Obitelji kolonista iz Dalmacije kojima je država dodijelila zemlju u plodnoj Slavoniji pružaju otpor kolektivizaciji. Kroz ljudske drame film vrlo kritično prikazuje debakl slijepog kopiranja staljinističkog agrarnog modela.
Radoš dolazi iz provincije u Beograd da se upiše na odsjek za kompoziciju Glazbene akademije. Pun je ideja i želi da stvara muziku za "čovječanstvo". Lijepa kolegica ga opsjeda, a on se bezuspješno udvara drugoj. Stanuje u sobici u potkrovlju i u čestoj besparici stanarinu gazdarici plaća u naturi. U početku oduševljen, polako se razočarava sredinom i odnosom profesora prema glazbi. Javno iskazuje svoje mišljenje da je glazba koja se forsira na Akademiji za mrtvace. On želi pravu, novu, veliku muziku i malo ljubavi. Iznenadna posjeta djeda iz provincije budi njegovu apolitičnu svjest. I pošto borba na fakultetu ne pokazuje rezultate, razočaran, Radoš se vraća kući. Otac ga primorava na povratak, u borbu.
Život mladih u malom mjestu krajem šezdesetih godina. Metalostrugar je dobio poziv za vojsku. Odlazi za šest dana. Sa prijateljima provodi te dane kao i obično: posao, plaža, nogomet, uvečer kafići. Tog ljeta u njegovo mjesto dolaze njegovi vršnjaci, studenti u velegradu. Dva se društva svakodnevno sreću, ali ne komuniciraju. U studentskoj grupi je i lijepa djevojka, koju metalostrugar šutke gleda, ne imajući hrabrosti da joj priđe. I kad se napokon odluči, čini to nespretno. Umjesto u vojsku, tog jutra on će pobjeći u neizvjesnost.
Mihailo (Mustafa Nadarević), nekada sjajni mladi pijanist, sada je nastavnik klavira u obrazovnom centru. Kolege ga smatraju čudakom, ali ga ostavljaju na miru kako bi živio svoj usamljenički zivot. Sve se mijenja u trenutku kada se u njegovoj školi pojavi mlada djevojka. Kontakt sa njom, novi, erotski intenzivan život, izaziva u njemu čudnu pojavu - kako je sve to već jednom vidio. Naime, situacije koje proživljava, čine mu se ponovljenim. Njegova trauma i klavir, izazivaju bolne emocije i patološki strah, preklapanje prošlosti i sadašnjosti, gurajući ga u sve dublju tragediju. Jedan od najboljih filmova ex-Yu kinematografije.
Tridesetogodišnjak se vraća iz Južne Amerike u rodno selo, na planinama Jugoslavije, da bi našao djevojku kojom će se oženiti. Odlučuje se za najmlađu kćer samohrane Židovke. Nju i još šest siromašnih djevojaka koje je namamio obećavši im bogatu udaju, zatvara u potpalublje broda koji plovi za Buenos Aires gdje ih namjerava zaposliti u javnim kućama.
Priča o jednoj beogradskoj srednjoj školi i njezinim zaposlenicima. Na dan odlaska čistačice u mirovinu u školu dolazi inspektor kako bi istražio prijavu protiv zamjenika direktora škole. Iako zamišljena kao prilika za opuštanje, oproštajna zabava kreće sasvim drugim smjerom.
