Buđenje iz mrtvih

Priča počinje bombardiranjem, krajem ožujka 1999. u Beogradu i u malom gradu u unutrašnjosti Srbije. Četrdesetogodišnji Miki, neostvareni pisac, razočarani docent na Katedri za umjetnost, obeshrabreni demokrat i otpušteni kolumnista tiražnih dnevnih novina, izlazi iz vlastitog groba i ulazi u vlastiti život. Ono što nije uspio godinama 'za života', pokušava obaviti "za smrti" u samo 48 sati, a da na neki način "post mortem" spasi obraz vlastite sredine i plemena. Prema riječima reditelja Buđenje iz mrtvih može biti i autobiografski film, ali ne samo jednog čovjeka, već svih nas, jer obrađuje propuštene godine, uprljane sudbine, ne samo pojedinaca, već i naroda u cjelini.