffee lokacija, smješten na atraktivnoj poziciji, tik uz park u Martićevoj ulici.

Hitno sniziti PDV na piće

U klubu Metropolis prava sezona počinje zapravo u jesen, kad se održavaju koncerti, kvizovi, salsa večeri, svirke, domjenci, eventi i razni drugi programi. Tijekom pandemije sav program je manje-više propao.

- Ništa od planiranog nismo ostvarili. Država je pripomogla, ali sredstva koja smo dobivali nisu bila dovoljna. Imali smo i dodatni problem, u sklopu Metropolisa je i biljarski klub, dakle sportski sadržaj, koji je također bio u pandemijskim mjerama i nismo mogli održavati natjecanja, a samim time niti potpomagati mlade biljariste jer nije bilo prometa. Sve je to na kraju veliki zatvoreni krug u kojem nismo samo mi 'stradali' - kaže Roko te osim lockdowna ističe kao jedan od ključnih problema ugostitelja je i PDV na piće.

- Porezno opterećenje koje iznosi 25% trebalo bi drastično smanjiti. Pogotovo nakon pandemije, koja nas je unazadila nekoliko godina. Znatno bi se povećala i potrošnja, jer bi se smanjile cijene pića, bila bi to 'win win situacija' za sve - ugostitelje, potrošače i državu - naglašava Roko.

Kronični nedostatak radne snage

Oba sugovornika istaknula su da trenutno najveći problem imaju s pronalaskom radne snage. Iako su im potpore pomogle da zadrže zaposlenike, na tržištu rada vlada veliki problem. Mnogo djelatnika u ugostiteljstvu - konobara, kuhara i pomoćnog osoblja, u vrijeme pandemije bilo je bez posla, da bi preživjeli mnogi su se okrenuli nekim drugim djelatnostima.

S popuštanjem mjera sve se na prvi pogled vraća u normalu, no manjak radne snage koji se prvenstveno osjeća u kontinentalnoj Hrvatskoj sve je veći. Potražnja u turističkom sektoru je visoka i ljudi su masovno otišli na obalu i otoke, u nadi da će u turizmu zaraditi neki novac.

Inozemni radnici su neisplativi

Pandemija je stopirala slobodu kretanja, pa tako i slobodno tržište rada i "uvoz" radne snage. Troškovi su se dodatno povećali zbog Covid testova, a i smještaj za radnike postao je jako visoka stavka u budžetu. Tu su i naknade za radne dozvole, hranu, odvoz i dovoz osoblja na posao. Kad bi se ugostiteljima smanjio porez u poslovanju, ostajalo bi više za plaće, čime bismo privukli naše ljude da ostanu u sektoru i ne traže sezonske poslove niti izvan svoje struke.

Zaposlenike pronalaze putem društvenih mreža i internih poznanstava, raznih portala za zapošljavanje i privatnim preporukama. Tu su i razni natječaji za studente, a ima i onih koji dođu sami. Teško ih je pronaći, a još teže zadržati. Najviše ih "pada" na probnom radu, a među ključnim karakteristikama koje traže su volja, motivacija i zainteresiranost za rad. Mnogi zaposlenici traže nerealno visoke plaće jer znaju da je deficit radne snage, a pritom nemaju za to dovoljno dobre kvalifikacije. Česte su situacije u kojima radnici kasne i zabušavaju, a mnogi ne govore strane jezike ili su pak nepristojni.

- Naravno da djelatnik treba imati kvalifikacije za određeni posao, ali to nam nije presudno jer mi ulažemo mnogo vremena, znanja i novca da kvalitetnu osobu naučimo još boljem radu. Motiviramo ih dodatnim stimulacijama za dobar rad. To bi i inače trebao postati standard u svim sektorima jer samo tako se može povećati kvaliteta rada.

- Nas zanima spoj ljudskih i profesionalnih kvaliteta. Važno nam je da su nam zaposlenici dobri ljudi vedra duha, a s druge strane predani poslu i marljivi. Također, nama je važan i kontakt s gostima, oni nisu samo jedni u nizu nego ljudi kojima se posvetimo. Ako netko takav čita ovaj tekst, neka nam se slobodno javi - istaknuo je Saša te dodao kako je posljednja godina poslovanja bila neizvjesna, stresna, rizična, dojmljiva, poučna, ali kao i svaki put, ispostavilo se da u svakom zlu ima nečeg dobrog.

Najave za sezonu su dobre

Unatoč svim problemima – oba vide nadu i svjetlo na kraju tunela, a najveća im je motivacija za nastavak poslovanja to što su izdržali dug i težak period od godinu i pol, ali i općenito u poduzetništvu.

- Podrška naših gostiju bila je velika, njihovo ohrabrivanje da preživimo pružili su svojim posjećivanjima čim smo mogli početi s radom. Također, i nas vlasnike i voditelje ugostiteljskih objekata sva su ova iskustva dodatno očvrsnula. Ljetni mjeseci su ispred nas, svi su pokazatelji dobri - ljudi su se zaželjeli jedni drugih i druženja, a naša pića i napici na terasi uz park u Martićevoj ulici dobitna su kombinacija - zaključio je Saša.

- Krećemo punom parom naprijed, ovo nas nije pokolebalo u nadi da pružimo veselja i zabave, uz dobar i kvalitetan program, posebno koncerte. Pandemija je pozitivno utjecala tako da su sigurno mnogi nakon ovoga postali svjesni da sve može stati u jednom danu, te da treba biti mobilan u smislu poslovanja, spreman na promjene i stalno ažuriranje ponude - kaže Roko.

Najave za sezonu su dobre, a tu je svakako i Euro, koji će većini ugostitelja dodatno poboljšati posao.

Marin Levaj, vlasnik popularnog zagrebačkog kafića, govori o dva lockdowna, velikom padu prometa i pogledima prema budućnosti

Lijep je i sunčan proljetni dan. Terasa je gostima dupkom puna, a vlasniku Mojo bara, popularnog zagrebačkog kafića, ovo je jedan od boljih dana te se nada da će se takvi dani nastaviti. Početkom ožujka terase ugostiteljskih objekata napokon su dobile dozvolu za rad, a lijepo vrijeme sad je od krucijalne važnosti za ugostitelje da se malo namire minusi. Naime, pandemija prouzročena koronavirusom imala je utjecaj na svjetsku ekonomiju u svim pogledima, a u Hrvatskoj je ugostiteljstvo jedna od najpogođenijih djelatnosti.

Punim imenom Mojo bar Bricks&Tricks, zagrebačkoj publici dobro poznato mjesto u centru grada gdje se može popiti čaša vina ili shot rakije, započeo je s radom 2012. godine. Marin Levaj jedan je od dvojice vlasnika i za sebe govori kako je sve, samo ne tipičan ugostitelj. Diplomirao je povijest, radio je u medijima i PR-u, a putevi su ga odveli i do clubbing scene i ugostiteljstva. Iz čiste želje da se po pristupačnim cijenama pije vino na čaše, nastao je Mojo.

– Prije nisi imao mogućnost doći u dobar lokal i piti vino na čaše, izuzev odvratnih vina od dva decilitra u malim bočicama. Procijenili smo da je pravi trenutak da otvorimo istinski wine bar gdje će ljudi moći po pristupačnim cijenama piti fina vina.

Mojo bar nikad nije bio zamišljen kao tipičan ugostiteljski lokal već nešto puno šire, objašnjava Levaj.

– U jednom trenutku sigurno smo imali najveću ponudu alkohola u Zagrebu, više od 120 vrsta vina i 80 vrsta rakija i likera. Imali smo i vrlo ambiciozan klupski program od šest dana tjedno. Tri dana koncerti, a tri DJ nastupi. Pauza je bila samo nedjeljom. Mojo bar uvijek je trebao biti mjesto gdje se pije, promišlja i živi kultura. I to sam uspio, sve do ove najveće krize – prisjeća se Levaj.

Retrospektiva

Program, Botaničar, No me interesa i Dvorište zagrebački su kafići koji se, svaki na svoj način, bore s krizom. Iako se trenutačno suočavaju s mnoštvom izazova, puni su motivacije i ideja za unaprjeđenje svoga sektora.

Ljubitelji kafića jedva su dočekali prvi dan ožujka. Svima kojima su falile jutarnje kave u kvartovskim kafićima ili večernja druženja uz koktele na poznatim mjestima taj su dan proslavili odlaskom na terasu omiljenog kafića. No tom su se trenutku posebno veselili vlasnici ugostiteljskih objekata i svi njihovi zaposlenici. Zanimalo nas je kako oni danas gledaju na cijelu situaciju i čemu se nadaju. O tome smo razgovarali s voditeljima i vlasnicima četiri zagrebačka kafića.

''Posljednjih godinu i malo više dana bilo je uistinu izazovno i mislimo da je nama caffe-barovima tijekom pandemije bilo nekako najteže preživjeti jer do nekog trenutka nismo smjeli prodavati ni pića za van, što su primjerice smjeli restorani i slastičarnice. Čim smo smjeli otvoriti svoju djelatnost, to smo i učinili i bili smo sretni zbog toga'', rekao nam je Saša Žerajić, vlasnik Programa, razigranog kafića iz Martićeve koji je poznat po svom uređenju i redovitom mijenjanju ambijenta. Upravo su zbog toga, ali i zbog svoje ponude prepoznati među Zagrepčanima.