Prema svakoj mušteriji morate se odnositi s istom dozom poštovanja i ljubavi“ – poručuje Zagorka Kičin iz cvjećarnice La Marco

Vi ste radili buket za bivšu predsjednicu? – Pa, nije baš zgodno da o tome govorimo, ne volimo se sami hvaliti. To trebaju reći naši klijenti, a ne mi. Tako je nekako započeo poprilično ugodan razgovor s gospođom Zagorkom Kičin iz cvjećarnice La Marco u Martićevoj ulici. Iza njih je bogata, 24 godine duga karijera ukrašavanja grada, događaja, ali i života svojih mušterija.

- Prema svakoj mušteriji morate se odnositi s istom dozom poštovanja i ljubavi, jer ako jednom iznevjerite nečije povjerenje, više vam se neće vratiti u cvjećarnicu – kaže nam gospođa Kičin. Iako ne voli sama o svojim rezultatima i uspjesima, nekako smo ju nagovorili da nam kaže nešto više o buketu za bivšu predsjednicu.

„Dajte i meni buket kao za predsjednicu“

- Isprva nismo imali pojma da taj buket ide bivšoj predsjednici, tek kad smo ga napravili bio je toliko lijep da nam je rečeno da će se upravo on dodijeliti predsjednici na njezinom odlasku. Budući da je izgledom privukao pažnju, nije trebalo dugo da nam počnu dolaziti mušterije i govoriti „joj, dajte i meni onaj buket kao za predsjednicu, znate?“ – kroz smijeh nam prepričava Kičin.

Zanimljiva je činjenica da se jedna cvjećarnica tako razglasila, pa smo gospođu Kičin pitali koji je recept za uspjeh?

- Nema tu neke tajne. Morate raditi pažljivo ono što radite, tome se posvetiti. Morate se potruditi da taj buket koji izrađujete doista izgleda lijepo, što zahtjeva trud i plemenit rad. Važno je i da su cijene pristupačne, a možda i najvažnije je da nikad ne iznevjerite svoju mušteriju. Tada se mušterije i vraćaju.– otkriva nam Kičin. Kako tvrdi, mnogi se brzopleto upuste u takvo poslovanje, misleći da će nešto napraviti bez mnogo truda.

- To tako ne ide. Uvijek morate smišljati nešto novo i kreativno i nešto novo, neviđeno. Ne smijete pustiti vaše mušterije da razbijaju glavu o tome što i kako, već sami morate biti u mogućnosti ponuditi neko kreativno rješenje.

Za dobar buket ustaju i u 5 ujutro

Govoreći o kreativnim rješenjima, pitali smo gospođu Kičin kako uopće nastaje kreativni buket. Kaže, nije to ni malo lak zadatak.

- Sve počinje od jutarnje kupovine. Svakog jutra ustajemo u 5 sati. Zatim, odlazimo na tržnicu po cvijeće. Nakon toga potrebno je to cvijeće malo očistiti i urediti, na što potrošimo minimalno sat do dva. Nakon što uredimo cvijeće, počinje se slagati buket. O tome kakav je buket, naravno, ovisi koja je vrsta cvijeća. Svi misle „joj, vama je divno, vi radite s cvijećem“, no pritom svi vide samo ono što iz cvjećarnice izađe, a ne cijeli proces – pojašnjava nam Kičin. Dodaje kako je za uspješno poslovanje važno i da buketi budu personalizirani.

- Kad nam dođe primjerice mladenka, ona uvijek ima neku svoju viziju odgovarajućeg buketa. No, mi pogledamo kako ona izgleda. Njenu kosu, lice, građu, ali i vjenčanicu. Prema svemu tome, izrađujemo neke svoje vlastite sugestije. Trudimo se da to ne bude nešto što je mladenka vidjela od nekog, već da ima svoj, vlastiti, unikatan aranžman. U pravilu, sve do sada mladenke su odlazile zadovoljne – pojašnjava Kičin. Zanimalo nas je kako znati je li cvijeće kvalitetno i koje je pogodno za pojedinu prigodu. Kičin tvrdi, tu nema nekog posebnog recepta.

- To ovisi o nama, cvjećarima. Svaki je cvijet lijep na svoj način, no najvažnije je da cvijeće ne bude staro. To može prepoznati netko tko se razumije u cvijeće. Postoji mogućnost da u cvjećarnici prevare mušteriju, ali mogu jednom – nakon toga, teško da će im se ikad više vratiti. Kao što sam rekla, u ovom poslu ključno je povjerenje koje se mora godinama graditi s klijentima. – Zaključuje.

„Nismo mogli odustati kad je bilo teško zbog ljudi“

Kao i sve druge djelatnosti, i cvjećarnicu La Marco zatekla je situacija s korona virusom. Zagorka Kičin priznaje da je bilo teško, ali nije joj palo na pamet da odustane.

- Prođe to kroz glavu, ali morate nastaviti dalje. Razmišljajući, shvatite da vas uveseljava posao koji radite, jer nema veće sreće nego kad nekoga svojim buketom usrećite. Zato nismo mogli odustati od poslovanja. Ni zbog nas, a ni zbog ljudi. Uostalom, što? Da sjedimo doma? Pa mora se nešto raditi – kroz smijeh govori Kičin.

U tom periodu uvelike su im pomogli poticaji iz Vlade.

- Činjenica je da smo mi i dalje morali plaćati struju, vodu i ostale troškove, ali smo barem bili mirni znajući da će naši radnici imati svoj prihod, tako da, definitivno – poticaji Vlade su nam pomogli – priznaje Kičin. Iako se smanjio broj vjenčanja, Kičin kaže da je formula strpljenje.

- Ne možemo tugovati. Postepeno se vraćamo u svoje staro poslovanje, iako se osjeti da je sada toga znatno manje, ali potrebno je strpljenje. Ne možete očekivati rezultate preko noći – ističe.

Da se trud, upornost i posvećenost dakako isplate govore rezultati ove cvjećarnice. Njihove dekoracije krasile su Trg Bana Jelaćića, Kazalište komedija, ali i važne manifestacije poput primjerice 50. godišnjice Zagrebačke filharmonije. Sve njihove dekoracije možete pogledati ovdje. Kako je gospođa Zagorka Kičin skromno započela naš razgovor, tako ga je skromno, ali mudro i zaključila savjetom za sve poduzetnike.

- Imajte strpljenja. Sve ostalo će doći na svoje. Ništa se ne može preko noći – poručuje.

Modernom tehnologijom A1 uvelike olakšava poslovanje

Većina cvjećara još se nije oporavila od negativnog utjecaja pandemije na tržište. Prodaja cvijeća drastično je pala, a vlasnici cvjećarnica rade sve kako bi ostali u poslu. Upravo zato svaka je pomoć dobrodošla

Cvijeće i cvjetne aranžmane prije pandemije kupovali smo često, no lockdown i loša financijska situacija mnoge su cvjećare doveli do ruba očaja. U potrazi za novim poslovnim rješenjima ipak se polako trude stati na noge.

Sad im preostaje jedino nada da će na jesen imati posla s aranžiranjem zvjezdana, maćuhica, fuksija i žednjaka, a ne s prekidom poslovanja. Upravo su zatvorena vrata ono od čega cvjećari najviše strahuju jer je prethodna situacija mnoge od njih dovela do kolapsa, a oni koji su opstali naporno rade kako bi ostvarili profit.

Pomoć u prodaji

Hrabro podnose udarce koje im zadaje pandemija, bore se i ne odustaju. Budućnost je za njih i dalje neizvjesna jer nitko ne zna što donosi jesen, no cvjećari otkrivaju što bi im moglo pomoći da ostanu na životu

Posao cvjećara iznimno je sezonski i mijenja se češće od godišnjih doba. Kreće se od adventskih vijenaca i blagdanskih stolnih aranžmana, preko mirisnih narcisa i zumbula koji stižu s proljećem, pa sve do romantičnih božura, tulipana i šeboja – najljepših pratnji svibanjskih i lipanjskih vjenčanja. Cvjećari su se definitivno naviknuli na promjene, pa tako i na prilagodbe, ali pandemija koronavirusa pred njih je postavila izazove koje nisu mogli ni zamisliti. Naime, globalna industrija rezanog cvijeća, koja se procjenjuje na oko 8,5 milijardi dolara godišnje, velikim dijelom ovisi o industriji evenata i njezinim velikim narudžbama, a budući da su vjenčanja, proslave i razni korporativni ugovori otkazani ili znatno smanjeni, velik dio ovog biznisa je nestao. Upravo kao i fizički dolazak kupaca u cvjećarnice, u kojima su cvijeće mogli pogledati, omirisati i izabrati na licu mjesta.

Neka nada procvjeta!

U Nizozemskoj, europskoj prijestolnici cvjetne industrije, posljedice pandemije osjetile su se odmah. Izvoz je gotovo zaustavljen, a želje i mogućnosti kupaca da kupuju cvijeće nikad nisu bile manje. Tijekom prvih šest mjeseci prodaja je drastično pala, a dobavljači su bili prisiljeni baciti gotovo 85 posto svojeg cvijeća. Kao odgovor na novonastalu situaciju, Flower Council of Holland – nezavisna zaklada čiji je zadatak promocija cvijeća među europskim potrošačima, kreirala je na društvenim mrežama kampanju Let Hope Bloom (Neka nada procvjeta). Kampanja je ubrzo postala viralna, a vidjeli su je milijuni ljudi diljem svijeta. Kako bi spasili cvijeće od kanti za smeće, na suradnju su pozvali cvjećare te su s njima osmislili pokret Zajedno protiv samoće. Kampanja je osigurala 150.000 cvjetnih buketa koji su podijeljeni starijim sugrađanima – njih su razveselili, a biznis je oživio.

A kako je kod nas?

Korona nam je uzela sve – tako će otprilike svoje poslovanje u proteklih godinu i pol sumirati čak 90 posto hrvatskih cvjećara. Iako su, u odnosu na prve mjesece pandemije, mjere znatno popustile pa su se na mala vrata vratila ljetna vjenčanja i sramežljivi eventi, budućnost je za njih i dalje neizvjesna. Nitko ne zna što, unatoč procjepljivanju, donosi jesen, a praksa pokazuje da je upravo spomenuta industrija evenata i zabave prva na udaru ako dođe do ponovnog zaoštravanja mjera. Iako su mnoge europske i svjetske cvjećarnice poslovanje preselile online, kod nas to jednostavno ne funkcionira, kažu domaći cvjećari. Naime, većina kupaca cvijeće prije kupnje želi vidjeti uživo, a i oni sami svjesni su da prodaju izuzetno delikatan proizvod koji loše podnosi pakiranje u kutije, transport, prevrtanje i nepažljivo rukovanje. U razgovoru s nekima od njih doznali smo koje bi im mjere pomogle i ublažile težak udarac koji je doživjelo njihovo poslovanje.

Snižavanje nabavne cijene

Nabavna cijena danas je, kaže nam Rafaela Petrinić, vlasnica cvjećarskog obrta Poppy – naprosto previsoka. - Rijetko si tko može priuštiti buket od 300 ili 400 kuna, a meni je posve neisplativo spuštati cijenu. Cvijeće nije nešto bez čega se ne može i ja sam toga itekako svjesna. Ono je svojevrsni luksuz, upravo kao skupi nakit. No čak i ljudi koji ga smatraju suvišnim troškom ipak ga kupuju kad žele izraziti zahvalnost, privrženost ili ljubav. Za to je cvijeće uvijek prvi izbor i ništa se drugo s njime ne može mjeriti. S njom se slaže i Ivana Završki iz zagrebačke cvjećarnice Marijan, koja ističe kako problem vidi u veleprodaji cvijeća, u koju može ući svatko i cvijeće kupiti po jednakoj cijeni kao cvjećari.

- Naravno da onda nećete doći k meni i platiti maloprodajnu cijenu - objašnjava Ivana.

Pomoć u promociji

Osim povoljnijeg najma, dodatnu pomoć sugovornice vide i u promociji koja bi im pomogla u popularizaciji cvijeća. - Grad bi mogao pomoći u promociji cvijeća, koje je zaista moguće vezati za svaki događaj, obljetnicu, manifestaciju ili proslavu. Kao primjer nam mogu poslužiti i susjedne zemlje u kojima cvijeću posvećuju zasebne manifestacije. Sve bi to bile prilike za popularizaciju cvijeća, za osvješćivanje njegovog pozitivnog djelovanja na naš život, a nama bi to bila i sjajna prilika za prodaju i zaradu - zaključuje Ivana Završki. Obje cvjećarke velike nade polažu u normalizaciju situacije s koronavirusom. - Vjerujemo da će se ljudi u sljedećem razdoblju u većem broju odlučiti na cijepljenje i da se epidemiološke mjere neće dodatno pooštravati. Jer kad se ljudi druže, i mi imamo posla!

Nikada nije kasno da se u životu počnete baviti onim što volite, a sjajna priča Cvjetnog studija Čarolija iz Vukovara može vam biti inspiracija. Kako odlučiti pokrenuti poslovanje i pretvoriti hobi u posao i pritom se odhrvati svim problemima koje je sa sobom donjela pandemija, saznali smo u zanimljivom razgovoru s vlasnicama studija.

Kako je počela priča cvjetnog studija Čarolija?

Mi smo Dijana Panić-Klajić i Mirjana Kopf. Suvlasnice Cvjetnog studija Čarolija iz Vukovara. Možemo slobodno reći da je naša priča započela iz čiste želje i ljubavi prema aranžiranju, dekoriranju i stvaranju nečeg novog. Iskustva nismo imale. Naša priča je pomalo luckasta. Nas smo dvije suvlasnice ovog obrta. Niti jedna nije školovana u tom smjeru. Dijana je po struci trgovac, a ja (Mirjana) sam inženjer prometa. Tako da je ovo bio popriličan iskorak u nešto novo. Interes oko aranžiranja i dekoriranja prati nas cijelog života, ali uvijek je to bio hobi. Tek nakon što smo se upoznale i uvidjele da imamo podjednak interes i ljubav prema cvijeću došle smo na ideju da nešto novo i drugačije otvorimo i u našem Vukovaru. Vođene tom željom prvo smo završile tečaj za cvjećara/aranžera i položile potrebne ispite u Obrtničkoj komori. Nakon toga uslijedila je potraga za poslovnim prostorom i tu su se dalje nekako kockice same posložile. Postojimo već dvije godine te smo nakon prve godine poslovanja zaposlile i našu djelatnicu Natašu. Naši dragi Vukovarci su nas s radošću prihvatili jer slične stvari osim aranžiranja cvijeća (slatki poklon paketi, aranžirani plišanci za naše najmlađe, aranžiranje poklona i slično) ne radi nitko u okolici.

 

Što vas je sve mučilo tijekom vrhunca pandemije? Koji su bili najveći problemi s kojima ste se susretali?

Naš najveći problem je bio taj što kao i svi nismo mogli raditi, a posla je bilo i tražili su nas. Tu je možda bila najviše i izražena potražnja za dostavom. Ljudi se nisu mogli posjećivati, ali poslati nekome dostavu cvijeća za rođendan, godišnjicu ili slično je ljudima puno značilo. Čim smo imali mogućnost ponovno raditi osjetilo se da imamo popriličan pad prometa no to se kroz koji mjesec malo stabiliziralo.

Koliko ste morali biti inovativni vezano za svoje poslovanje?

S obzirom na to da ni jedna od nas nije klasičan tip, mogu reći da nam i nije puno trebalo. To često postane jasno svima koji nas posjete. Prvo čime smo se vodile i pri uređenju interijera našeg studija je bilo da to ne može biti nešto klasično i nezanimljivo. Zato nam i često ljudi dođu u studio samo kako bi s vremena na vrijeme pogledali kako smo ga ovaj put preokrenuli i što novo ima. Zaista imamo puno ideja koje svakodnevno isplivavaju na površinu. Najveći problem kojeg imamo je vrijeme. Njega nikad nemamo dovoljno za sve ono što bi željele napraviti na poslovnom planu. Tu dolazi do izražaja i to da je meni (Mirjani) to drugi posao te onda svoje popodnevne sate jedino mogu posvetiti cvjećarstvu.

Jeste li imali dodatne potrebe za korištenjem, primjerice, aplikacija kako biste si olakšali rad za vrijeme pandemije?

Blijedo ružičasti božuri za vjenčani buketić, bijeli tulipani za ručak kod mame, buket crvenih ruža za ljubavnicu. Sve je to jedinstveni jezik cvijeća, koji je (privremeno) utihnuo i ne zna se kad će se ponovno javiti
 

U cvijeću leži tiha snaga. Ono donosi utjehu, popravlja raspoloženje i uljepšava domove. Njime izražavamo zahvalnost, privrženost i ljubav. Nezaobilazni je pratitelj sretnih i onih manje sretnih događaja. Rođendani, Valentinovo, blagdani, vjenčanja, zaruke, rođenje djeteta, godišnjice, promocije i pogrebi nezamislivi su bez cvijeća. Njegov jezik razumiju svi, a njegova je simbolika slikovita i kreativna.

Umjesto cvijeća - kvasac i WC papir

No početkom pandemije koronavirusa u ožujku 2020., kad je cijeli svijet otišao u lockdown, cvjećari su morali zatvoriti vrata, a kupci su umjesto rascvjetalih ranunkula ipak birali kvasac i brašno, a umjesto delikatnih frezija - toalet papir. Zabranjena su bila sva okupljanja, čak i obiteljska, pa i pogrebi, te su tako (privremeno) nestale i uobičajene cvjetne prigode.

Kao rezultat takvih kretanja europsko tržište rezanog cvijeća zabilježilo je golem gubitak od čak milijardu eura u prvih šest tjedana zatvaranja, izvijestio je Union Fleurs, međunarodna udruga trgovaca cvijećem. Rijetko tko je u ovoj industriji ostao pošteđen – od malenih uzgajivača i farmera u Africi i Nizozemskoj pa sve do ekskluzivnih cvjećara u Parizu i Londonu.

Muke i za domaće cvjećare

U tom nesretnom lancu svoju kariku ima i vlasnica cvjećarskog obrta Poppy, Rafaela Petrinić. Njezin je posao, kao uostalom i onaj mnogih njezinih kolega i kolegica, usko vezan za evente i događanja na kojima se okuplja veći broj ljudi, a s obzirom na sve već spomenute zabrane opseg posla smanjio joj se za čak 70%. - Poslujem od 2004. godine, a proteklih godinu i pol dana smatram daleko najlošijim periodom otkad radim. Za sada još nekako opstajem i nadam se boljim danima - kaže Rafaela Petrinić.

Kriza kao prilika

Dodaje kako je sreća u nesreći za njezino poslovanje činjenica da je svoj prodajni prostor na Britanskom trgu u Zagrebu, zatvorila nekoliko godina prije pandemije te se orijentirala isključivo na rad po narudžbi. Tako zbog pandemije nije ni mogla izgubiti klijente koji bi u cvjećarnicu ušli slučajno i neplanirano.

- Imala sam svoje stalne klijente kojima sam na tjednoj bazi isporučivala cvijeće i cvjetne aranžmane. Budući da su dio njih tvrtke čiji su zaposlenici s dolaskom korone počeli raditi od kuće, otpao je i taj dio posla. Nemam zaposlenih pa je i s te strane bilo nešto lakše. Naime, za sve veće poslove, po potrebi sam znala angažirati vanjske suradnike i sve je sjajno funkcioniralo - prisjeća se Rafaela.

Na zatvaranje obrta nije pomišljala ni u najgorim danima, već je u krizi zapravo uvidjela novu priliku. Priliku da investira u sebe, dodatno se usavrši i educira.

- Višak vremena koji se pojavio, odlučila sam iskoristiti za dodatne edukacije iz cvjećarstva, i to u inozemstvu. Smatram da je svaki posao moguće raditi još bolje i veliki sam pobornik cjeloživotnog učenja. Doći će dan kada korone više neće biti, a ja ću ga dočekati spremna i puna novih znanja i vještina koje ću s veseljem ponuditi mojim kupcima - optimistična je naša sugovornica.

Posao se prepolovio

Nešto drugačije iskustvo ima Ivana Završki, vlasnica cvjećarnice Marijan na zagrebačkom Kvatriću. Budući da se njezin lokal nalazi na vrlo frekventnom mjestu, morala je uvesti i neke promjene. U svakodnevnom je radu striktno slijedila epidemiološke mjere - dezinficirala je površine, nosila je masku, a od svojih je kupaca tražila držanje propisane udaljenosti. I njezin se posao u proteklom razdoblju doslovno prepolovio, a promet joj je pao za više od 50%. S nostalgijom se prisjeća vremena prije pandemije, kad je potražnja za cvijećem bila u blagom porastu.

- Bila sam sretna jer sam shvatila da je cvijeće konačno i u nas postalo dio životnog stila. Nerijetko su ga žene kupovale i same sebi, a već nekoliko godina najviše su se tražili tulipani, alstromerije, božuri i suncokreti. Naravno, tu su i ruže, koje su vječne i uvijek u modi - kaže nam Ivana.

Ona je, za razliku od Rafaele, uspjela dobiti potporu za očuvanje radnih mjesta i još je koristi. Budući da ima jednu djelatnicu, to joj je značajna pomoć, a preostale troškove, iako otežano, redovito podmiruje.

S dolaskom toplijih dana i popuštanjem mjera, i njezin je posao živnuo. S veseljem je dočekala proljetna i ljetna vjenčanja, prve pričesti i krizme te rijetke, ali važne evente koje je popratila svojim cvjetnim kreacijama. Poduzetnički duh je ne napušta pa sve češće razmišlja i o proširenju poslovnog modela i ulasku u online vode, ali, kaže, još nije vrijeme za to. - Svaka značajnija promjena u koju bih se sada upustila, iziskuje određena financijska sredstva kojima trenutno ne raspolažem. Pratim situaciju i nastojim joj se prilagoditi, a veća ulaganja pričekat će bolja vremena - oprezna je Ivana Završki.

Vjera u bolje dane

Godina iza nas bila sve samo ne jednostavna, a mnogi poduzetnici suočili su se sa situacijama kojima se nitko nije mogao nadati. Pandemija i lockdown promijenili su naš način razmišljanja, izbacili nas iz kolotečine i natjerali da stvari sagledamo iz kuta za kojeg do prije nismo znali ni da postoji. No, neki su u ovim teškim vremenima ipak ustrajno radili i nisu odustajali te su danas odličan primjer kako uz hrabrost, trud i uporan rad možemo postići puno.

CVJETNI ATELIER 2ROSES VRAĆA OSMIJEH NA LICE