Martina Dragičević stigla je u A1 Hrvatska prije šest godina s ambicioznim ciljem: da osigura rast korištenja bespovratnih sredstava koja su kompanijama na raspolaganju u Hrvatskoj i na razini Europske unije, primarno za gradnju mreža nove generacije. 

'Naše ambicije cijelo vrijeme rastu i sukladno strategijama, A1 Hrvatska puno je više od klasičnog telekom operatora koji korisnicima nudi mrežu. Okrenuli smo se inovativnim digitalnim uslugama, razvoju digitalnih vještina, kao i korištenju obnovljivih izvora energije i kreiranja vlastitih izvora energije koji bi smanjili emisije ugljičnog dioksida', pojašnjava Martina Dragičević.

Kao jedna od vodećih stručnjakinja za fondove EU, u A1 Hrvatska spajate digitalnu i zelenu tranziciju i razvoj. Koji je potencijal i koji su glavni izazovi u realizaciji takvih projekata? 

Kad smo se prijavljivali za program LIFE, argumentirano smo pokazali kako sa svojim projektnim rješenjem možemo doprinijeti energetskoj učinkovitosti, smanjenju štetnih emisija i ostvarenju takozvanog Green Deala, kako u RH tako i u EU. Na digitalne i zelene projekte Hrvatska i Europa fokusirane su kroz različite programe. Hrvatska ima Nacionalni plan oporavka i otpornosti koji gotovo u svakoj komponenti ima digitalno, a EU apsolutno potiče spoj digitalnog i zelenog jer digitalne usluge omogućavaju bolje iskorištavanje energenata koji negativno utječu na okoliš ili one mogu biti supstituti za neke postojeće tradicionalne poslovne aktivnosti ili usluge poput, primjerice, zelenog digitalnog ureda.

Brojnim zelenim projektima A1 Hrvatska do sada je smanjio svoj ugljični otisak za 75 posto. Je li to dokaz da je moguća digitalizacija koja omogućava inovativne usluge što olakšavaju život korisnicima i ekonomski rast uz održivo poslovanje? 

Mi smo, definitivno, krenuli u tom smjeru i pokazali da je to moguće. Imamo poslovnu strategiju prema kojoj želimo biti operator inovativnih usluga na 5G mreži, a ona istovremeno zahtijeva dodatne resurse u smislu korištenja električne energije. Povezivanjem naprednih tehnologija koje su omogućene 5G mrežom i projektom LIFE4GREENBROADBAND povećavamo energetsku učinkovitost i korištenje obnovljivih izvora energije u elektroničkoj komunikacijskoj mreži u Hrvatskoj. Tako smanjujemo naš ugljični otisak i povezujemo zelenu i digitalnu tranziciju.  
Moderna, nova 5G mreža omogućava korisnicima napredne usluge i rješenja koji se zasnivaju na strojnom učenju, umjetnoj inteligenciji te pametnim rješenjima, pogotovo u dijelu mjerenja i optimizacije i potrošnje, tako da digitalna rješenja dokazano pomažu ostvarivanju zelenih ciljeva.

Je li održivo poslovanje među prioritetima u poslovanju A1 Hrvatska? 

Apsolutno. LIFE4GREENBROADBAND samo je jedna od naših inicijativa unutar održivog poslovanja i jako je vidljiva jer smo prije svega operator elektroničkih komunikacijskih usluga koje pružamo putem mreže. Ali, imamo i druge inicijative, primjerice recikliranja starih uređaja ili digitalizacije poslovanja koja dovodi do smanjenja potrošnje papira. Mnogi mali koraci koji doprinose održivom poslovanju jako su važni. Digitalizaciji usluga – od korisničke aplikacije do digitalizacije internih procesa – okrenuli smo se još prije nekoliko godina. Svi ti koraci zajedno doprinose našim ciljevima A1 Hrvatska kao održive kompanije.

Koliko su projekti Europske unije za bespovratno financiranje zahtjevni u pripremi i realizaciji? Koliki je vaš tim? 

Radimo tako da projektno okupljamo multidisciplinarne timove koji se dediciraju pojedinom projektu. Trenutno unutar kompanije imamo više projektnih timova stručnjaka koji osiguravaju kvalitetnu prijavu i provedbu. 

Jedan tim zadužen je za razvoj širokopojasne infrastrukture u okviru projekta koji smo potpisali s Republikom Hrvatskom. Riječ je o ugovoru o korištenju bespovratnih sredstava za razvoj infrastrukture širokopojasnog pristupa na područjima Ivanić-Grada, Kaštela i Solina kojim ćemo oko 45.000 kućanstava primarno pokriti optičkom mrežom. 
Kako je u tijeku objava novih projekata razvoja širokopojasnog pristupa internetu iz programa Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, imamo tim stručnjaka, od onih iz marketinga, tehnike, prodaje i kontrolinga do onih iz mojeg tima, koji je nužan za procjenu potencijala novih projekata. 

Drugi se tim bavi projektom LIFE4GREENBROADBAND te pronalaskom daljnjih mogućnosti u dijelu energetske održivosti. Treći je usmjeren na razvoj digitalnih vještina koje su preduvjet za korištenje digitalnih usluga te analizu vještina budućnosti s obzirom na tehnološki napredak kojeg smo svjedoci svaki dan. Dodatne timove okupljano ad hoc – ovisno i projektu i ovisno o pozivu. 

Rekla bih da nije bitno koliko je ljudi u samom timu, nego je važno postojanje volje i strategije kompanije da se koriste bespovratna sredstva za pojedine strateške projekte koji su prepoznati unutar nje.

Što je važnije za uspjeh: odlično poznavanje fondova EU ili procesa i projekata unutar kompanije kako bi se znalo prepoznati potencijale korištenja fondova?

Mislim da je potrebno odrediti koje su to aktivnosti bitne za kompaniju, za njezin rast i razvoj, a onda prepoznati prilike unutar nacionalnih ili programa EU. Kompaniji je u svakom slučaju potreban stručnjak koji će, poznavajući poslovanje i strategiju te specifičnosti sektora, prepoznavati mogućnosti i prilike na razini nacionalnih programa ili programa Europske unije na koje bi kompanija trebala aplicirati. Mi, osim internih, koristimo i vanjske stručnjake, tako da se između njih svakako može balansirati. To je model koji se u A1 pokazao uspješnim jer i naši vanjski konzultanti već jako dobro poznaju kompaniju i smatramo ih dijelom tima.
Vrijeme za određenu prijavu ovisi o spremnosti tima i ekspertizi unutar kompanije. Imamo primjere u kojima je priprema prijave trajala nekoliko mjeseci, a imamo i primjer prijave koja se pripremala mjesec dana. Naravno, svaki poziv ima svoje kriterije i zahtjeve, tako da jedinstvenih pravila nema. I svakako je bitno ne obeshrabriti se ako ne prođete na nekoj od prijava jer uspješnost ovisi o konkurenciji. Možda će vaš projekt proći na nekom drugom pozivu i stoga ne treba odustajati. Uz to važno je i odlučiti ide li se na prijavu samostalno ili u konzorciju. Prijava u konzorciju svakako je kompleksnija, ali može, s obzirom na iskustvo i renome pojedinih partnera, povećati izglede prolaska.

Jeste li upravo zahvaljujući uspješnim projektima s fondovima EU predvodnici u zelenim projektima unutar A1 Grupe? 

Mi smo u A1 Hrvatska definitivno jako ambiciozni. Zbog tog stava otvorile su nam se neke prilike. U okviru projekta LIFE šansa da prođemo bila je procijenjena na samo 5 posto, a prošli smo! Bio je to rezultat entuzijastičnog timskog rada u zaista jakoj konkurenciji s velikim igračima iz razvijenih europskih zemalja. To nam je dalo vjetar u jedra da krenemo dalje. Planova je mnogo i nadamo se da će nam se te ambicije ostvariti.

Da poslujete održivo, od vas očekuju prije svega mlađi korisnici, koji od kompanija traže da su vjerodostojne i održive. 

Apsolutno smo svjesni takvih očekivanja mladih generacija, koje su odlično informirane i od najranije dobi uče o održivosti, kako se brinuti o okolišu i o svojem ekološkom otisku. To su naraštaji koji su od malih nogu naviknuti na korištenje digitalnih usluga, svjesni su njihove važnosti i žele, između ostalog, da im takve usluge pomognu živjeti i raditi održiv način. 

Sugovornica: Martina Dragičević, direktorica regulatornih poslova i fondova EU u A1 Hrvatska

Hrvatska je na dobrom putu prema postizanju klimatske neutralnosti. No, slično kao i ostale zemlje, preostaje nam još dobar dio tog puta do konačnog cilja. Klimatska neutralnost obuhvaća više područja, kao što su potpuno smanjenje emisija stakleničkih plinova i zaštita okoliša. Za daljnji razvoj nužno će biti osigurati dovoljne količine energije, a ona bi trebala dolaziti iz obnovljivih izvora. Ističe to Andro Bačan, voditelj Odjela za obnovljive izvore energije, klimu i zaštitu okoliša u Energetskom institutu Hrvoje Požar.  
U načelu, dodaje, zadovoljavamo ciljeve postizanja udjela obnovljivih izvora energije, međutim ne smijemo biti zadovoljni malim povećanjima na godišnjoj razini, već je potrebno uložiti dodatne napore u povećanje korištenja obnovljivih izvora, posebice u sektorima grijanja i hlađenja te prometa gdje ne zadovoljavamo cilj. Sektor prometa ima svakako najveći potencijal smanjenja emisija stakleničkih plinova. Također, bitno je ubrzati i dalje implementirati mjere energetske efikasnosti, posebice obnove fonda stambenih zgrada, korištenja energetski efikasnih uređaja i sl.

U EIHP često ističete kako ne postoji niti jedna industrija, tvrtka pa ni pojedinac kojeg se zelena tranzicija ne dotiče. Je li u Hrvatskoj dovoljno razvijena svijest kompanija i građana o njihovom utjecaju na okoliš?

U zelenu tranziciju trebali bi biti baš svi uključeni, upravo polazeći od samih potrošača koji svojim navikama i aktivnostima mogu doprijeti tranziciji po principu „kad se male ruke slože“. Tu pričamo o uključenju pojedinaca, građana, kompanija, i na samom kraju države, u aktivnosti smanjenja utjecaja na okoliš. Mnoge kompanije ulažu napore za smanjenje utjecaja na okoliš i to raznim mjerama, no potrebno je dodatno razviti i poticati svijest, kako građana, tako i kompanija o utjecaju na okoliš. Iako su određene mjere trenutačno „skupe“, u budućnosti se mogu itekako isplatiti.

Jesi li promjene u prelasku na obnovljive izvore energije dovoljno brze?

Nisu i nikada neće biti, ali se događaju određenim tempom. Postoji dosta prepreka za veće korištenje obnovljivih izvora; od potrebne infrastrukture, nedorečenosti zakonskog okvira, nedostatka lokacija, interminentnosti izvora poput vjetra i sunca, prostornog smještaja projekata i sl. Interes nositelja projekata je velik i uklanjanjem određenih barijera, pogotovo zakonskih i tehničkih, moguće je dodatno ubrzati prelazak na obnovljive izvore energije.

Ističe se i problem nedostatka stručnjaka koji će pomoći u osmišljavanju strategija i mjera za postizanje energetskih ušteda, kao i za njihovu implementaciju. Kakva je tu trenutno situacija?  

S jedne strane, svakako postoji dobar broj stručnjaka koji analiziraju i predlažu mjere energetskih ušteda, ali i postizanja klimatske neutralnosti. No, posebice u sektorima koji se suočavanju s brzim promjenama, nužna je stalna edukacija i usavršavanje postojećih stručnjaka, jednako kao i izobrazba novih stručnjaka koji trebaju biti otvoreni prema novim idejama i imati mogućnost multidisciplinarnog pristupa rješenju problema. Jer, optimalna rješenja su uvijek „negdje između“ raznih sektora.

Kako potaknuti kompanije da pređu na obnovljive izvore energije? Koji su ključni koraci da krenu u tom smjeru?

Mnoge kompanije će preći na obnovljive izvore zbog svoje usmjerenosti prema društveno odgovornom poslovanju, što je svakako za pohvalu. Dodatan pozitivan imidž odašilju ako i proizvode energiju na samoj lokaciji, npr. korištenjem fotonaponskih sustava. U današnje vrijeme cijene opreme su relativno stabilne, a cijene energije rastu, stoga su mnoge tehnologije dosegle tzv. „grid parity“ točku, tj. stanje kada je cijena proizvedene električne energije niža od električne energije iz mreže, što je dodatni stimulans korištenju obnovljivih izvora. Također, u zadnje vrijeme svjedoci smo rasta cijena energenata – na tržištu se događaju nepredvidivi šokovi i skokovi cijena energije. U okruženju takvih volatilnih cijena, mnoge kompanije će radije ugovarati stabilnu cijenu energije iako je ona možda i nešto viša od trenutačne tržišne. Na taj način se štite od naglih skokova cijena i mogu planirati svoje rashode. Obnovljivi izvori su vrlo malo ovisni o vanjskim tržištima, stoga mogu ponuditi stabilnu cijenu energije. U budućnosti će ovo svakako biti jedan od ključnih elemenata njihovog većeg korištenja.

Zašto je važno da telekomunikacijski sektor poveća energetsku učinkovitost i koristi obnovljive izvore energije u elektroničkoj komunikacijskoj mreži?

Telekomunikacijski sektor je relativno veliki i specifičan potrošač, posebice električne energije. Električna energija se koristi u svakom djelu poslovanja telekomunikacijskog sektora, od osnovne komunikacijske infrastrukture do velikih data centara, te u ovom slučaju pričamo o praktično konstantnom opterećenju, uz povećanje potrošnje za potrebe hlađenja (tijekom dana i ljetnih mjeseci). Svjedoci smo prakse da veliki igrači, kao što je primjerice Google, sve više za svoje potrebe koriste obnovljive izvore, poput energije Sunca. Povećanjem opsega usluga raste i potrebna količina energije, a sami uređaji već su dimenzionirani uzimajući u obzir i potrošnju. U tom smislu, mjere energetske učinkovitosti su praktički ograničene na izvedbu i smještaj sustava hlađenja, dok je na ostalu potrošnju teško utjecati. Zbog toga je nužno koristiti obnovljive izvore, kako bi se utjecaj na okoliš, barem tijekom korištenja, što je moguće više minimizirao.

Sugovornik: Andro Bačan, voditelj Odjela za obnovljive izvore energije, klimu i zaštitu okoliša u Energetskom institutu Hrvoje Požar 

Europska unija postavila je kao cilj ugljičnu neovisnost do 2050. godine. A1 Hrvatska obvezao se postići potpunu energetsku i karbonsku neovisnost do 2030. Robert Pašičko, stručnjak za zelenu energiju i održivi razvoj u UNDP-u, suosnivač Zelene energetske zadruge i docent na zagrebačkom Geotehničkom fakultetu, pojašnjava da su u postizanju ugljične neutralnosti tri ključna koraka svake kompanije. Prvi je izračunati ugljični otisak cijele organizacije. Drugi je razviti i implementirati strategije kojima ćete ga svesti na nulu. Treći je inspirirati sve u vašoj okolini i cijelom društvu da učine isto.  
"Potrošači danas ne biraju kompanije na temelju cijena, nego vrijednosti. Traže identifikaciju s okolišnom i društvenom odgovornošću. Još važnije, ljudi pamte. Zato se odgovornost i predanost mora vidjeti u samom DNK-u tvrtke, odnosno tome na koji način potiče pozitivne promjene i inovacije", zaključuje dr. sc. Robert Pašičko. 

Raste li u Hrvatskoj svijest kompanija i građana o njihovu utjecaju na okoliš?

Nedavno istraživanje "Izgubljeno desetljeće: Stavovi i mišljenja o zaštiti okoliša, klimatskim promjenama i energetskoj tranziciji u Republici Hrvatskoj", koje je proveo Institut za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ), pokazalo je da građani pitanje okoliša ne smatraju jednim od najvažnijih. No, svejedno je posljednjih deset godina uočljiv značajan porast udjela ispitanika koji su (vrlo) zabrinuti pitanjima okoliša. Prednjači zabrinutost zbog odlaganja otpada i klimatskih promjena. Isto tako, sve je više građana suočeno s klimatskim promjenama – ekstremnim vrućinama, poplavama i utjecajem na poljoprivredu. Gotovo trećina ispitanika u istraživanju posljednjih 12 mjeseci bila je snažno pogođena ekstremnim vremenskim pojavama u vlastitom susjedstvu.
Svijest o okolišu puno je veća kod kompanija – prije svega zbog porasta cijena njihovih proizvoda ili usluga do kojih je došlo uslijed viših cijena energije, goriva ili otpada. Viši troškovi potiču lakše donošenje odluka, primjerice o prelasku na proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, transformaciji prema energetskoj učinkovitosti, nabavi električnih vozila ili smanjenju proizvodnje otpada. 

Jesu li promjene u prelasku na obnovljive izvore energije dovoljno brze?

U Hrvatskoj su promjene u prelasku na obnovljivu energiju nedovoljno brze. Iako obećava dosad razvijeno tržište vjetroenergije ili biomase (a hidroelektrane su davno razvijene), još uvijek smo na europskom dnu zemalja s brojem instaliranih solarnih sustava. Sama promjena nabolje još je prespora. Razvoj tržišta solarne energije je bitan jer se radi o danas najjeftinijem izvoru energije. Vrijeme od plana do instalacije mjeri se u nekoliko dana za male sustave, odnosno do godinu, dvije za velike elektrane. I u Energetskoj strategiji do 2050. upravo solarna energija i energija vjetroelektrana čine većinu proizvodnje električne energije, a samim time i bazu za, primjerice, tranziciju prometa na elektrovozila i slično. Građani mogu ubrzati vlastitu tranziciju kroz besplatno savjetovanje te najlakšim putem preko provjerene mreže izvođača doći do vlastite elektrane putem platforme Na sunčanoj strani. Energetsku tranziciju ubrzat će i zakonske izmjene s kraja 2021. godine. Zakon o tržištu električne energije i Zakon o obnovljivim izvorima energije uvode i nove institucije na tržištu poput agregatora i energetskih zajednica, koji će omogućiti i dijeljenje viškova električne energije među članovima zajednice, što je osobito bitno zbog povećanja broja električnih vozila. 

Kako potaknuti kompanije na prelazak na solarnu energiju? Koji su ključni koraci da krenu u tom smjeru?

Kompanije danas brzo prepoznaju rizike od porasta cijene energije i prelazak na solarnu energiju postao je isplativa odluka čak i bez ikakvih poticaja. A tih poticaja i poslovnih modela kompanije, zapravo, ima dovoljno na raspolaganju. Evo nekih: 
• bespovratna sredstva EU iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) ili Fonda za oporavak i otpornost (RRF) 
•  PPA model prema ugovoru o izgradnji i isporuci električne energije za slučaj kada bespovratna sredstva nisu dostupna i kada je bazna potrošnja energije na objektu visoka 
• putem inovativnih modela investiranja uz pozitivni učinak – uključivanja građana ili svojih korisnika u financiranje elektrane (trgovački lanac u Austriji svojim korisnicima koji ulože u fotonaponske panele omogućava besplatne vaučere za kupovinu). 
Isto tako, kompanije u Hrvatskoj imaju mogućnost osigurati besplatnu tehničku, pravnu i financijsku pomoć javljanjem na otvoreni javni poziv koji se provodi sredstvima Europske investicijske banke u okviru projekta PV Max. 

Možete li na jednom primjeru pokazati isplativost ulaganja kompanija u solarnu energiju?

Ulaganje u solarnu energiju za kompanije danas više nije samo stvar dobrog marketinga ili imidža nego i pitanje ekonomskog opstanka, naročito nakon nedavnih poskupljenja energenata u prosjeku za 100 posto. Cijena električne energije za industriju porasla je s prosječnih 60 do 70 lipa na 1,20 do 1,50 kuna. Prosječno povećanje cijena od 100 posto rezultira smanjenjem perioda povrata investicije u solare s donedavnih deset do jedanaest godina na prosječnih pet do šest godina, i to bez poticaja. 
Cijena električne energije za kućanstva među najnižima je u Europi i time se smanjuje isplativost ulaganja u, primjerice, solarnu energiju. Putem natječaja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ili pojedinih gradova građani mogu dobiti sufinanciranje 40 posto investicije u solarnu elektranu. Evo primjera moje solarne elektrane snage 6,3 kW: ukupne cijene od 60.000 kuna i 20.000 kuna poticaja, procjenjujem da će se isplatiti u roku od šest do sedam godina, a realno, uz očekivan porast cijene električne energije, i prije. Uz električni automobil, to je bitan korak prema vlastitoj energetskoj neovisnosti. 

Zašto je važno da telekomunikacijski sektor poveća energetsku učinkovitost i koristi obnovljive izvore energije u elektroničkoj komunikacijskoj mreži?

Telekomunikacijski i IT sektor, podatkovni centri i odašiljači trebaju jako puno električne energije. Zato tvrtke koje žele biti lideri pokazuju to vlastitim primjerom, i to ne samo investiranjem u zelenu energiju, nego i postavljanjem vlastitih ciljeva ugljične neutralnosti i energetske neovisnosti. Bio sam uključen u projekt u Bahreinu u kojem je velika tvrtka s podatkovnim centrima inzistirala na tome da koristi samo solarnu energiju. Budući da se radi o potrebnih više od 100 MW snage – što je više od instalirane snage solarne energije u Hrvatskoj – to je dovelo do promjene kompletnog tržišta i investicija, jer jednostavno nema još toliko instaliranih solarnih elektrana u Bahreinu. 
Pozdravljam slične hrabre poruke i inicijative u Hrvatskoj; važno je da lideri preuzimaju odgovornost i pomognu u cijeloj energetskoj tranziciji, pomažući time i ekonomiji, okolišu i ljudima. 

Sugovornik: Robert Pašičko, stručnjak za zelenu energiju i održivi razvoj u UNDP-u, suosnivač Zelene energetske zadruge i docent na zagrebačkom Geotehničkom fakultetu