Anketa zaklade World Wide Web Foundation provedena 2020. među ispitanicima iz 180 zemalja pokazuje da je 52% mladih žena i djevojaka doživjelo zlostavljanje na internetu, a 64% ispitanika reklo je da znaju nekoga tko je doživio taj oblik nasilja. Iako i muškarci mogu doživjeti incidente internetskog nasilja i zlostavljanja, vjerojatnije je da će žene biti žrtve ponavljanih i teških oblika štetnih radnji na internetu ili uz pomoć tehnologije. Prema izvješću Europskog ženskog lobija, za žene je vjerojatnost iskustva online uznemiravanja čak 27 puta veća nego za muškarce. Uz to, većina žena koje su doživjele zlostavljanje na internetu doživjele su i barem jedan oblik seksualnog i/ili fizičkog nasilja od intimnog partnera.

No prema UN-u, određena skupina žena je pod većim rizikom da će biti žrtva online nasilja. To su žene koje se bore za ljudska prava, političarke, novinarke, blogerice, mlade žene, žene koje pripadaju etničkim manjinama, lezbijke, biseksualke i transrodne osobe, žene s invaliditetom i žene iz marginaliziranih skupina. Prema njihovu izvješću, čak 73% novinarki izjavilo je da je doživjelo online nasilje tijekom svojeg radnog vijeka, a 58% političarki potvrdilo je da se susrelo s rodno uvjetovanim nasiljem putem interneta.

Važno je napomenuti i da online nasilje može biti jednako štetno kao offline nasilje, s ozbiljnim posljedicama za zdravlje, a znatno utječe na privatni i poslovni život žrtve nasilja.

Novi oblici digitalnog nasilja

Prema jednom globalnom istraživanju, koje prenosi The Guardian, napadi na žene najčešći su na Facebooku, gdje ih je 39% doživjelo uznemiravanje, zatim na Instagramu (23%), WhatsAppu (14%), Snapchatu (10%), Twitteru (9%) i TikToku (6%). Svaki peti (19%) ispitanik koji je bio izložen online nasilju značajno je smanjio korištenje društvenih medija, a svaki deseti (12%) promijenio je način na koji se izražava online.

Žene i djevojke koje su izložene online uznemiravanju mogu osjećati strah, paniku, tjeskobu i depresiju, a koje u konačnici negativno utječu na odnose žrtava s drugim ljudima, učenje, posao i društveni život. Osim uznemiravanja, zastrašivanja i uhođenja, u digitalnom svijetu stalno se pojavljuju novi oblici internetskog nasilja. Jedan od njih je "doxing". Riječ je o postupku prikupljanja nečijih osobnih podataka i informacija te njihovo objavljivanje na internetu, bez dopuštenja, čime se žrtva izlaže neugodnostima, rizicima, pa i mogućim opasnim situacijama.

Često se kao oblik internetskog nasilja, posebice kod mladih žena, pojavljuje i "sextortion". Pojam podrazumijeva svaki oblik ucjene prikupljenim seksualnim sadržajem, prijetnje i iznuđivanja novog seksualnog sadržaja preko weba. Počinitelj najčešće prijeti da će objaviti ili proslijediti seksualno eksplicitne fotografije žrtve ako se ona na neki način ne uključi u daljnje seksualne aktivnosti. Studije su pokazale da je više od polovice žena i djevojaka koje koriste internet doživjelo upravo ove oblike nasilja na internetu.

Zabrinjavajući su i podaci iz prošlogodišnjeg istraživanja DeShame koje su proveli Centar za sigurniji internet, Pravni fakultet u Zagrebu i A1 Hrvatska. Istraživanje je pokazalo da 40% srednjoškolaca ne bi prijavilo seksualno uznemiravanje školi jer se boje reakcija škole, 38% se brine da bi prijava samo pogoršala stvari, a više od 30% se brine da bi nastavnici u slučaju prijave mislili da pretjeruju ili dramatiziraju. Uz to, više od 30% navodi da njihovi vršnjaci potajno fotografiraju gole, polugole ili neprimjereno odjevene osobe za vrijeme određene seksualne radnje te ih dijele na internetu.

'Revenge porn' kao ozbiljan problem

Međutim, jedan od najraširenijih oblika online nasilja nad ženama je osvetnička pornografija ili "revenge porn". Riječ je o situaciji u kojoj, nakon što djevojka (ili dečko) prekine vezu, bivši partner bez njezina/njegova znanja i pristanka podijeli na internetu njezine/njegove (ili zajedničke) intimne fotografije i videozapise. Počinitelj je često osoba kojoj žrtva vjeruje ili kojoj je vjerovala, s kojom je dijelila intimnu vezu i/ili brak. Jedno istraživanje provedeno u Australiji pokazalo je da gotovo 10% žrtava osvetničke pornografije napušta posao zbog toga što su postale žrtve ovog oblika online nasilja.

Jedan od primjera osvetničke pornografije dogodio se prije nekoliko godina i u Hrvatskoj. Prema pisanju portala Zadarski.hr, počinitelj je u Zadru, nakon prekida ljubavne veze s djevojkom, na internetskoj stranici s pornografskim sadržajem otvorio više profila na kojima je objavio intimne fotografije svoje, tad već bivše, djevojke. Koristio se njezinim osobnim podacima koji su mu bili poznati, kao i fotografijama koje mu je poslala na njegov mobitel dok su bili u ljubavnoj vezi. Premda je naknadno priznao da je to bio "glup potez", osudili su ga na zatvorsku kaznu od godinu dana, a njegova kazna trebala bi poslužiti kao primjer drugima i podsjetiti da online zlostavljanje, jednako kao i offline, nije prihvatljivo.

Dakle, bez obzira na oblik i vrstu online nasilja, treba ga tretirati jednako ozbiljno kao nasilje u stvarnom svijetu. A kako bi se ovakvi i slični štetni online postupci smanjili, važno je stalno podizati svijest o ovom globalno rastućem problemu!

Podaci govore da današnja djeca, unatoč roditeljskim ograničenjima, znaju kako sakriti svoje online aktivnosti, a u posljednja dva mjeseca sve je više pritužbi roditelja i djece koja se susreću sa seksualnim uznemiravanjem i online ucjenama.

Internet je danas dio života djece diljem svijeta. Na globalnoj razini procjenjuje se da je svako treće dijete korisnik interneta, a među najpopularnijim uređajima za pristup internetu su mobiteli. Osim za odrasle, sigurnost na internetu posebno je važna za djecu i tinejdžere. Prema istraživanju provedenom u SAD-u, djeca između 8 i 12 godina u prosjeku provedu gotovo pet sati na dan pred ekranom, a tinejdžeri čak više od sedam sati.

I zato, bez obzira na to u kojoj je dobi vaše dijete, važno je osvijestiti koje sve opasnosti prijete putem interneta i što se sve može skrivati iza ekrana.

Što kažu podaci?

S obzirom na to da su današnje generacije rođene u digitalnom svijetu, roditelji bi trebali biti svjesni da je digitalna pismenost djece možda čak na višoj razini od njihove. Prema nedavnom istraživanju čak 32% tinejdžera priznalo je da skrivaju svoju povijest pretraživanja kako bi spriječili roditelje da saznaju koja su sve mjesta posjetili. Isto tako, čak 16% tinejdžera koristi tajne e-pošte i račune na društvenim mrežama za koje njihovi roditelji ne znaju. Pritom, njih 11% izjavilo je da znaju kako isključiti roditeljski nadzor i ograničenja za online korištenje. Istraživanje upućuje i na to da 40% djece prestaje s onim što rade na internetu ako su svjesni da ih roditelji gledaju. No možda najtužniji podatak je da 17% djece smatra kako su njihovi roditelji potpuno nezainteresirani za ono što rade na internetu.


Iz Centra za sigurniji internet Hrvatska kažu da je tijekom 2021. putem linije Helpline primljeno više od 160 poziva djece, roditelja i stručnjaka koji su zabrinuti za vlastitu online sigurnost i sigurnost svojih bližnjih.
 

- U zadnja dva mjeseca pozivi su sve ozbiljnije prirode, a riječ je o ozbiljnim prevarama, seksualnim ucjenama, širenju lažnih informacija putem aplikacija za upoznavanje, povredi prava na privatnost, krađi identiteta, seksualnom uznemiravanju i ucjenjivanju djece – pojasnili su iz Centra.

Ističu da su pozivi najčešće zbog dijeljenja slika nastalih sextingom (slanje ili primanje seksualno eksplicitnih slika ili poruka), nakon kojeg slijede ucjene (sextortion). Takvi pozivi najčešće stižu iz škola u kojima se nastavnici susreću s ovim problemom unutar nekog razreda.

- Seksualno uznemiravanje na internetu sve je češći razlog poziva, i to kod sve mlađe populacije, odnosno djece. U pozivima navode kako ih drugi ucjenjuju objavljivanjem fotografija ili njihovom dostavom roditeljima ako ne uplate određeni iznos novca osobi koja ucjenjuje. Nažalost, i dalje imamo slučajeve s TikTok izazovima sa smrtnim ishodima. Nastavnici navode i da sve više ima elektroničkog nasilja među djecom nego onog fizičkog, kojeg više gotovo da i nema – poručuju iz Centra.

Centar za sigurniji internet inače je umrežen s međunarodnim organizacijama koje se bave sigurnošću djece na internetu (INHOPE i Insafe) te su jedini takav centar na razini cijele Hrvatske. Centar je pod vodstvom Centra za nestalu i zlostavljanju djecu, a ako netko treba pomoć, dostupni su na 0800 606 606 ili na www.csi.hr.

Obratite pozornost na ove rizike

Najpopularnije online aktivnosti kod djece su online upoznavanje (23%), posjećivanje društvenih mreža (50%) i igranje videoigara (72%). No bez obzira na to kojom aktivnošću se vaše dijete bavi na internetu, važno je znati da postoje četiri glavna rizika na koja treba obratiti pozornost. Rizici sadržaja mogu biti seksualni sadržaji u igrama, pornografija i simulirano nasilje. Rizici kontakta jedni su od najopasnijih i uključuju kontakt djece s ljudima koje ne poznaju ili razgovor s odraslima koji se predstavljaju kao djeca na internetu. Dijete bi, primjerice, netko mogao nagovoriti da podijeli osobne podatke sa strancima ili se osobno sastane s nekim koga je upoznalo na internetu.

Nadalje, rizici ponašanja uključuju online ponašanje djece u kojemu putem interneta vrijeđaju druge vršnjake ili njih same vrijeđaju. Ova skupina rizika uključuje i slučajnu kupnju putem aplikacija, koje djeca često nisu svjesna, a njihovi se podaci mogu zloupotrijebiti. Posljednji, četvrti rizik, uključuje potpisivanje ugovora, odredbi ili uvjeta korištenja koje djeca ne razumiju. Primjerice, djeca mogu kliknuti gumb koji tvrtki omogućuje slanje neprikladnih marketinških poruka ili prikupljanje njihovih osobnih ili obiteljskih podataka.

Kako biste pravodobno doskočili ovom problemu, umjesto iscrpljujućih rasprava i ograničavanja korištenja interneta uključite se u dječji online život potičući ih da uče s interneta ili im predložite načine za sigurno korištenje interneta.

Win-win situacija

Čim vaše dijete počne pristupati internetu, razgovarajte s njim o tome što čita, gleda i s kim komunicira na mreži. Pitajte svoje dijete koje stranice posjećuje ili koje aplikacije koristi, napišite popis i zajedno ih pogledajte te o njima raspravite.

Važno je osvijestiti i da bezazlena pretraživanja na mreži mogu dovesti do ne tako bezazlenih rezultata. Ako ste u mogućnosti, iskoristite ograničenja pretraživanja koja nude pružatelji internetskih usluga. Roditeljski nadzor može spriječiti vaše dijete da vidi i pristupi većini nasilnog ili seksualnog sadržaja. Ako vaše dijete dijeli fotografije ili objave na društvenim mrežama, morate znati što dijeli te ga naučiti da zadrži kontrolu nad sadržajem koji dijeli s ljudima.

U konačnici, ne želite ulijevati strah u svoje dijete ili ga spriječiti da iskusi mnoge obrazovne, zabavne, društvene i druge prednosti interneta. Razgovarajte i pružite mu vještine i znanja koja su im potrebna da znaju kako izvući dobrobiti interneta i izbjeći opasnosti. I na kraju, budite primjer svojoj djeci. Pokušajte se ponašati na internetu onako kako biste željeli da ga koristi i vaše dijete. Ako vidi vas kako ste oprezni kad ste online, vjerojatnije je da će slijediti vaše korake. I, da, to uključuje ograničavanje vlastitog vremena ispred ekrana.

Bez obzira na to s kakvim se problemima i pritiscima mladi i djeca bore, možda je više nego ikad potrebno osvijestiti da nije sramota tražiti psihološku pomoć. Naime, stručna podrška može biti ključna za prevladavanje raznih izazova i teških životnih situacija, ali je isto tako važno da roditelji i skrbnici znaju prepoznati znakove da dijete ili tinejdžer treba pomoć. 

- Bilo kakve velike promjene u ponašanju mogu biti pokazatelj da osoba prolazi kroz nešto što joj je teško. Promjene mogu biti više ili manje vidljive, no povlačenje u sebe, promjene u raspoloženju, agresivnost i slična ponašanja često znaju biti znakovi da se dijete nosi s nečim što mu je teško – zaključuje psihologinja Milković dodajući da treba njegovati odnose međusobnog povjerenja s bliskim osobama te otvorenu i iskrenu komunikaciju kako bi osoba znala da smo tu za nju i u teškim trenucima. 

Zato, ako netko koga poznajete prolazi kroz teško životno razdoblje, potaknite ga da potraži stručnu pomoć. Učenici se mogu obratiti školskim psiholozima, a pomoć uvijek možete potražiti i u organizacijama kao što su Hrabri telefon, Centar za sigurniji internet i mnogim drugim. Najvažnije je zapamtiti da potražiti pomoć nije sramota i da se za mentalno zdravlje treba brinuti jednako kao za fizičko.

Milijarde ljudi u svijetu igraju videoigre i one su po mnogočemu izuzetno poticajne. Ali u nedostatku kontrole i razumijevanja utjecaja pretjeranog igranja djeca vrlo lako upadaju u zamku ovisnosti o njima. Što učiniti da se to izbjegne?

Vjeruje se da je prva ikad osmišljena videoigra bila "Tenis za dvoje", a kreirao ju je fizičar William Higinbotham 1958. godine u New Yorku. Bila je to igra za dva igrača koja je simulirala teniski meč - slična svjetski popularnoj igri Pong iz sedamdesetih godina. Iako je riječ o jednostavnoj igri koja se igrala na velikom analognom kompjutoru, pomoću osciloskopa, tad je to bila svojevrsna revolucija i pravi pokretač razvoja industrije videoigara kakvu poznajemo danas.

Popularnost je s godinama sve više rasla te se ukupna vrijednost globalne industrije videoigara od 2021. godine procjenjuje na više od 200 milijardi dolara, a očekuje se da će se do 2026. popeti na 321 milijardu dolara. Zapravo, trenutačno glazbena i filmska industrija zajedno zarađuju manje od tvrtki za videoigre, tvrde neke statistike.

I sve je to moguće zahvaljujući globalnom interesu ljudi. Prema Statisti, danas u svijetu ima oko 3,24 milijarde igrača, a zbog sve pametnijih telefona i nižih ulaznih cijena za neke konzole, broj ljudi koji slobodno vrijeme provode igrajući videoigre rapidno raste. Zanimljivo je istaknuti da je prosječna dob igrača videoigara 35 godina, što znači da su mnoga djeca koja su svjedočila usponu arkadnih igara, poput Nintenda i Sege, i dalje, u odrasloj dobi, aktivni igrači. Ipak, ne treba zanemariti i značajan broj novopridošlih zaljubljenika u igre, onih trenutno mlađih od 18, za koje se u Hrvatskoj, prema nekim procjenama, vjeruje da ih ima čak 90%. 

Dobre i loše strane videoigara

Međutim, velika popularnost i široka dostupnost videoigara dovela je i do nekih neželjenih posljedica. Tako je, primjerice, posljednjih nekoliko godina postalo uobičajeno čuti mnoge roditelje kako se žale da im djeca sve manje vremena provode vani, a sve više pred ekranom. Svijet ispred ekrana postao je zanimljiviji od bilo čega drugoga i, iako to ne mora nužno značiti ništa loše, do problema dolazi kada djeca stvore ovisnost. 

Da je ovisnost o videoigrama sve prisutniji problem današnjeg društva, potvrđuje i to što je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 2019. godine ovisnost o igrama uvrstila na popis mentalnih bolesti. Osobe koje pate od ovisnosti o videoigrama moguće je okarakterizirati kao one koje ne mogu prestati igrati unatoč tome što to ometa druga područja njihova života, kao što su obiteljski odnosi, škola, posao i spavanje. Da bi se ova ovisnost dijagnosticirala, ona mora trajati najmanje godinu dana i, uz davanje prioriteta igranju, uključivati promjene u fizičkom i psihološkom zdravlju te socijalnom funkcioniranju.

Zanimalo nas je kako na igranje igara gledaju ljudi iz branše, a odgovor smo potražili u srednjoj školi Novska, koja je ove godine upisala treću generaciju tehničara za razvoj videoigara i primila nova 24 učenika, a zainteresiranih je bilo čak 10 puta više. Također, prema riječima profesora mag. edu. inf. Josipa Džaje, zanimanje je toliko popularno da se na njega prijavljuju djeca iz svih dijelova Hrvatske, što je rezultiralo otvaranjem učeničkog doma, u kojem je trenutno smješteno 50 učenika.

- Pretjerano igranje igara može biti loše za djecu, no igre kao takve nisu loše iz nekoliko razloga. Jedan od njih je da postoji velik broj igara raznih žanrova koje djecu navode na takozvano razmišljanje izvan kutije, prilikom kojeg moraju smisliti način na koji će riješiti određeni zadatak ili što će učiniti u određenim situacijama. Isto tako, igre potiču kritičko razmišljanje kod djece, utječu na razvoj motorike i kognitivnih sposobnosti te razvijanje vještine timskog igranja, a samim time i timskog rada - opisuje naš sugovornik.

Odgovorno gejmanje umjesto zabrana

S obzirom na to da razne videoigre pozitivno utječu na koncentraciju, misaone procese i koordinaciju pokreta, jasno je da one mogu biti od velike pomoći kad je riječ o razvoju djece.

- Za primjer mogu navesti igre iz žanra akcijskih avantura koje pomažu u rješavanju problema te stvaranju brzog razmišljanja, kreativnosti i finih motoričkih sposobnosti. Super Mario 64 može poboljšati formiranje pamćenja, strateško planiranje te prostornu orijentaciju, a Minecraft, vrlo popularna igra kod tinejdžera, može pomoći u poboljšanju vještina konstrukcije i prostornog razmišljanja. Igra Minecraft, sa svojom verzijom 'Education', uz to se koristi diljem svijeta za podučavanje djece o planiranju grada, govorenju novih jezika i znanosti - ističe Džaja i dodaje:

- Moram spomenuti i strateške igre. One pomažu pri donošenju odluka i mogu poboljšati pamćenje, te simulacijske igre, koje pomažu u usavršavanju vještine upravljanja te razumijevanje raznih situacija iz stvarnog života. Primjeri dobrih simulacijskih igara su Farming simulator (igra koja igračima omogućuje da rade kao farmeri te uzgajaju stoku i prodaju uzgojene usjeve kako bi zaradili novac) i Microsoft Flight Simulator X (igra koja igračima omogućuje razumijevanje letenja avionom).

Mnogi se stručnjaci slažu s tim kako bi bilo korisno kad bi se djeci pomoglo pri odabiru videoigara i određivanju vremena koje provode ispred ekrana. Drugim riječima, kad bi im se pružile smjernice za odgovorno gejmanje. Za to se zalaže i tvrtka A1 Hrvatska, koja se tom tematikom pozabavila u okviru platforme Bolji online i koja u suradnji s Centrom za sigurniji Internet (CSI) već duže vrijeme radi na edukaciji korisnika, ali i ispravnom korištenju tehnologije te svega onog što ona donosi. Ako smatrate da vi ili vaša djeca nemate kontrolu nad vremenom koje provodite igrajući videoigre ili zbog toga zanemarujete druge obveze, nazovite CSI helpline: 080 606 606.

Interes za videoigrama u stalnom porastu

Uspostavljanje takvih smjernica i edukacija djece o njima postaju sve važniji jer interes za ovim oblikom zabave ne jenjava.

- Razvoj učenika trenutno teče odlično, a učenici s velikim zadovoljstvom ispunjavaju zadane obveze zato što je to nešto na čemu su oduvijek htjeli raditi. Pokušavamo im na što bolji način predočiti nove tehnologije i pripremiti ih za ono što će ih čekati jednog dana kad odu iz naše škole - kaže naš sugovornik.

Kao što se može i očekivati, ovaj smjer i vrsta naobrazbe "tjeraju" učenike da provode određeno vrijeme za računalima igrajući igre. Iako prema riječima profesora Džaje do sada nisu imali slučajeva ovisnosti o gejmanju kod učenika, profesori i školsko osoblje svjesni su da opasnost uvijek postoji te se iz tog razloga trude o tome otvoreno i redovito razgovarati.

- Ono što im ja, a tako i ostali kolege, savjetujem jest da nikako ne pretjeruju u igranju igara jer time zapostavljaju obaveze vezane za školu, kao što su zadaće, projekti i slično. Bit ovog smjera je razvoj videoigara, a ne igranje igara. Smatram da je edukacija ključna u borbi protiv takvih problema, i to ne samo za naše učenike nego i za svu ostalu djecu koja uživaju u igranju videoigara - zaključuje profesor.

Industrija umjetne inteligencije trenutno vrijedi 120 milijardi dolara na globalnom tržištu, a očekuje se da će u sljedećem desetljeću rasti za najmanje 30% svake godine te će 2030. vrijediti ukupno 1,5 trilijuna dolara, govori najnovija statistika. O popularnosti ovog sustava svjedoči i podatak da trenutno gotovo svaka veća tvrtka na svijetu ulaže u razvoj AI-ja, dok, s druge strane, čak 84% ljudi koji koriste umjetnu inteligenciju nisu uopće svjesni da su s njom u interakciji.

Kako se umjetna inteligencija polako uvlači u naš život i koje su sve implikacije vezane za ubrzan i nekontroliran razvoj ChatGPT-a te sličnih aplikacija koje mijenjaju internet i svijet kakav poznajemo, pitali smo prof. dr. sc. Zvonka Kostanjčara iz Centra za umjetnu inteligenciju na FER-u i Martinu Silov, izvršnu direktoricu Hrvatske udruge za umjetnu inteligenciju (CroAI).

Problem lažnog sadržaja

Virtualni asistenti, softver za analizu slika, tražilice, sustavi prepoznavanja govora i lica, roboti, autonomni automobili, bespilotne letjelice, internet stvari... umjetna inteligencija smatra se ključnom za digitalnu transformaciju društva i kao takva postala je prioritet mnogim zemalja, uključujući Europsku uniju. 

Međutim, razvoj umjetne inteligencije ima pozitivne i negativne strane.

- Razvojem tehnologije općenito dolazi do rasta standarda svih ljudi, ali svaku novu tehnologiju ljudi mogu zlonamjerno koristiti i tu nastaju problemi koji se onda djelomično pokušavaju riješiti regulativom. Trenutno mislim da je generiranje lažnog sadržaja u obliku teksta, slike ili videa te njegovo korištenje u svrhu dezinformiranja jedan od većih izazova s kojim će se regulatori morati suočiti. Mislim da će biti sve teže 'običnim' građanima razlučiti koje su istinite vijesti, a koje su lažne - kaže naš sugovornik.

Primjerice, ChatGPT, o kojem se u posljednje vrijeme mnogo govori, omogućuje sasvim nov način pretraživanja informacija na internetu, kroz puno kompleksnije upite koji nisu bili mogući korištenjem tradicionalnih pretraživača. S druge strane, upozorava profesor, postoji rizik da će korisnici odgovore koje ChatGPT nudi prihvatiti bez provjere ispravnosti ponuđene informacije, iako njegovi odgovori nerijetko sadrže netočne informacije. Isto je i s drugim sličnim servisima.

Također, nedavno je netko objavio fotografije slavnih ljudi, koje uključuju Elona Muska, Kanyea Westa, Donalda Trumpa, Papu, Keanua Reevesa, Arianu Grande i druge, kako sudjeluju u natjecanju jedenja cementa. Fotografije su napravljene pomoću Midjourneya, programa umjetne inteligencije za generiranje fotografija i slika, te izgledaju nevjerojatno realno.

Europa kaska za Kinom i SAD-om?

Lažan sadržaj koji se počeo pojavljivati na društvenim mrežama pokazuje potrebu za uspostavom nekih konkretnih pravila. Taj je zadatak preuzela EU, koja sad već petu godinu radi na donošenju regulative za korištenje AI-ja. U rujnu prošle godine sastavila je konačan Prijedlog direktive o odgovornosti za AI, ali, nažalost, upravo je ta spora birokracija, govori Silov, jedan od razloga zbog kojih se EU nije bolje pozicionirala u ovoj industriji. 

- Posljednjih 30 godina iz Europe nije izašla niti jedna veća IT kompanija, a SAD i Kina diktiraju tempo. Koristimo njihove mobitele, čipove, generalno tehnologiju i danas se ponovno dijele karte, a karta je AI. Sad se definiraju i grade igrači u AI-ju za sljedećih 10 godina i svi iščekujemo saznati tko će se nametnuti kao vodeći - objašnjava Martina Silov.

- Europa će uskoro glasati o AI regulativi, a hoće li nas to pozicionirati kao lidere ili će nametnuti kočnicu u razvoju umjetne inteligencije u Europi, tek ćemo vidjeti - kaže.

Hrvatska pokazuje velik potencijal

A kako se pozicionirala Hrvatska, najbolje znaju naši domaći stručnjaci kojima je umjetna inteligencija dio posla. Od svih njih, CroAI možda najsustavnije i najredovitije prati tržište, i to tako što provodi mapiranje hrvatske scene. U posljednjem su popisu evidentirali više od 440 kompanija, startupova, ranih prihvatitelja i šireg ekosustava koji u poslovanju koriste AI. Od toga je zabilježeno više od 130 startupova i više od 40 tradicionalnih kompanija koje su počele implementaciju AI-ja - od banaka i teleoperatera do marketinških agencija i odvjetničkih ureda.

Sve više kompanija uviđa potrebu za osnivanjem internih odjela specijaliziranih za rad na AI rješenjima jer su ona postala neizostavan dio modernog poslovanja. U tome možda najviše prednjače IT tvrtke, ali ogromne prednosti koje pruža implementacija AI rješenja prepoznale su i mnoge druge hrvatske kompanije. Među njima je i A1 Hrvatska koji već nekoliko godina ima interni odjel pod nazivom Centar izvrsnosti za podatke i umjetnu inteligenciju u kojem radi dvedeset, većinom mladih stručnjaka, na rješenjima baziranima na umjetnoj inteligenciji. Razvijaju softverske robote, virtualne asistente, modele strojnog učenja te implementiraju aplikacije koje koriste AI rješenja. Na vrijeme su prepoznali i potencijale NLP (natural language processing) rješenja te posebnog AI sustava (chatbot) koji je olakšao i ubrzao svakodnevnu komunikaciju s korisnicima. 

- Sama činjenica da će najveći hrvatski exit biti AI startup govori dosta o tome gdje je Hrvatska na europskoj mapi. Google kupuje Photomath, jedan od najvećih hrvatski AI startupova, a špekulacije o cijeni su ogromne. To pokazuje da se u Hrvatskoj grade vrhunski proizvodi, da postoje stručnjaci koji ih mogu izgraditi, ali i oni koji to mogu plasirati - kaže Silov.

Uz to, Hrvatska je kroz CroAI s Francuskom i Njemačkom počela raditi na osnivanju Europskog AI Foruma, platforme kojoj je cilj povezati zakonodavce i osnivače startupova vezano za AI. Značajan je porast meetupova, konferencija i radionica na temu AI i machine learninga, a sve je više i učilišta i fakulteta koji uvode predmete na tu temu.

Tako, primjerice, Fakultet elektrotehnike i računarstva, upućuje nas profesor Kostanjčar, prati razvoj umjetne inteligencije od njezinih početaka - kako u nastavi tako i u znanstvenoistraživačkim projektima.

- Predmeti poput Inteligentnih sustava i Neuronskih mreža na FER-u su se predavali prije više od 25 godina. U listopadu 2019. godine na FER-u je osnovan Centar za umjetnu inteligenciju i najveći je istraživački centar na području umjetne inteligencije u Hrvatskoj, koji okuplja oko 200 istraživača iz 19 istraživačkih laboratorija - objašnjava naš sugovornik.

Uzevši sve to u obzir, naši sugovornici smatraju da Hrvatska ima solidnu perspektivu u razvoju AI-ja i da ne zaostaje za drugim vodećim zemljama.

Razvoj tehnologije nemoguće je zaustaviti

Umjetna inteligencija beskrajno je tehnološko područje koje može učiniti ljudski život ugodnijim, zabavnijim i produktivnijim, ali mnogi stručnjaci u svijetu smatraju da ne bi trebalo brzati. Međutim, u svijetu u kakvom trenutno živimo, je li realno moguće zaustaviti ili barem usporiti tehnološki napredak dok se čovječanstvo na neki način ne snađe?

- Mislim da ne treba zaustavljati tehnološki napredak i u biti nas on ne treba zabrinjavati. Naime, nemojmo zaboraviti da su gotovo sve tehnologije koje danas normalno koristimo bile u nekom povijesnom trenutku nove i tad su na sličan način zabrinjavale ljude. Ali ono na što bismo trebali obratiti pozornost je koristimo li te nove tehnologije ispravno, etički odgovorno i u koje svrhe - mišljenja je profesor Kostanjčar, s kojim se gotovo u potpunosti slaže i Martina Silov. 

Iza ove neobične fotografije stoji 31-godišnji građevinski radnik iz Chicaga, Pablo Xavier, koji je rekao za BuzzFeed.News da uvijek pokušava smisliti načine na koje će učiniti nešto smiješnim, a Papa nije bio iznimka. Xavier je za izradu fotografije koristio umjetničku tehnologiju MidJourney AI te ju je objavio na Facebook grupi "AI Art Universe", a potom i na Redditu. Šokirao se koliko je brzo fotografija postala viralna. 

Kad je nastala sveopća pomutnja, Twitter je uz nekoliko najuspješnijih tvitova stavio upozorenje da je fotografija generirana umjetnom inteligencijom i da je kreirana pomoću softverskog alata Midjourney. Ipak, unatoč upozorenjima, koja su uvele i ostale društvene mreže, ovaj je slučaj potvrdio sablasnu činjenicu: AI ima nevjerojatnu moć masovnog širenja dezinformacija i lažnih vijesti.

Zanimljivo je i koliko je ovaj trend uzeo maha, pa tako, ako upišete ovih dana pojam "popefrancis" u Instagram tražilicu, u rezultatima će se, osim stvarnih fotografija Pape, pojaviti mnogo "lažnih", odnosno onih koje je generirala umjetna inteligencija.

Spas je najprije u edukaciji

Ovaj primjer dokazuje da su više nego ikada naši sustavi prosuđivanja, na osnovi kojih donosimo određene zaključke i postupamo, ugroženi. Rješenje tog problema naš poznati astronom i pedagog Korado Korlević vidi u edukaciji.

- Treba shvatiti da je već došlo vrijeme u kojem je 'svaki dan 1. april'. Što prije to prihvatimo, bit će nam lakše razumjeti svijet u kojem živimo. To je ujedno razlog zbog kojeg postaje sve važnija funkcija škole, a to je naučiti učenike da razlikuju istinu od laži, da kritički razmišljaju. Nažalost, u tom području naš školski sustav stoji vrlo loše - govori Korlević i dodaje kako je u jednom istraživanju Svjetskog ekonomskog foruma o kritičkom razmišljanju u podučavanju iz 2018. godine, između 140 zemalja, Hrvatska završila na poraznom 136. mjestu.

Ipak, nije samo hrvatski školski sustav zastario. Korlević smatra da su kurikularne promjene potrebne u cijelom svijetu.

- Danas su znanja toliko lako dostupna u pisanom i videoobliku da to graniči s nevjerojatnim. U školskom sustavu ne radi se dostatno na razvoju vještina, razlikovanju istine od laži, oslobađanju kreativnosti, odnosno stvaranju sustava u kojem djeca uistinu žele biti. Potrebno je odgojiti dobrog i sposobnog pojedinca koji razumije svijet oko sebe i spreman je na suradnju s drugima - kaže.

Postajemo li suvišni?

Edukacija je važna jer će sustavi umjetne inteligencije u dogledno vrijeme transformirati ne samo obrazovanje i školstvo kakvo poznajemo nego i tržište rada. AI već sad pomaže automatizirati procese, predvidjeti i oblikovati ishode i optimizirati vrijeme zaposlenika, a kako bi se u konačnici povećao profit. Mnogi se zato s dobrim razlogom pitaju hoće li u nekom trenutku postati jeftinije proizvesti digitalnog umjetnog radnika ili robota nego obrazovati i odgojiti čovjeka.

- Još dugo čovjek neće postati 'suvišan' na tržištu rada, ali sigurno će i dalje određenoj manjini, kojoj odgovara status quo, biti jeftinije 'kupovati mir' neaktivnog dijela stanovništva. Ta manjina, ili proizvođači, zapravo će u sve većoj mjeri većini, to jest potrošačima, 'prodavati snove', i to u obliku virtualne stvarnosti i videoigara. Dolazi virtualni 'eldorado' za potrošače - predviđa naš sugovornik.

Odlučili smo provjeriti slaže li se i ChatGPT s tim, pa smo ga pitali koje bi poslove ubuduće mogla zamijeniti umjetna inteligencija. Ovo je odgovor:

"Umjetna inteligencija već je preuzela i nastavlja preuzimati mnoge poslove u različitim sektorima. Neki od primjera poslova koji su već sada podložni automatizaciji uz pomoć umjetne inteligencije su:

1. Računovodstvo: Umjetna inteligencija se koristi za obradu financijskih podataka, a zatim generira financijske izvještaje i analize.
2. Marketing: Umjetna inteligencija koristi se za predviđanje trendova u potražnji i preferencijama potrošača te za personalizaciju marketinških kampanja.
3. Zdravstvo: Umjetna inteligencija koristi se za dijagnosticiranje bolesti, otkrivanje novih lijekova i predviđanje zdravstvenih problema.
4. Proizvodnja: Umjetna inteligencija koristi se za upravljanje automatiziranim proizvodnim procesima, upravljanje kvalitetom i planiranje proizvodnje.
5. Transport: Umjetna inteligencija koristi se za upravljanje i planiranje rute vozila, poboljšanje sigurnosti prometa i optimizaciju logistike.

U budućnosti, umjetna inteligencija će vjerojatno preuzimati još mnoge druge poslove u različitim sektorima, posebice one koji uključuju ponavljajuće zadatke, obradu velike količine podataka ili predviđanje. Međutim, to ne znači da će ljudi postati suvišni na radnom mjestu - naprotiv, postoje mnogi poslovi koji će zahtijevati ljudske kvalitete poput kreativnosti, empatije i interakcije s drugim ljudima."

Opasnost ipak postoji

Zadivljujuće je da u samo nekoliko sekundi možemo dobiti ovako smislen i pametan odgovor, ali ovaj ubrzani razvoj umjetne inteligencije skriva potencijalne opasnosti.

- Briga je opravdana, ali ne zbog 'inteligencije', od koje većina strahuje, nego eventualnog nastanka samosvijesti i svih posljedica koje to može nositi. Točnije, umjetna se inteligencija ili samosvjesnost neće razvijati zbog genijalnosti programera koji sad pišu kod nego zbog evolucije softvera koji će pisati sam stroj. Nisu ptice nastale zato što su žabe bile pametne, evolucija je dostatan mehanizam u trenutku kad prorade evolucijski algoritmi. Treba samo vremena  - tvrdi naš sugovornik. 

Iz tog su razloga Elon Musk i skupina stručnjaka za umjetnu inteligenciju (AI), znanstvenika i profesora nedavno pozvali čovječanstvo na šestomjesečnu pauzu u razvoju sustava moćnijih od nedavno pokrenutog GPT-4. U otvorenom pismu upozoravaju na moguće rizike za društvo i čovječanstvo. I dok je pitanje Muskovih stvarnih namjera s tim pismom otvoreno za raspravu, jedno je sigurno - naš se planet suočava s promjenama značajnih razmjera. 

- Sve je povezano, a u osnovi svega smo mi, ljudi. Prirodne promjene kroz koje prolaze svi planeti uglavnom su spore, mi smo to ubrzali do razine da izazivaju izumiranje biljnih i životinjskih vrsta na razini geoloških katastrofa. Svijet dinosaura prestao je udarom asteroida. Nama on ne treba, znamo to napraviti i sami - za kraj nam je rekao Korlević.

Primjerice, prošlih je godina čak nekoliko puta bila aktualna lažna vijest o smrti američkoga glumca Morgana Freemana, a kako navodi E! News, na listi lažno preminulih u proteklih su se nekoliko godina našli i James Earl Jones, Jim Carrey, Eddie Murphy, Celine Dion i mnogi drugi. Osim pisanim vijestima i objavama, dezinformacije se šire putem fotografija, pa su tako povodom nedavnog razornog potresa koji je zahvatio Tursku i Siriju počele nicati fotografije razrušenih zgrada i spašenih pasa koje uopće nisu bile snimljene ondje, prenosi BBC. Nažalost, primjera lažnih vijesti i dezinformacija ima napretek.

Upravo zbog svega ovoga postaje sve važnije usvajanje odgovornog ponašanja u online svijetu, što velikim dijelom uključuje i prestanak širenja lažnih vijesti i informacija. Međutim, snalaženje u golemim količinama online informacija koje se neprestano i iznova dijele izazovno je čak i za stručnjake.

Kako nastaju?

Lažne informacije u online svijetu nastaju na dva načina, prenosi BBC. S jedne strane mogu početi kao dezinformacije - sadržaj koji je namjerno izmišljen i dijeljen, a s druge mogu preuzeti formu misinformacija - lažnog sadržaja koji se dijeli bez svjesnosti o tome da je zapravo lažan. 

Postoji i termin lažnih vijesti, koji je zapravo vrlo sličan značenju dezinformacija, a radi se o člancima koji se temelje na lažnim informacijama i obmanjuju čitatelje jer im se prezentiraju kao istinite vijesti. U politici je pak prisutan spin, specifična tehnika prilagođavanja negativnih informacija za javnost. To uglavnom uključuje iskrivljenje istine u korist političara, ali bez iznošenja očitih laži.

Dezinformacije i lažne vijesti mogu nastati s ciljem promicanja neke osobe, stranke i gledišta ili za prikupljanje što većeg broja klikova i zarade, a misinformacije su rezultat pogrešno protumačenih pravih vijesti ili kakvog parodijskoga komentara, no često nastaju i kad netko pogrešno čuje ili zapamti određenu informaciju.

Ako se dezinformacije podudaraju s nečijim uvjerenjima, vjerojatnije je da će ta osoba zbog pristranosti prije povjerovati u njih te ih podijeliti dalje. A ponekad je dovoljno samo da je takav sadržaj šokantan i da ima snažan utjecaj na emocije kako bi postao viralan. 

Tko ih stvara i širi?

Studija Reuters instituta Sveučilišta u Oxfordu iz 2020. godine dokazala je da većinu dezinformacija na društvenim mrežama proizvode obični ljudi, a tek 20% dolazi od poznatih javnih osoba. Međutim, iako je većina dezinformacija na društvenim mrežama došla od običnih ljudi, najviše reakcija ostvaruju objave slavnih osoba jer imaju mnogo veću publiku, pa su pritom i opasnije.

Autori studije napominju da njihovo istraživanje nije moglo obuhvatiti analizu širenja dezinformacija u privatnim grupama i aplikacijama za razmjenu poruka, ali da tu komponentu nikako ne treba zanemariti. Iako je to zbog prava na privatnost teško istražiti, vjerojatno svatko od nas može potvrditi da se lažne informacije mogu jednako brzo rasplamsati i kroz privatne kanale. Razlog tomu je da većina ljudi vjeruje objavama članova svoje obitelji ili prijatelja, što lako može postati povod za daljnje dijeljenje sadržaja. Tako se vijest počinje širiti s jedne na drugu osobu od povjerenja, a veliku pomutnju može stvoriti i kad je preuzme neki portal koji ne provjerava činjenice ili blog koji vodi nestručna osoba. 

Ponekad ovom procesu širenja dezinformacija pomažu botovi, to jest lažni online računi programirani za širenje priče što je moguće većem broju ljudi, i trolovi - pravi računi koji iz nekog razloga vole uznemiravati i zastrašivati druge ljude na mreži.

BBC je čak uspio napraviti kategorizaciju tipova osoba koje kreiraju dezinformacije i lažne vijesti te što je to što ih motivira u tom činu:

Negativan utjecaj na zdravlje i psihu

Uz sve spomenuto širenje dezinformacija potencijalno može ugroziti i zdravlje ljudi - prisjetimo se kako su se u početku pandemije mogle pronaći informacije o tome da izbjeljivač ubija virus i slično. Za WHO je prije pola godine dr. William Van Gordon, izvanredni profesor kontemplativne psihologije na Sveučilištu u Derbyju, pojasnio da, osim što lažne vijesti mogu znatno utjecati na proces donošenja odluka, može doći i do stvaranja lažnih sjećanja, razvoja tjeskobe te katastrofičnog pogleda na stvari. Tu su u posebnoj opasnosti djeca. 

Prema Istraživanju o odgovornom korištenju tehnologije među djecom od 11 do 13 godina, koje je provela agencija Kvaka za A1 Hrvatska u studenom i prosincu prošle godine, 46% djece provodi više od četiri sata na internetu svaki dan, a vikendom se taj postotak penje na 74.

Osim što provode mnogo vremena na netu - kad imaju priliku susresti se s dezinformacijama - gotovo su se svi ispitanici izjasnili da prate influencere, a više od pola, točnije 58% djece, smatra da influencerski sadržaj može utjecati na ponašanja i stavove djece. Dakle, djeca ove dobi u posebnoj su opasnosti od širenja i vjerovanja u dezinformacije koje možda dijele influenceri koje prate. 

Roditelji i zaštita

Sve to posebno zabrinjava roditelje, koji su u strahu od toga da njihovo dijete ne nauči nešto pogrešno i da ne izgradi stavove na temelju dezinformacija. Primjerice, 36% ispitanika iz Istraživanja o odgovornom korištenju tehnologije smatra kako online sadržaj djecu može potaknuti da razviju diskriminirajuće stavove prema osobama drugog spola, nacionalnosti ili seksualne orijentacije. Osim toga, zabrinjavajuće je što 69% ispitanika smatra da sadržaj na koji nailaze na internetu može potaknuti djecu na rizična ponašanja.

Kako bi se spriječio negativan utjecaj dezinformacija na djecu, najbolja zaštita sigurno je edukacija - i to ne samo djece nego i roditelja, na kojima trenutno leži najveća odgovornost. Iako pitanje odgovornoga korištenja tehnologije još nije dio formalnog obrazovanja, pozitivno je što se posljednjih godina mogu primijetiti značajne težnje u kreiranju edukacijskih promjena vezanih za medijsko i tehnološko opismenjavanje.
 

Internet je neizostavan dio našeg života. Međutim, postavlja se pitanje koja je granica kad je riječ o njegovu korištenju. Prema nedavnom anketnom istraživanju A1 Hrvatska na digitalnim platformama 24sata, čak 83% tinejdžera potvrdilo je da na dan provedu tri ili više sati online, od čega 44% provede i više od pet sati. Pritom je 64% tinejdžera svjesno da često pretjeruju s online aktivnostima, a najviše vremena odlazi na međusobnu komunikaciju (72%), skrolanje i gledanje videa (69%). Odrasli također provode tri ili više sati na dan na internetu (72%). Oni, baš kao i većina tinejdžera, smatraju kako bi bilo bolje manje koristiti društvene mreže, a više se družiti uživo.



Ovi su podaci posebno zabrinjavajući kad znamo da prekomjerna uporaba interneta može utjecati na fizičko, mentalno i emocionalno zdravlje odraslih, ali i djece. 

Utjecaj interneta na mentalno zdravlje

Internet može utjecati na naše mentalno zdravlje na mnogo načina. Jedan od njih je nedostatak sna, koji može dovesti i do poteškoća s koncentracijom, povećanog stresa i izljeva bijesa. Nedavni slučaj iz okolice Varaždina to i potvrđuje. Naime, zbog prekomjernoga korištenja interneta i igranja videoigara te premalo sna, otac je odlučio 26-godišnjem Luki isključiti internet. Kod Luke je to izazvalo bijes, koji je rezultirao vikanjem na oca pod prijetnjama da će dignuti kuću u zrak ako mu ne uključi internet. Na kraju je otac pozvao policiju, a sina su uhitili. 

Kad je riječ o društvenim mrežama, one nam nedvojbeno mogu pružiti osjećaj povezanosti s drugima, ali nas isto tako mogu dovesti u situaciju da svoj život uspoređujemo sa životom drugih ljudi u online svijetu. Naime, prema jednom istraživanju, 39% ljudi izjavilo je da osjeća zavist i ljubomoru prema životu drugih ljudi, 21% osjeća se tužno ili razočarano, a 36% ljudi koji su prekomjerno izloženi društvenim mrežama osjeća se kao "autsajderi".

Ljudi u prosjeku posežu za svojim telefonom do 58 puta na dan, a pokušate li provesti 24 sata bez pametnog telefona, možete osjetiti i sindrom koji se zove FOMO (Fear Of Missing Out). Posljedice su negativne emocija kao što su depresija, anksioznost, osjećaj niže vrijednosti i apatije.

Ne zaboravite na fizičko zdravlje 

Dugi sati sjedenja ispred računala mogu dovesti i do problema s leđima, vratom i očima. Problem s očima zbog prekomjernoga gledanja u ekrane naziva se još "sindrom računalnog vida". Simptomi uključuju naprezanje očiju, crvene oči, glavobolje, zamagljen vid, suhe oči te bol u vratu i ramenima. No, osim toga, pojavljuje se tzv. SMS vrat. Riječ je o položaju u kojem se najčešće nalazimo kad unedogled skrolamo bespućima interneta. Tako savijen vrat dugoročno opterećuje kralježnicu, a s vremenom može dovesti do većeg oštećenja i operacije. 

Kako smanjiti negativan utjecaj interneta?

No kad govorimo o prekomjernom korištenju interneta, iz Centra za sigurniji internet upozoravaju da se najčešće susreću sa sve većim brojem vršnjačkog ucjenjivanja i dijeljenjem intimnih fotografija bez pristanka. 

- Tu je i kreiranje lažnih profila koji objavljuju fotografije druge djece s ciljem izrugivanja i ismijavanja te sve veći broj slučajeva internetskog nasilja u školama. Također, mnogi su u strahu za svoju privatnost jer imaju osjećaj da ih druge osobe uhode ili kreiraju lažne profile s njihovim fotografijama, a s ciljem uznemiravanja i javnog sramoćenja - ističu iz Centra.

Međutim, dobra je vijest da postoje načini na koje možemo smanjiti negativan utjecaj interneta na naše zdravlje. Prvo i osnovno je, poručuju stručnjaci iz Centra, naučiti kako odgovorno koristiti internet. 

- Kritički promišljajte o sadržaju koji konzumirate. Dobro razmislite o tome želite li podijeliti neku fotografiju, objavu, je li to nešto što podržavate. Kreirajte sigurne lozinke i pohranite ih na sigurnome mjestu. Ako se susretnete s online nasiljem, svjedočite mu ili poznajete osobu koja je žrtva, potražite pomoć. Obratite se stručnjacima Centra za sigurniji internet i prijavite slučaj policiji. Ne čekajte da netko drugi reagira - upozoravaju iz Centra. 

Osim toga, važno je, ističu, pored online aktivnosti, pobrinuti se da u danu jednako, ili više, vremena posvetite svojim offline aktivnostima. Današnje moderne tehnologije nikad neće moći nadomjestiti kontakt uživo. 

- Druženje s obitelji, prijateljima i dragim ljudima neprocjenjiv je način 'punjenja baterija'. Važno je i druge educirati o sigurnom korištenju interneta. Svoja znanja podijelite s drugima i budite pozitivan primjer. Kreirajte pozitivan online sadržaj. Promjena dolazi od svakog od nas. Potrudite se da vi na društvenim mrežama ne širite govor mržnje, ne odgovarajte na neprimjerene komentare, ne dijelite fotografije osoba koje vam nisu za to dale pristanak, ne dijelite pretjerano fotografije djece. Društvene mreže koristite za poticanje društveno korisnog angažmana - zaključuju iz Centra za sigurniji internet. 

I na kraju, ako smo svjesni potencijalnih rizika prekomjerne uporabe interneta, vrijeme je da poduzmemo korake kako bismo osigurali da internet ostane koristan i pozitivan alat u našem životu. Dakle, ključni izazov je pronaći balans kako koristiti internet umjesto da internet koristi vas!

Uz stalne promjene u gotovo svim područjima života, pa i u onom obiteljskom, te beskonačno mnogo dostupnih informacija, sve se više današnjih roditelja suočava s problemom nedosljednosti u odgoju. To se osobito odnosi na situacije u kojima je riječ o konzumaciji interneta.

Tako većina roditelja u današnje vrijeme prigovara djeci da su stalno pred računalom ili na mobitelu te da "samo troše vrijeme na gluposti". To potvrđuju i podaci nedavno provedenog anketnog istraživanja A1 Hrvatska na digitalnim platformama 24sata, koji su pokazali da 69% roditelja misli kako djeca provode previše vremena online te da to ne utječe dobro na njihov razvoj. Međutim, ti isti roditelji kupuju svojim kćerima i sinovima prve smartphone prije njihove devete godine. Točnije, djeca u Hrvatskoj najčešće dobivaju mobitele u dobi od 7 do 9 godina (51,4%) ili u dobi od 10 do 12 godina (34%), tvrdi istraživanje.

Porazan je i podatak da nakon kupnje uređaja većina roditelja slabo ili čak uopće ne kontrolira vrijeme koje djeca provode online i sadržaj koji konzumiraju. Oko 96% tinejdžera iz istraživanja potvrdilo je da roditelji, osim povremenog prigovaranja, ne određuju strogo vrijeme koje bi njihova djeca smjela provesti online.

Mobitelima nije mjesto u školi?

Uza sve to, čak su i pojedine obrazovne ustanove počele zahtijevati od roditelja da djeci naprave profil na Facebooku i WhatsAppu kako bi mogli komunicirati i dijeliti zadatke, što samo dodatno potiče nepotrebno korištenje interneta.

Ipak, da je to sve malo izmaknulo kontroli, prepoznaje sve više obrazovnih i drugih institucija, roditelja, pa čak i same djece. Osim manjka komunikacije na satu, ima sve više slučajeva online nasilja, poput onoga u Sesvetama, u kojem su maloljetnice rukama i nogama udarale vršnjakinju na podu dok je treća sve to snimala, ili u Osijeku, gdje je četvero osnovnoškolaca mislilo da je prikladno rugati se učenici koja boluje od rahitisa i objaviti takvo ponašanje na TikToku. Možda je i to jedan od razloga zbog kojih je osnovna škola Monte Zaro u Puli od ove godine potpuno zabranila korištenje mobitela tijekom boravka u školi - kako na nastavi tako i pod odmorom.

Za njezinim primjerom trude se voditi i mnoge druge pulske škole, a hoće li takvo nešto uskoro zaživjeti i u ostatku osnovnoškolskog i srednjoškolskog sustava Hrvatske, tek ćemo vidjeti, ali svakako treba priznati da je riječ o itekako potrebnim promjenama.

Djeca uče gledajući svoje roditelje

Osim u školama, promjene su potrebne kod kuće. Istraživanje o odgovornom korištenju tehnologije A1 Hrvatska pokazalo je da odrasli u prosjeku svaki dan budu online od 3 do 5 sati (29,3%) ili više od 5 sati (26,4%), a svaka šesta odrasla osoba stalno je online i nije sigurna koliko točno vremena na dan provede na taj način.

Zanimljivo je i da više od 60% odraslih smatra kako previše vremena provode online, ali neki ne mogu birati zbog posla. Također, gotovo 50% odraslih ispitanika priznalo je da teško kontrolira količinu vremena provedenog u skrolanju na društvenim mrežama te većina smatra da bi unatoč benefitima mreža, poput zabave i komunikacije, bilo bolje manje ih koristiti, a više se družiti uživo te iskrenije komunicirati kako bi svi bili sretniji.

S obzirom na sve navedeno, zašto onda roditelji pretpostavljaju da će njihova djeca znati bolje? Zašto im prigovaraju kad se oni ponašaju jednako? Zapravo, djeca kopiraju i preuzimaju obrasce ponašanja svojih roditelja, pa iz tog razloga postaje sve važnije da se odrasli nauče postaviti kao uzor, odnosno da budu prisutniji offline i više komuniciraju live.

Uspostavite ravnotežu

Dakako, uz pružanje uzora na koji bi se djeca mogla ugledati, na roditeljima leži odgovornost i da na zdrav način kontroliraju djetetovo vrijeme u online svijetu te sadržaj koji konzumira. Ne postoji neki univerzalni recept kako to raditi, ali možete se voditi osjećajem za balans. Kao što se, primjerice, trudite da vaše dijete jede uravnoteženu prehranu, jednako tako bi vam trebalo biti važno da dijete ne provodi sate i sate za ekranom nego da mu je dan ispunjen raznim aktivnostima.

Postoji nekoliko znakova koji vas mogu upozoriti da vaše dijete previše koristi tehnologiju, navodi The New York Times. Jedan od njih je da se djeca žale kako im je dosadno ili da su nesretni kad nemaju pristup tehnologiji, a česti su i napadi bijesa ili oštri otpori kad postavite ograničenja vremena uporabe. A najalarmantniji znak je ako provođenje vremena ispred ekrana vidljivo ometa djetetovo spavanje, školu i komunikaciju licem u lice.

Zapamtite i da, kako djeca rastu, tako se mijenjaju i njihove online navike, zato budite spremni s vremena na vrijeme prilagođavati im se i mijenjati načine kontrole. Da nije uvijek lako pronaći zajednički jezik kad je riječ o provođenju vremena online, a pogotovo ako je riječ o tinejdžerima i njihovim roditeljima, svjedoči nam i epizoda "Parlaonice" koju donosi A1 Hrvatska u okviru serijala "Bez filtera".

Nije sve tako loše

Kad govorimo o nadzoru djeteta pred ekranom, treba istaknuti da potpuna zabrana, osim kod sasvim male djece, u većini slučajeva nije najbolje rješenje. Iako mnogi roditelji imaju predrasude da internet samo zaglupljuje i troši vrijeme mlađim generacijama te bi ga najradije zabranili, potrebno je osvijestiti da kad se konzumira pravi sadržaj i u odgovarajućim količinama, internet može biti itekako korisno, informativno, edukativno i zabavno sredstvo. To nam je potvrdilo i dvoje tinejdžera.

- Treniram košarku i na društvenim mrežama često gledam treninge, utakmice i savjete poznatih košarkaša, što mi, uz treninge u klubu, pomaže da budem bolji. Što se škole tiče, kad zapnem s matematikom, na YouTubeu pratim tutorijale naših profesora i to mi je odlično jer zbog toga mi roditelji ne moraju plaćati instrukcije - govori nam sedamnaestogodišnji Marko.

- Meni je najkorisniji YouTube. Imala sam neko vrijeme fazu kuhanja i ondje sam pronalazila najzanimljivije recepte. Isprobala sam kinesku i japansku kuhinju, korejska mi se jako svidjela, a najdraži recept mi je mochi. To je kao snack koji je sladak iznutra i onako malo gumen izvana - objašnjava nam Lana (15).

Današnja i sva buduća djeca neće poznavati svijet bez modernih tehnologija i zato im je vrlo važno stalno biti online. To je potreba koju roditelji možda ne razumiju, ali nikako nije razlog da je ignoriraju. Roditelji, razgovarajte s djecom o stranicama koje rado posjećuju i društvenim mrežama koje ih zanimaju te ih potičite da kritički promišljaju o sadržaju s kojim se susreću na internetu i budite im u svakom pogledu pozitivan primjer.

Mladim generacijama svijet društvenih mreža prirodno je okruženje koje je gotovo nemoguće izbjeći. U tom svijetu najveća je odgovornost na roditeljima da zaštite svoju djecu, no važan je i moment odgovornog influensanja

Većina roditelja vjerojatno ima osjećaj da su im djeca po cijele dane na internetu, a istraživanje 24sata i A1 Hrvatska pokazalo je da nisu daleko od istine. U rezultatima ankete koja se bavila temom odgovornoga korištenja tehnologije više od 80% tinejdžera potvrdilo je da provode tri ili više sati na dan online, a njih 61% izjavilo je da smatra kako teško kontrolira količinu vremena provedenog u skrolanju na mrežama.

Velik dio sadržaja koji pritom konzumiraju čine i objave influencera, koje prati čak 97% tinejdžera. U tim okolnostima više je nego ikad važno odgovorno influensanje. Ali odgovornost pojedinaca koji svojim djelovanjem trebaju biti uzori pratiteljima ponekad izostaje. Evo što o svemu tome misle tinejdžeri i roditelji.

Loš utjecaj i rast self-help gurua

Jedan od onih koji predstavlja definiciju neodgovornog influensanja je Andrew Tate. Influencer Tate pravi je primjer strelovitog uspjeha na društvenim mrežama i naglog pada. Mizogini komentari u kojima omalovažava žene i daje savjete mladićima kako ih tretirati nažalost su preplavili internet te su pregledani milijarde puta.

U cijeloj toj priči Tate igra ulogu self-help gurua, a u skladu s tim pokrenuo je i svoje online ‘’sveučilište’’ (Hustler’s University), koje trenutno ima više od 100.000 članova diljem svijeta. Za pristup sveučilištu nema dobne granice, a mladi plaćaju 45 eura kako bi slušali njegove kontroverzne savjete. Premda Tate ima i obožavatelje u Hrvatskoj, većina publike dolazi iz Ujedinjenoga Kraljevstva i SAD-a.
Tateu su inače zbog govora mržnje onemogućeni pristupi na platformama kao što su YouTube, Facebook i TikTok, ali na Twitteru mu je vraćen profil nakon što je kompaniju kupio Elon Musk. Andrew Tate je, dakle, samo jedan od mnogih influencera koji, bez stručne pozadine, svoj sadržaj prezentiraju kao metodu samopoboljšanja usmjerenu pretežito prema mlađoj muškoj publici.

Podaci također pokazuju da je sadržaj ove tematike u porastu. Pritom je zanimljivo i da su rezultati ankete pokazali kako je upravo inspiriranost jedan od najčešćih osjećaja koji tinejdžeri imaju nakon konzumiranja influencerskog sadržaja.

Spomenuti osjećaj razlog je i zbog kojeg naš sugovornik Martin (17) prati influencere koji snimaju motivacijski sadržaj za mlade muškarce.

- Cilj takvih videa je učiniti mlade muškarce pametnijima, otpornijima i općenito boljima - kaže Martin te dodaje da je u mlađoj dobi pratio i više influencera, no s vremenom je njegov interes opao.

Reakcija tinejdžera na neprimjeren sadržaj

Martin nam objašnjava da sad prati sadržaj onih influencera čije mišljenje podržava, zbog čega je morao prestati pratiti kontroverznog balkanskog youtubera.

- Prestao sam pratiti Baku Praseta jer se nisam slagao s njegovim idejama, koje smatram neprimjerenim - iskreno komentira Martin i zaključuje da je to za njega primjer neodgovornog influensanja.

Njegovo mišljenje o ovoj temi dijeli i Ivana (14), koja napominje da je neke influencere znala prijaviti YouTubeu kad bi uočila vrlo neprimjeren sadržaj.

S druge strane, tinejdžerica Lea (15) objašnjava da se sa sadržajem influencera koje prati ne mora nužno slagati.

- Pratim i jedne i druge, a one čiji sadržaj ne podržavam pratim da im se smijem i komentiram s prijateljima u školi - kaže Lea te pritom dodaje da stavovi influencera apsolutno nikad ne utječu na njezine osobne stavove.

Naš četvrti sugovornik, Luka (17), prati 10-ak influencera koji uglavnom govore o košarci. On smatra da veliki youtuberi nikad ne objavljuju sadržaj koji je neprimjeren jer će im YouTube takav sadržaj blokirati.

‘Odrasli daju važnost influencerima’

Sve četvero tinejdžera tvrdi da influencere ne prate svakodnevno. Martin i Luka (17) sadržaj provjeravaju kad im na mobitel dođu obavijesti o objavi, Ivana kad joj iskoče na naslovnici TikToka, a Lea kad joj je dosadno.

Rezultati istraživanja pokazali su da je upravo osjećaj zabavljenosti razlog zbog kojeg najveći broj tinejdžera prati influencere. Lea kaže da su influenceri koje ona prati potpuno različiti jedni od drugih, ali sve ih veže element zabave.

- Pratim Andrewa Curtisa, on ima oko 18 godina i 2,9 milijuna sljedbenika na TikToku, u videima se obično glupira; pjeva, skače, viče. Tu je i ćelavi američki influencer B.E.N., koji zbija šale na račun svoje nepostojeće kose. Također sam naletjela na bezubu bakicu Pammy, koja kreira videe na temu najboljih uleta (pick up lines) - kaže Lea te dodaje da su za nju smijeh i zabava jedini razlog zbog kojeg prati njihov sadržaj.

- Samo odrasli misle da influenceri moraju biti važni. TikTok je za mene samo zabava - poručuje Lea.

Premda su rezultati ankete pokazali da se svaka četvrta osoba osjeća loše nakon promatranja tuđeg sadržaja na društvenim mrežama, kod Lee, Ivane, Luke i Martina to nije slučaj. Oni su svjesni da influenceri ne objavljuju realan prikaz svog života, kao i da ga uljepšavaju, no to im pretjerano ne smeta.

Ima i onih koji pozitivno utječu

Ipak, postoje i primjeri influensanja koji imaju pozitivan učinak na mlade. Utjecaj švedske aktivistice Grete Thunberg i dalje je vidljiv u cijelom svijetu, a njezine objave na društvenim mrežama i postupci nadahnjuju tisuće mladih ljudi.

Greta je svjetsku pažnju privukla prije pet godina kada je pokrenula „Školski štrajk za klimu”. Izostajala je namjerno svakog petka s nastave i tražila da švedske vlasti poduzmu mjere za smanjenje emisije ugljičnog dioksida u toj zemlji. Postigla je veliki uspjeh prezentirajući svoju akciju na društvenim mrežama te su se njezinoj inicijativi pridružili mnogi mladi diljem svijeta koji su, kao i Greta, petkom izostajali iz škole i nosili transparente sa zahtjevima za očuvanje okoliša.

Greta je poznata i po svom rigoroznom i izravnom stilu, a njezine objave i postupke na društvenim mrežama prati preko 14,8 milijuna ljudi. Mnogi je danas smatraju istinskim herojem koji će uspjeti napraviti nešto značajno u borbi protiv klimatskih promjena.

Jedan od domaćih influencera koji također ima pozitivan učinak na tinejdžere je svakako Magic Leon, koji je pobijedio u showu "Supertalent". Leon se na ovaj show prijavio prije 11 godina, ali nije prošao. U prošlogodišnjoj sezoni odmah je dobio zlatni gumb koji je u konačnici i opravdao. Osim što je mađioničar, on je i popularni youtuber i influencer kojeg prati više od 220.000 ljudi na društvenim mrežama, a mladima koji ga prate pravi je primjer kako se konstantni trud, upornost i vježbanje na kraju ipak isplate.

Uz to, Leon se rado odaziva na društveno korisne kampanje, poput one koja promovira recikliranje, a nedavno se pridružio i Školi odgovornog influensanja.

Riječ je o digitalnoj platformi koju je pokrenuo Centar za sigurniji internet, uz podršku A1 Hrvatska. Cilj ove škole je osvijestiti influencere i kreatore sadržaja o važnosti odgovornog ponašanja u online svijetu. Kroz mnoga predavanja stručnjaci također nastoje podignuti svijest o važnosti prepoznavanja i prijave neprimjerenog sadržaja na internetu, ali i važnosti kreiranja pozitivnog online sadržaja te stvaranja pozitivnog utjecaja.

Tim potezom Leon je pokazao da svojim pratiteljima zaista želi biti dobar uzor.

Roditelji su skeptični prema influencerima

Rezultati ankete pokazali su da dojam roditelja o influencerima nije tako pozitivan kao kod tinejdžera. Pored faktora zabave i informiranosti, velik broj roditelja smatra kako sadržaj na influencerskim kanalima uglavnom zatupljuje djecu te predstavlja gubitak vremena.

Upitali smo Martu Klarić (44) majku tinejdžera, je li ona u nekom trenutku primijetila pozitivan ili negativan utjecaj influencerskog sadržaja na svoje dijete.

- U slučaju jednog influencera primijetila sam utjecaj na ponašanje. Govorio je o tome da mladi ljudi ne bi trebali piti, pušiti i igrati videoigre po cijeli dan te o tome koliko je važno voditi uredan život i ponašati se odgovorno. Kao majka srednjoškolca nisam mogla ništa reći protiv toga. Iako me svejedno živciralo što sluša nekog tamo s interneta, a ja sam mu isto to godinama ponavljala bez većih rezultata. Što reći, tipičan tinejdžer - kaže Marta.

Teško im je kontrolirati online vrijeme

U našem istraživanju 96% tinejdžera potvrdilo je da roditelji ne kontroliraju vrijeme koje oni provode online. A ako pritom uzmemo u obzir i činjenicu da je više od 60% njih također potvrdilo da sami ne mogu kontrolirati koliko vremena provedu na društvenim mrežama, postavlja se pitanje zašto izostaje roditeljska kontrola.

- Danas, kad se zadaće i školski projekti dodjeljuju kroz Teams ili WhatsApp grupe, nijedna ozbiljnija prezentacija ne može se napraviti bez Googlea. Roditelji uopće ne mogu regulirati vrijeme na internetu - objašnjava nam Marta te dodaje kako joj samo ostaje nadati se da će joj se dijete, ako dođe do neke izazovne situacije, samo obratiti.

- Nadam se da sam mu dosad uspjela usaditi malo zdravog razuma, da ima dovoljno povjerenja u mene da mi se povjeri ako dođe do problema i molim boga da preživi pubertet bez trajnih posljedica - kaže Marta, a Marina objašnjava kako je pronašla način kontrole vremena barem dok su na mobitelu.

- Kći na mobitelu ima instaliranu aplikaciju Family link, a sin ju je imao do 16. godine. Na taj način kontroliram vrijeme koje provode na mobitelu. Često razgovaramo o tome i objašnjavam im da se život živi u realnom a ne u virtualnom svijetu - objašnjava Marina te zaključuje da bi roditelji svakako trebali imati pod kontrolom koliko djeca vremena provode online jer na internetu vrijeme prolazi brže nego u stvarnosti.

U ljudskoj je prirodi podijeliti ono pozitivno, a negativno zadržati za sebe. Iz tog će razloga većina ljudi na društvenim mrežama radije podijeliti detalje svog života koji su pozitivni i uzbudljiviji, fotografije s putovanja, rođendana i slično, ne nužno s namjernom lažnog prikazivanja sebe nego iz one temeljne potrebe, a to je potreba za pripadanjem – želimo živjeti u okruženju u kojem nas ljudi cijene i vole. Nažalost, ta potreba za pripadanjem često stvara kontraefekt.

- Društvene mreže imaju velik utjecaj na našu percepciju tuđih života. Uvijek mislimo da je nekom drugome bolje, zabavnije, ljepše… Tako pojedinac vrlo lako može upasti u zamku te početi uspoređivati vlastiti život sa životom drugih koje promatra na društvenim mrežama, zbog čega se osjeća manje zadovoljan svojim životom i ponašanjem - objašnjava nam socijalna radnica Ana Veočić, mag. act. soc. i predavačica u Školi odgovornog influensanja.

Kako to popraviti?

Internet i društvene mreže vrlo vjerojatno neće nestati i iako oni praktički nemaju granice, važno je da ih korisnici uspostave. S tim na umu, naša sugovornica savjetuje da, kad primijetite da se nakon pregledavanja društvenih mreža ili bivanja na internetu osjećate loše, zapitajte se: "Zašto je tako?", "Što me to najviše uznemirilo?", "Što mogu učiniti kako bih sebi pomogao/pomogla?".

- Slušajte svoje tijelo i osjećaje. Ako se osjećate uznemireno, tjeskobno ili pod stresom, vaše vam tijelo signalizira da se zaustavite i predahnete. Preusmjerite pažnju na druge aktivnosti i pokušajte se opustiti - savjetuje Ana.

Ako je riječ o djeci i tinejdžerima, za koje je istraživanje pokazalo da više od 60% njih ne mogu samostalno kontrolirati koliko vremena provedu na društvenim mrežama i koja nemaju dovoljno razvijeno kritičko razmišljanje, onda je na roditeljima i odraslima odgovornost da najmlađe poduče kako se ponašati u virtualnom svijetu.

- Roditelji, povežite se sa svojom djecom, pitajte ih o njihovim iskustvima, pitajte ih da vas nauče koristiti društvenu mrežu koju oni koriste i postavite jasna obiteljska pravila o korištenju interneta koja vrijede za sve. Stvaranje otvorenog odnosa s djetetom preduvjet je za učenje odgovornog online ponašanja, kritičkog promišljanja, ali i prevencije pogrešnih zaključaka koji dugoročno mogu štetiti djetetovu razvoju i odrastanju - objašnjava Ana Veočić.

Pozitivne promjene

Naša sugovornica ističe da se u posljednje vrijeme može primijetiti kako mnogi kreatori sadržaja sve češće, ponukani upravo problemom objavljivanja fotografija lažne stvarnosti, objavljuju sadržaj u kojem prikazuju i manje pozitivne stvari iz svog života te načine na koje su se s njima nosili. A spremni su podijeliti i savjete za svoje pratitelje te upozoriti na znakove pomoću kojih, primjerice, mogu prepoznati postojanje poteškoća mentalnog zdravlja i slično.

- Odgovorno ponašanje u online svijetu uključuje i da ne širimo i ne potičemo širenje govora mržnje u komentarima ispod različitih objava, pažljivo biramo fotografije koje objavljujemo i prepoznajemo lažne informacije ili vijesti - kaže Ana i dodaje još jedan pozitivan primjer - Školu odgovornog influensanja.

Riječ je o digitalnoj edukativnoj platformi namijenjenoj svima onima koji kreiraju i plasiraju sadržaj na društvenim mrežama. Cilj je naučiti ih kako biti odgovoran online, kako kreirati pozitivan online sadržaj, kako prepoznati i što učiniti kad saznaju da je netko žrtva nasilja na internetu. Za sada je ovu školu uspješno završilo više od 50 influencera.

- Zapamtite, društvene mreže i sav njihov sadržaj uvijek trebate promatrati s određenom dozom kritičnosti. Morate moći raspoznati što je realnost a što nije pa onda krenuti od sebe te djeci i mladima biti primjer odgovornog online ponašanja i zdravog odnosa prema modernim tehnologijama. A ako se susretnete s neprimjerenim sadržajem, ako primijetite da je netko u vašoj okolini žrtva nasilja na internetu ili jednostavno trebate preporuku kako postupiti u nekoj situaciji, nazovite besplatnu savjetodavnu liniju Centra za sigurniji internet 0800 606 606 ili posjetite službenu stranicu Centra - preporučuje za kraj Ana Veočić.