#BoljiOnline priručnik

Lažne vijesti

Intervju s Borisom Trupčevićem: Hoće li AI tehnologija donijeti bolji sadržaj ili više fake newsa?

Prema dostupnim podacima, 86 posto populacije smatra da su bili izloženi fake newsu i sve je veći izazov kako razviti kritički pristup svim dostupnim sadržajima i sumnjivim medijskim izvorima

Prije nekoliko mjeseci, na internetu se pojavila audio snimka u kojoj glumica Ema Watson, popularna Hermiona Granger iz serijala Harry Potter čita ulomke iz knjige Mein Kampf Adolfa Hitlera. Ubrzo se ispostavilo da je snimka lažna, odnosno generirana AI alatom Prime Voice AIstartupa ElevenLabsa. No, šteta je već učinjena, a iz startupa su poručili da će početi aktivno raditi na mehanizmima provjere i kontrole kako se ovakve zloupotrebe više ne bi ponavljale. No, uz sve širu rasprostranjenost različitih softvera i AI alata, postaje sve veći problem kako na internetu razlikovati istiniti sadržaj od onoga koji je generirala umjetna inteligencija. Pitanje koje sve zanima jest i hoće li ChatGPT i slični generativni AI alati dovesti do porasta lažnih vijesti ili dovesti do povećanja kvalitete medijskog sadržaja, a nameće se i pitanje hoće li AI tehnologija u nekom trenutku zamijeniti kreatore sadržaja.

Tu je i sve izraženiji problem cyberbullyinga, koji je s pojavom AI alata dobio novo, potencijalno vrlo moćno oružje, a kojem su najizloženije
mlađe generacije. O svemu tome razgovarali smo s medijskim konzultantom Borisom Trupčevićem koji je dugi niz godina radio kao glavni urednik i direktor u Styria grupi.

„Nije kriva tehnologija, krivi su ljudi“

Za početak, pitanje koje se prirodno nameće je koliko se online svijet promijenio u posljednjih desetak godina i koliko će na njega utjecati pojava AI sustava. „AI modeli postoje u javnoj upotrebi već desetak godina, samo što uglavnom nismo bili svjesni kako funkcioniraju algoritmi Googlea, Facebooka i niza drugih digitalnih platformi. Možemo reći da je AI tehnologija na mala vrata ušla u naše živote, a sada, s pojavom ChatGPT-a i sličnih generativnih AI alata, ostali smo zatečeni jer uvelike nadmašuju ono što smo mislili da je moguće“, kaže naš sugovornik.

„Upravo zbog široke dostupnosti ovih alata, već se događa velika promjena koju možemo usporediti s dolaskom samog interneta, odnosno s trenutkom kada je internet postao dostupan svima. Do tog trenutka, world wide web je bio lijepo mjesto kojeg su koristili sveučilišni profesori i studenti u svojem radu i za plemenite svrhe. No kada je postao dostupan svima, pretvorio se mjesto koje mnogi zloupotrebljavaju za širenje teorija zavjere, fake newsa i online prijevare. Ključni trenutak se dogodio 2000-tih, pojavom mobilnih telefona i društvenih mreža. Tada je krenulo nekontrolirano širenje baš takvih negativnih pojava u online prostoru. Ali za to nije kriva tehnologija, krivi su ljudi“, objašnjava Boris Trupčević.

„Kada se tek pojavio Facebook, nitko nije mogao predvidjeti što će se sve dogoditi na toj platformi. Isto vrijedi i za AI alate. Ako gledamo medijsku industriju, ali i šire, AI tehnologija zamišljena je kao nešto što će unaprijediti naše živote, povećati produktivnost, pa se samim time može upotrijebiti za podizanje kvalitete sadržaja“, ističe. 

„Ali kada se nađe kada se nađe u krivim rukama, postoji ozbiljan potencijal za zloupotrebu jer uvijek ima onih koji nemaju dobre namjere i koji će AI alate koristiti za različite manipulacije i prijevare. Nevolja je u tome što još uvijek nismo pronašli djelotvoran način da se ove pojave ograniče i stave pod kontrolu. Razlog tomu je nedostatak kvalitetne regulative“, dodaje.

„Kritičar sam globalnih platformi jer smatram da ne čine dovoljno da spriječe pojavu negativnih stvari koje se na njihovim platformama događaju. Njihovi vlasnici se na to teško odlučuju jer je komplicirano, skupo, smanjuje profit – ali i zato što ne postoji učinkovit mehanizam koja bi učinkovito mogla kontrolirati velike količine sadržaja i sve korisnike društvenih mreža“, dodaje. „Postoji AI mehanizmi za detekciju problematičnih, uvredljivih i lažnih objava, no strojevi nisu savršeni, a ljudi su vrlo maštoviti i uvijek nađu način da plasiraju i šire dalje – po cijelom svijetu. Dakle, to nije dovoljno i ne možemo se samo na to  oslanjati“, ističe.

Kod eksplozije širenja fake newsa, teorija zavjere i porastom sumnjivih izvora informiranja, postavlja se pitanje kako zaštititi djecu koja su tome najizloženija. Mlađe generacije pretežno se informiraju na različitim društvenim mrežama, na kojima provode najviše vremena, a tu pak ne postoje dovoljno kvalitetni mehanizmi provjere točnosti informacija, vijesti i ostalog sadržaja. Samim time, postavlja se pitanje kako kod djece potaknuti razvoj kritičkog razmišljanja kako oni sami ne bi postali žrtve različitih podvala koje se mogu pronaći na internetu.

Razvoj kritičkog razmišljanja ide kroz edukaciju

„Mogu podijeliti s vama svoje osobno iskustvo. Moja su djeca odrastala s razvojem društvenih mreža. Shvatio sam da neke zabrane i ograničenja na sat ili dva dnevno, bez bilo kakvog objašnjenja, jednostavno ne prolaze. Odnosno, prolaze do neke dobi, do koje im možete ograničavati pristup pametnom telefonu ili određenim sadržajima. Ali što nakon toga? Shvatio sam da je potrebno educirati prvo sebe, a onda i vlastitu djecu, o svim potencijalnim opasnostima. Primjer – pronašao sam članak u kojem je objašnjeno kako smartphone djeluje na ljudski mozak, tako što utječe na porast dopamina, a kada izmakne kontroli, može se usporediti s ovisnosti o kokainu. Zatim, u članku je temeljito pojašnjeno što se čovjeku događa počne pretjerivati s korištenjem mobilnog telefona i društvenih mreža. Taj sam članak dao djeci da ga pročitaju, a nakon toga morali su napisati što su shvatili iz pročitanog. Tada su me mrzili, ali danas moj najstariji sin mlađoj braći prenosi znanje. Drugim riječima, u početku se pojavio otpor, ali informacija je ostala“, kaže.

„Slično sam metodu primijenio kod e-mail pokušaja prijevare. Isprintao sam e-mail, pokazao ga djeci i pitao ih da mi pokažu što je tu pogrešno. Tvrde zabrane bez objašnjenja nemaju nikad učinka, jedino edukacija“. 

„U tom pogledu, svatko od nas ima osobnu odgovornost, no smatram da je potrebna kvalitetna regulacija, a tu je najveća odgovornost države koja mora svim ovim aktualnom pojavama u online svijetu posvetiti mnogo više pažnje. Ne samo kod nas, kako postaviti regulatorni okvir svugdje je goruća tema, no problem je u tome što zakonodavci nisu dovoljno upućeni u problematiku i ne razumiju je dovoljno. Problem je naravno i to što je teško regulirati nešto je tek u nastajanju, konstantno se mijenja i razvija, kao što je to slučaj s internetom, od meme kulture, viralnosti društvenih mreža, pa sad i AI alata“, kaže.

Ključno je postavljanje regulativnog okvira koji će donijeti ista pravila za sve

„Unatoč tome, regulacija je ključna i na tome treba intenzivnije raditi. Treba reći i da se, nasuprot uvriježenom mišljenju, regulacijom neće ograničiti sloboda. Moramo se podsjetiti da fundamentalna sloboda podrazumijeva odgovornost i obaveze. Uostalom, svaka industrija je podvrgnuta strogoj regulativi – od farmacije do građevinarstva i svima je jasno zašto je to tako. U krajnjoj liniji, promet u kojem svi sudjelujemo ima jasno postavljena pravila kojih se svi moraju pridržavati kako bi promet bio siguran za sve sudionike. Po istom principu, treba postaviti čvrsta pravila igre koja će vrijediti i na internetu“, naglašava Boris Trupčević.  

„Javni prostor, a veliki dio tog javnog prostora je online, danas je radikalno dereguliran. Kod mnogih ljudi koji aktivno sudjeluju u virtualnom svijetu izblijedjeli su etički, pravni i ostali kodeksi ponašanja, svatko se ponaša kako hoće i pritom ne razmišlja kako utječe na druge ljude, na djecu i mlade, ali i na društvo u cjelini. U ovakvoj situaciji, kada je javni prostor postao "divlji zapad", negativne pojave će se u budućnosti samo množiti. Zato je regulacija koja će adresirati, kvalitetno prepoznati i uobličiti sve te negativne pojave te propisati adekvatne kazne - neizbježna. Jednaka pravila moraju vrijediti za sve. I to ograničavanje nije ograničavanje slobode govora, to nije fašizam – to je civilizacija“, ističe.

Kao jedan od primjera kako nedostatak regulacije na internetu otvara prostor za zloupotrebu jest i sve raširenija pojava cyberbullyinga, a žrtve su često djeca. S pojavom AI alata, koji se koriste anonimno i bez ikakve kontrole, cyberbullying bi mogao postati još veći i rašireniji problem.

Potrebna je kontinuirana edukacija i veći angažman nadležnih institucija

„Kada govorimo o cyberbullyingu, riječ je o pojavi koju treba nazvati pravim imenom – cyberbullying je zločin. I ovdje država mora učiniti mnogo više da se nadležnim institucijama i obrazovnim institucijama osiguraju djelotvorniji alati i okruženje za suzbijanje takvih pojava. Potrebna je kontinuirana, suptilna edukacija kroz koju će djeca shvatiti ozbiljnost takvih postupaka, da takva ponašanja nisu bezopasna i da mogu traumatizirati žrtve koje će svoje traume nositi do kraja života. I da, za takve zločine potrebne su kazne. Djeca su djeca, ne mogu snositi odgovornost za ono što rade, ali odgovornost moraju snositi njihovi roditelji, onaj netko tko ih je doveo u situaciju da se pretvore u bullyije. Kroz odgoj i kod kuće i kroz obrazovne institucije, djeci se treba jasno dati do znanja da će takva ponašanja imati posljedice. Isto tako, djeca moraju znati kako se zaštititi i kome se obratiti ako postanu žrtve ovog ili bilo kojeg drugog tipa zlostavljanja. U svemu tome ulogu mogu i trebaju imati civilno društvo i kompanije koje su upućenije u problematiku, pa kroz različite kampanje i edukativne inicijative mogu dati svoj doprinos“, kaže.

„Na kraju, potpuno je jasno da AI alati imaju veliki potencijal koji može unaprijediti naše živote, na način da će olakšati brojne poslove i povećati produktivnost i kvalitetu, u svim industrijama, ne samo u medijskoj. Međutim, treba naglasiti – umjetna inteligencija uči i učit će i dalje od ljudi, i ono najbolje i ono najgore od ljudi, i zato uvijek mora ostati pod nadzorom čovjeka. Iako je nazivamo inteligencijom, ona je još uvijek daleko od stvarne ljudske inteligencije, i to se neće tako skoro promijeniti“, zaključuje.

Projektom i istoimenom kampanjom #Boljionline koju je pokrenula A1 Hrvatska u suradnji s Centrom za sigurniji internet, predstavljena je platforma Bolji online kojoj je cilj povećati sigurnost svih korisnika na mreži i osigurati pozitivno okruženje.

Na platformi Bolji online korisnici mogu pronaći mnoštvo korisnih informacija koje se odnose na prednosti, ali i opasnosti tehnologije, kako se odgovorno koristiti internetom i tako sažuvati zdravlje, dobrobit i povezanost sa svima koji su nam bitni u životu.

Sadržaj nastao u suradnji s RTL native timom i A1 Hrvatska.

Foto: net.hr

Manipulacija informacijama

Lažne vijesti

Slika govori više od 1000 riječi: Manipulacija fotografijama danas postaje sve opasnija

Ovaj članak nastao je u suradnji s 24sata.

Fotografijama se najčešće manipulira na društvenim mrežama, a to sa sobom nosi mnoge opasnosti, od dezinformacija i širenja lažnih vijesti, narušavanja povjerenja, pa sve do negativnog utjecaja na emocionalno zdravlje

Tehnološki napredak učinio je manipulaciju fotografijama dostupnijom i sofisticiranijom nego ikad prije, a pitanje koje se sve češće postavlja je koliko je to zaista opasno. Jedna od najozbiljnijih posljedica jest narušavanje povjerenja. Kad fotografija više ne predstavlja istinu ili stvarnost, gubi se osnova na kojoj ljudi grade svoje razumijevanje događaja. Posebno je to vidljivo u politici kad takve slike mogu poslužiti za širenje lažnih vijesti.

Zato je danas, kad se slike i videosnimke šire velikom brzinom i postaju viralni, ključno razvijati medijsku pismenost i kritičko razmišljanje kako bismo osigurali da fotografije i dalje govore istinu a ne laž. A o tome kako se najčešće manipulira multimedijalnim zapisima, ali i kako ih najlakše prepoznati, razgovarali smo s managing direktorom Pixsella Petrom Glebovim.

Događa se sve češće

Manipulacija slikom i videom nije ništa novo. Štoviše, postoji onoliko koliko postoji i tehnologija koja nam omogućuje snimanje fotografije i videa. No danas je takva intervencija učestalija nego ikad prije jer nam tehnologija nikad nije bila dostupnija.

- Najčešće se to događa na društvenim mrežama. U natjecanju za skupljanje što više lajkova kreatori sadržaja često pretjeruju manipulacijom kako bi privukli i zadržali pažnju gledatelja. Najčešće su to fotografije portreta i autoportreta na kojima osoba izgleda znatno mlađe, vitkije nego u stvarnosti, na fotografijama krajobraza prenaglašavaju se boje i unose elementi koji inače nisu vidljivi na fotografijama kako bi neko mjesto prikazali atraktivnijim nego što jest - kaže sugovornik.

Osim toga, dodaje, fotografijama i videima ljudi se često "poigravaju" kako bi postigli neki ideološki ili politički cilj.

- U posljednje vrijeme mnogo se govori o generativnom AI-u. To zapravo nisu manipulirane fotografije nego sintetizirane slike koje je neki od generativnih AI programa proizveo na temelju tekstualnog upita korisnika, zahvaljujući milijunima slika koje je taj program 'prožvakao' ne bi li 'naučio' kako što izgleda - kaže Glebov.


'Zadnja linija obrane od lažnih vijesti'

No osim pitanja autorskog prava na fotografijama koje je proizvela umjetna inteligencija, takve fotografije postaju osobito velik problem kad je riječ o lažnim vijestima.

- Uz pomoć umjetne inteligencije na isti je način moguće upravljati i videom i zvukom. AI može, nakon što je dovoljno puta analizirao nečiji glas, prilično vjerodostojno reproducirati boju glasa neke osobe, do te mjere da to gotovo nitko neće primijetiti. Kad se to spoji s videom, nastaje opasan 'deepfake' - upozorava Glebov.


Ipak, u tradicionalnim medijima, digitalnim i tiskanim, ovakvih je situacija znatno manje ili ih nema. Razlog tome je, kaže Glebov, taj što mediji najčešće imaju svoje fotoreportere ili fotografije preuzimaju od agencija, koje se moraju držati visokih standarda autentičnosti.

- Bez obzira na mogućnosti koje imamo u Photoshopu, u novinskoj fotografiji postoji pravilo da se na slikama smiju izvoditi samo radnje koje su proizašle iz tamne komore (izrez, minimalan utjecaj na svjetlinu, kontrast i oštrinu), što vrijedi i dan danas. Fotografija koja je ujedno vijest ne smije biti na taj način promijenjena i zato je agencijska novinska fotografija zadnja linija obrane od lažnih vijesti. Agencijske fotografije snimaju iskusni fotoreporteri, koji su ujedno novinari, koji svojim imenom i prezimenom stoje iz toga što je na slici i onoga što su napisali u tzv. captionu, opisu slike - pojašnjava nam sugovornik.

Kako prepoznati lažnu fotografiju?

Nažalost, zbog silovitog napretka tehnologije dobra fotomontaža postaje sve teže prepoznatljiva golim okom.

- U poplavi fotografija na društvenim mrežama većina njih pretjerano su obrađene, pa se vidi da ljudi na njima zapravo izgledaju neprirodno, raspon vidljivih detalja na svijetlim i tamnim područjima slike je prevelik, tako da iz takvih detalja možemo zaključiti je li riječ o istinitoj fotografiji - kaže Glebov.


Osim toga, fotomontažu možemo, pojašnjava naš sugovornik, prepoznati ako obratimo pozornost na rubove objekata na slici. Ako su previše izraženi, moguće je da je manipulirano.

- Odnos veličina objekata na slici trebao bi biti ujednačen. Ako neki objekt odskače veličinom na slici ili je pod neprirodnim kutom, moguće je da je riječ o lošoj montaži. U slučaju da su na fotografiji dvije osobe i na licu im vidimo različite sjene, kao da svjetlo dolazi iz različitih izvora, ili je temperatura boje neujednačena, moguće je da je montaža - dodaje sugovornik.

Ponekad je potrebno fotografije i forenzički analizirati u programima kao što je Photoshop. Međutim, postoje i specijalizirani programi za takve analize, kao što su sustavi JpegSnoop i FotoForensics. Svakako, treba imati na umu da većina današnjih mobitela automatski manipulira slikama tako što pojačava boje, pomlađuje lica, a da korisnik vjerojatno toga nije ni svjestan. Zato je važno razvijati kritičko razmišljanje i educirati se o sigurnosti na internetu na platformama poput #BoljiOnline, koju je razvila tvrtka A1 Hrvatska.

- Bit će sve više fake slika i deepfake videa i sve ćemo ih teže moći razlikovati od stvarnih. Mediji koji žele ostati relevantni vjerojatno će u budućnosti morati jasno označavati fotografije koje su 'fake' ili nastale uporabom AI-a - zaključuje Glebov.

Članak možeš pročitati i ovdje.

Lažne vijesti

Ako ni stručnjaci ne znaju prepoznati lažne vijesti, kako to možete vi i možete li uopće?

Ovaj članak nastao je u suradnji s 24sata.

Jeste li znali da postoji čak 347 web stranica s vijestima koje je generirala umjetna inteligencija? Ne čudi onda da briga zbog lažnih informacija koje se šire pod uredničkom palicom umjetne inteligencije postaje sve ozbiljnija.

Prije nekoliko mjeseci proširila se vijest o tome da je preminuo američki predsjednik Joe Biden. Objavljeno je i da SAD upravlja laboratorijem za biološko oružje u Kazahstanu koji inficira deve kako bi ugrozio ljude u Kini. 

Lažne vijesti poput ovih, nažalost, sve se više pojavljuju na našim malim ekranima i uzrokuju nepopravljivu štetu u online medijskom prostoru. Prema najnovijim
podacima NewsGuardova centra za praćenje vijesti generiranih umjetnom inteligencijom, broj nepouzdanih internetskih stranica koje stvara UI i koje vrlo često uključuju lažne, neprovjerene informacije povećao se s 49 u svibnju na 347 u srpnju. To je povećanje od oko 600% u samo dva mjeseca!

Riječ je o stranicama koje obuhvaćaju čak 13 jezika: arapski, kineski, češki, nizozemski, engleski, francuski, indonezijski, talijanski, korejski, portugalski, tagalog, tajlandski i turski, a kako ih prepoznati (i možete li to uopće), saznajte u nastavku.

Ljudska ili umjetna inteligencija?

Kako piše NewsGuard, nepouzdane web stranice s vijestima koje proizvodi UI najčešće imaju generičke nazive, kao što su iBusiness Day, Ireland Top News i Daily Time Update, u koje prosječan čitatelj neće na prvu posumnjati.

Takve stranice imaju na desetke, a u nekim slučajevima i stotine generičkih članaka o mnogobrojnim temama, uključujući politiku, tehnologiju, zabavu i putovanja. Koriste, za novinarsko-publicistički stil, netipične riječi i izraze, neke fraze u tekstu zvuče kao da su provučene kroz softver za prevođenje, ponavljaju se više puta i postoje logičke pogreške, koje urednik sigurno ne bi previdio.

Taj tip pogrešaka često je prisutan i u rubrikama "O stranici" te "Pravila privatnosti" jer te stranice koriste, kako otkriva NewsGuard, besplatne alate za generiranje sadržaja. Alati su to koji nisu toliko problematični kad postoji čovjek koji će ih urediti, ali kad ih unose botovi, rečenice onda doslovno izgledaju ovako: "Ovu web stranicu osnovao je [datum] [Vaše ime]."

Izvori priča najčešće nisu jasni, odnosno mnogima nedostaju autorske oznake ili se koriste lažne profilne fotografije. Neki pod autora navode samo “Admin” i “Editor”, a ima i stranica koje sadrže lažne profile autora.

Članci često uključuju i lažne tvrdnje, kao što su nepostojeće smrti slavnih osoba, izmišljeni događaji i predstavljanje starih vijesti na način kao da su se upravo dogodile. Primjećuje se i netipično velik broj oglasa, što sugerira da im je namjera zaraditi putem programskog ili algoritamski generiranog oglašavanja.

Vlasništvo takvih stranica često nije navedeno, mnoge ne sadrže podatke za kontakt, a od onih koje je NewsGuard uspio kontaktirati većina nije odgovorila. Malobrojne stranice koje su ipak odgovorile bile su nejasne o detaljima svojeg poslovanja. Nažalost, pitanje tko točno upravlja tim stranicama za sada ostaje visjeti u zraku.

Stručnjaci pozivaju na oprez

Naravno, ponekad su takve stranice sofisticiranije i nije toliko jednostavno prepoznati da je riječ o produktu umjetne inteligencije. Čak i mnogobrojni stručnjaci tvrde da ne mogu uvijek prepoznati prisutnost umjetne inteligencije u sadržaju koji konzumiraju putem interneta. Primjerice, jeste li znali da botovi danas čak pišu i lažne pozitivne recenzije u online trgovinama poput Amazona? Istraživači iz kompanije za digitalna istraživanja ShadowDragon otkrili su da takve recenzije obično spominju "izvanredne karakteristike" i na kraju "toplo preporučuju" proizvod.

I pritom nije samo problematično što sve ta tehnologija može napraviti nego i kako će društvo reagirati na nju. Geoffrey Hinton, pionir u razvoju umjetne inteligencije i takozvani kum UI-ja, koji je u svibnju ove godine napustio Google kako bi slobodnije mogao razgovarati o opasnostima UI-ja, strahuje da će internet uskoro biti preplavljen lažnim tekstovima, fotografijama i videima te da građani možda neće moći razlikovati što je istina. Za The New York Times je rekao da mu je zbog toga žao što je svoju karijeru posvetio ovom polju, ali istodobno mu je jasno kako bi, da on to nije učinio, vjerojatno to učinio netko drugi.

Također je izrazio zabrinutost da će tehnologije umjetne inteligencije uskoro zamijeniti mnoge radnike. A ideja da bi takvi sustavi mogli postati pametniji od ljudi više nije daleka budućnost, ona je stigla i kao takva predstavlja stvarnu prijetnju čovječanstvu.

Presudan alat za borbu s lažnim vijestima

Hintonovoj ostavci prethodilo je otvoreno pismo koje je u ožujku ove godine potpisalo 1000 tehnoloških čelnika i istraživača, među kojima se posebno ističu Elon Musk i Steve Wozniak. Istaknuvši da tehnologije predstavljaju "duboke rizike za društvo i čovječanstvo", pozivali su stručnjake i kompanije na šestomjesečni moratorij u razvoju novih sustava umjetne inteligencije.

Kako bi izbjegli katastrofu koju najavljuju stručnjaci diljem svijeta, jasno je da će čovječanstvo morati početi savjesnije konzumirati online sadržaj i početi se aktivno pitati čitaju li riječi novinara ili umjetne inteligencije. Medijska pismenost tako postaje presudan alat za borbu protiv nepouzdanih stranica i vijesti generiranih umjetnom inteligencijom.

Foto: Shutterstock
Članak možeš pročitati i ovdje.

Lažne vijesti

Znate li prepoznati lažnu vijest? Uz ovaj kviz testirajte svoju sposobnost čitanja online vijesti

Ovaj članak nastao je u suradnji s 24sata.

U današnjem digitalnom dobu, bez obzira na dob, susretanje s lažnim vijestima postaje sve učestalije. Prema dostupnim podacima, više od 70% Europljana izjavilo je da redovito nailazi na "fake news", a zbog svojeg potencijala da utječu na način na koji razmišljamo, kako glasamo i u što vjerujemo, lažne vijesti postale su važan problem u društvu.

Kako se šire lažne vijesti?

Dezinformacije i lažne vijesti najlakše se šire putem društvenih mreža jer se povećava broj ljudi koji vide određeni sadržaj svaki put kad neki korisnik na svojim profilima podijeli lažni sadržaj. Kako bismo znali suočiti se s lažnim vijestima, važno je razumjeti kako one funkcioniraju, točnije - kako funkcionira naše pamćenje. 

- Kad iz više izvora pročitamo istu vijest u relativno kratkom roku, dolazi do usvajanja te vijesti kao istine. Ako je poznato, onda je i istinito, zar ne? Znamo da smo informaciju negdje pročitali ili čuli, no ne znamo točno gdje. Ponavljano izlaganje lažnoj vijesti pojačava doživljaj da je informacija istinita. Također, iako usvajamo informacije koje su u skladu s našim mišljenjem, usvajamo i oprečne informacije. To radimo jer želimo obraniti svoj stav - ističe sociologinja Ana Veočić iz Centra za sigurniji internet.

Lažne vijesti često sadrže informacije koje se ne mogu lako provjeriti ili uz njih nisu navedeni relevantni izvori, a većinom su te informacije izmišljene ili preuveličane kako bi pobudile određene emocije kod čitatelja. Lažne vijesti najučestalije su, prema istraživanju Statiste iz 2020., u Španjolskoj, a najmanje ih je u Finskoj. 

- Najosjetljivije su, naravno, one lažne vijesti koje uključuju informacije o djeci, odnosno bilo kakve informacije o maloljetnim osobama. Prema istraživanju Eurobarometra iz 2018., 83% ispitanika smatra da lažne vijesti predstavljaju opasnost za demokraciju. Posebno su zabrinuti zbog namjerne dezinformacije s ciljem utjecaja na izbore i politiku useljavanja. Ispitanici smatraju da su tradicionalni mediji izvor vijesti od najvećeg povjerenja (radio 70%, TV 66%, tisak 63%), a najmanje se vjeruje internetskim izvorima vijesti i web mjestima za video hosting, sa stopama od 6% odnosno 27% - kaže Veočić. 

Što mi možemo učiniti?

Ono što je zajedničko u svim navedenim primjerima lažnih vijesti jesu senzacionalistički naslovi. Jedan od načina prepoznavanja lažnih vijesti upravo su takvi naslovi, koji ponekad mogu biti samo djelomično točni, a stvarnom se informacijom u članku manipulira. I zato je prvi korak u borbi protiv širenja dezinformacija prepoznavanje ovakvih vrsta vijesti i razvijanje kritičkog razmišljanja

- Razvijanje kritičkog razmišljanja jedna je od najvažnijih vještina koje su potrebne svakom pojedincu koji svoje informacije o svijetu i događajima u svijetu crpi iz različitih medija. Kritičko razmišljanje mora se primijeniti ne samo na evaluaciju izvora nego i pri traženju izvora - pojašnjava Veočić.

Kritičko razmišljanje također pridonosi prepoznavanju manipulativnih informacija i održavanju zdrave medijske pismenosti. 

- Razvijanje kritičkog razmišljanja možete vježbati tako da, kad vidite neku zanimljivu vijest, otvorite cijeli članak i provjerite autora teksta ili sadržaja. Osim toga, provjerite domenu i izgled stranice, proučite informacije o vlasnicima, uredništvu, novinarima. Obratite pažnju na datum i vrijeme objave, kao i na korištene poveznice, izvor i izvještavanje drugih medija o tom događaju. Važno je osvijestiti vlastite stavove. Ljudi su vrlo često skloni pratiti teme koje potvrđuju njihov pogled na svijet, zanemarujući drugu perspektivu. I na kraju, razmislite prije nego što nešto podijelite - savjetuje na kraju Veočić i dodaje da je Centar za sigurniji internet dostupan za sva pitanja na liniji 0800 606 606, a koja sad ima novo radno vrijeme: od 8 do 16 sati.

Foto: Shutterstock
Članak možeš pročitati i ovdje.

Lažne vijesti

Više od 70 posto Europljana svakog se dana susreće s lažnim vijestima. Psihologica objašnjava zašto im vjerujemo

Ovaj članak nastao je u suradnji s Telegramom.

Lažne vijesti preplavljuju internet iz dana u dan, a posebnu su eksploziju doživjele tijekom pandemije korona virusa i za vrijeme još uvijek aktualnog rata u Ukrajini. Prisjetimo se samo onoga da su ljudi bili spremni konzumirati dezinficijens samo zato što su negdje pročitali da će im to smanjiti rizik od zaraze.

To je samo jedan od primjera koji pokazuje koliko lažne vijesti mogu biti opasne te zašto ih se smatra velikim problemom modernog doba. Istraživanja tako pokazuju da se više od 70 posto Europljana svakodnevno susreće s lažnim vijestima, a ujedno vjeruju da će se taj problem pogoršati u godinama koje dolaze.

Iako smo svjesni da lažne vijesti postoje, vrlo često konzumirani sadržaj uzimamo zdravo za gotovo te, bez ikakve doze opreza, vjerujemo u ono što smo pročitali ili vidjeli te nesvjesno iste informacije širimo dalje. Zašto je tomu tako, kako se zaštititi te koje su potencijalne opasnosti lažnih vijesti za cjelokupno društvo, ispričala nam je psihologica Nensi Friszl Zečević.

Umanjena mogućnost kvalitetne prosudbe

“U današnje vrijeme sve može, ali i ne mora biti stvarno. Sve to umanjuje mogućnost kvalitetne prosudbe i ne možemo ne primijetiti da su nam gotovo besplatno dani sofisticirani alati koje svakodnevno koristimo da bi informaciju primili, obradili ili proslijedili nepreglednoj masi ljudi, i to sve bez ograničenja i detaljnih uputstva za uporabu. Dostupnost i povezanost s raznim medijima tako nas u većini slučajeva ne čini kompetentnijima već izloženijima rizicima”, naglašava psihologica.

Lažne vijesti pažljivo su osmišljene dezinformacije koje, zahvaljujući načinu na koji su predstavljene, uopće ne upućuju na laž, zbog čega u njih lako povjerujemo. Posebice ako nismo eksperti na području o kojem se informiramo ili nemamo mogućnost, znanje ili potrebu provjeriti izvor.

Pritom, naglašava naša sugovornica, postoji ogromna razlika između laži koje su svjesno plasirane da bi nanijele štetu drugima – one koje služe za ostvarivanje financijske koristi, pa do onih koje mogu izazvati paniku, javne nerede te s druge strane onih lažnih bezazlenih vijesti čije prenošenje ne rezultira značajnijim posljedicama.

Izloženi smo više informacija nego što možemo procesuirati

“Postoji i skupina lažnih vijesti koje su izvučene iz konteksta, a opisuju privatne informacije, uglavnom javnih osoba, koje su u jednom dijelu i točne, ali nadodane na izmišljene činjenice kako bi se bolje uklopile u lažnu priču koja će privući željenu pažnju. Dakle, laž uvijek ima više oblika, od bezazlenog ili manje štetnog do zlonamjernog i krajnje opasnog”, kaže Friszl Zečević.

Budući da smo danas preplavljeni s više informacija nego što možemo procesuirati postoji nekoliko faktora koji će utjecati na to hoćemo li se za neku vijest zainteresirati ili ne.

“Zainteresiranost se primarno budi u skladu s našim potrebama. Pretpostavka je zato da ćemo ignorirati teme koje u trenutku čitanja nisu u području našeg interesa, ali uz pažljivo osmišljenu prezentaciju neke teme, proizvoda ili iskustva, paralelno se mijenjaju i naši stavovi”, objašnjava psihologica.

Pritom važnu ulogu ima i naša okolina, posebice primarna obitelj, koja i inače ima veliki utjecaj na formiranje naših ličnosti, misli, stavova i životnog samopouzdanja. “Interakcija s drugim ljudima jedna je od temeljnih ljudskih potreba, ali to nužno ne znači da je prihvatljivo ili uobičajeno biti ovisan o tuđim mišljenjima”, ističe.

Lažne vijesti mogu izazvati opću paniku

Laž koja je stvorena u svrhu promjene stava, percepcije ili uvjerenja, dodaje, u konačnici dovodi do promjene ponašanja i moguće je da izazove pojedinačnu ili opću paniku. Najosjetljivija skupina pritom su emocionalno nestabilne osobe ili osobe mlađe životne dobi koje su sklone tražiti podršku ili utjehu kroz vanjske faktore koji su im dostupni u tom trenutku.

“Primjerice, snažni potresi koji su se dogodili na našem području pojačali su tada dojam stalne neizvjesnosti i gubitka osjećaja sigurnosti, ali i potrebu za dodatnim praćenjem vijesti. Stanja na koja nemamo utjecaj izazivaju ranjivost te smo tada otvoreniji prihvaćati konstruktivne sugestije i savjete, tražiti odgovore koji će smiriti probuđene strahove”, objašnjava.

U tim situacijama izuzetno je važno tko i na koji način informira te koliko moralno i odgovorno tome pristupa. Na umu je potrebno imati da je lažna vijest gotovo uvijek kreacija stvorena u svrhu manipulacije i očito je da je u takvu vrstu sadržaja uložen dodatan trud kako bi se stvorio privid uvjerljivosti koja ima svrhu kod čitatelja izazivati snažnu emociju”, kaže psihologica.

Svim informacijama moramo pristupiti uz dozu opreza

Stoga u dramatičnim situacijama većina ne preispituje ni ne postavlja pitanja je li sve baš tako dramatično te samo povjeruje u ono što im je u tom trenutku dostupno. Pritom moramo biti svjesni svoje površnosti i činjenice da u većini slučajeva nismo raspoloženi niti imamo potrebu razmatrati i procjenjivati istinitost vijesti i dodatno je provjeravati kako bi stekli svoj jasan stav.

“Smatram da većina, ako vijest nema direktni utjecaj na njihov život i odluke, funkcioniranje ili egzistenciju, nema potrebu za temeljitim provjerama informacija, što i ostavlja dovoljno prostora za manipulaciju masama”, dodaje Friszl Zečević.

A s ciljem što većeg prihvaćanja važnosti toga da svim informacijama ipak pristupamo uz dozu opreza te poboljšanja sigurnosti svih korisnika na mreži, tvrtka A1 Hrvatska u suradnji s Centrom za sigurniji internet, provodi najnoviji projekt i istoimenu kampanju
#BoljiOnline.

Njihova pomno kreirana platforma sa svrhom edukacije o sigurnosti u online svijetu tako donosi bezbroj savjeta kako da dostupne tehnologije i prednosti modernog doba koristimo što odgovornije.

Djecu je potrebno educirati od ranih nogu

Budući da su danas i djeca sve češći konzumenti raznolikog online sadržaja, psihologica roditeljima savjetuje da pritom jasno postave ograničenja u vremenu koje klinci mogu provoditi na društvenim mrežama i internetu, kao i u sadržaju koji konzumiraju.

“Kod djece je manje opasna lažna vijest od lažnog savjeta kojem će povjerovati. Tu je važna sposobnost kritičkog razmišljanja, što nije vrlina s kojom se rađamo, već je viši poredak mišljenja koji moramo steći jednako kao i ostala iskustva koja nas prate na putu odrastanja. Jedan od korisnih primjera rada s djecom bio bi otkrivanje zagonetki i logičkih sljedova u ranoj dobi, koji stvaraju simbolički put analize”, dodaje Friszl Zečević.

Djecu je potom potrebno naučiti da postavljaju konstruktivna pitanja, organiziraju se, prepoznaju i prihvaćaju svoje i tuđe pogreške. “Život postaje jasniji ako se bez straha i nelagode suočavamo s raznim izazovima. Laž ili neistina u bilo kojem obliku je sigurno jedna od njih, a djeca će ih sretati ne samo kroz vijesti, već i kroz razne druge izazove odrastanja”, ističe naša sugovornica.

Foto: telegram.hr
Članak možeš pročitati i ovdje.

Lažne vijesti

Padate li na lažne vijesti? Evo kako provjeriti što je istina

Ovaj članak nastao je u suradnji A1 Hrvatska i Index.hr-a te je preuzet s portala Index.hr. Izvorni autorski članak možete pronaći ovdje.

HOBI mladog Makedonca pokrenuo je lavinu koja je pravi zamah doživjela tek na drugom kontinentu. Kada je jedan mladić uoči američkih predsjedničkih izbora shvatio da može mnogo zaraditi uz pomoć lažnih vijesti i lakovjernosti nekih ljudi, svoj hobi pretvorio je u posao.

Ubrzo su ga kopirali mnogi sugrađani. Uoči američkih predsjedničkih izbora 2016. makedonski Veles zaokupio je pozornost gotovo svih zapadnih medija. U samo godinu dana pred izbore, stanovnici tog grada pokrenuli su najmanje 140 internetskih stranica uglavnom posvećenih američkim političkim temama. Na gotovo svima objavljivao se sadržaj namijenjen simpatizerima Donalda Trumpa, u to vrijeme kandidata za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.

Zanimljivo je da je do tada broj pretraživanja za pojam “fake news” na svjetskoj razini bio zanemariv, što pokazuje graf izvađen iz Google Trendova. 

Pojava nije tako nova. Lažne vijesti i dezinformacije koriste se već stoljećima kako bi se obmanulo neprijatelja na vojnom frontu, zgrnulo dobit ili manipuliralo pojedincima i skupinama, a poseban uzlet doživjele su pojavom društvenih medija. Studijom objavljenom u časopisu American Political Science Review ispitivalo se koji su motivi dijeljenja takvih sadržaja. Autori su zaključili da politička pripadnost igra veliku ulogu u tome te da su konzervativne osobe sklonije dijeljenju lažnih vijesti o neistomišljenicima. 

Ljudi nasjedaju na lažne sadržaje jer se radije oslanjaju na informacije koje podupiru njihov način razmišljanja, a kad se u to umiješaju i emocije, teško je povjerovati istini. Problem nastane kad ne razmišljaju dovoljno o onome što čitaju, a posebno je došao do izražaja pojavom društvenih mreža gdje se brzo “skrola” i nailazi na šumu različitih ili oprečnih vizualno atraktivnih informacija. 

Zašto su lažne vijesti privlačne?

Pod pojmom fake news ili lažne vijesti označavaju se objave ili članci temeljeni na lažnim informacijama upakirani da izgledaju kao prava vijest. Cilj im je da namjerno zavaraju čitatelje radi financijske ili ideološke dobiti.

Kontroverzan i senzacionalistički sadržaj, onaj s elementom iznenađenja, koji potvrđuje već postojeća uvjerenja ili predrasude, potiče emocije i vizualno je upečatljiv zaokuplja ljudsku pozornost brže i lakše, navodi se na portalu medijskapismenost.hr. Takvi sadržaji često izgledaju atraktivnije od vjerodostojnih i zbog toga ih ljudi lakše zamijete i brže dijele, pa dalje dopiru, posebno u vremenu društvenih medija.

Rezultat je informacijski poremećaj zbog kojega je teško razlikovati vjerodostojnu od obmanjujuće ili lažne informacije pa takvo okruženje potiče nepovjerenje u tradicionalne medije i druge institucije. Kod značajnog broja korisnika društvenih mreža pozicionira alternativne izvore upitne vjerodostojnosti kao glasnogovornike istine.

Novac pokreće svijet lažnih vijesti

Među ljudima koji su stvarali i plasirali lažne sadržaje iz Velesa, bio je i tada 17-godišnji mladić. Računica je za njega bila jasna - od pravog posla u malom gradu koji broji oko 43.000 stanovnika, nema zarade, a od plasiranja lažnih vijesti u četiri mjeseca prikupio je 16 tisuća američkih dolara, piše Wired. Jedan od razloga zašto su birali američke teme bio je taj što je američki čitatelj oko tri puta vrjedniji od ostalih.

Glavni kanal širenja ovih lažnih vijesti bile su društvene mreže, a pogotovo Facebook. Jedan Guardianov izvor kazao je da je bio među prvima koji je monetizirao svoju stranicu te da je dnevno imao preko milijun posjeta, od čega je polovica dolazila s Facebooka. Objasnio je da mu je cilj bio utjecati na američku politiku, a sam je favorizirao republikanca Teda Cruza. Dodao je da su ga sugrađani kopirali te da je njihov glavni cilj bio zaraditi od oglasa.  

Posao se brzo širio pa je, osim kopiranja sadržaja s drugih stranica, zaposlio šaku američkih pisaca da produciraju originalni sadržaj. Drugi izvor nije otkrio koliko zarađuje, ali je kazao dovoljno da plati 15 pisaca čiji je honorar ovisio o prometu koji su generirali ti tekstovi.

Nisu sve stranice dolazile iz Velesa. U kratkom roku pojava se oduzela kontroli pa su tako dvije osobe iz San Franciska također sudjelovale u kreiranju i širenju lažnih vijesti za vrijeme predizborne kampanje. Zanimljivo je da im je 95 posto prometa dolazilo s Facebooka.

Kako prepoznati lažne vijesti?

Studija Reuters instituta Sveučilišta u Oxfordu iz 2020. godine dokazala je da većinu dezinformacija na društvenim mrežama proizvode obični ljudi, a tek 20% dolazi od poznatih javnih osoba. Među osobama koje ih stvaraju razlikuje se šest tipova - šaljivac, prevarant, političar, teoretičar urote i neimenovani “pouzdani izvor“.

Danas postoji mnogo factcheckera, alata ili stranica namijenjenih provjeravanju informacija objavljenih na internetu. 

Međutim, najbolji alat za suzbijanje lažnih vijesti je edukacija svih dobnih skupina. Platforma Bolji online nastala je s ciljem medijskog i tehnološkog opismenjavanja te čuvanja zdravlja i dobrobiti. Donosi savjete o sigurnosti na internetu, informacije o posljedicama pretjeranog korištenja tehnologije ili cyberbullyingu te o tome kako prepoznati i spriječiti širenje lažnih vijesti.

Izvori lažnih vijesti računaju na to da će čitatelji dijeliti sadržaje pa lažne vijesti mogu vrlo brzo nekontrolirano kružiti i izazvati štetne posljedice za mnoge skupine.

Pri susretu sa svakom novom informacijom ili sadržajem treba razmisliti o izvoru - je li on pouzdan, treba poručiti stranicu na kojoj je objavljen, pročitati potpun tekst i razmisliti može li se vjerovati autoru. Korisno je i provjeriti datum objave te je li se o temi već pisalo.

Foto: Shutterstock
Članak možeš pročitati i ovdje.

Lažne vijesti

Stručnjaci upozoravaju kako prepoznati lažne vijesti

Moderna tehnologija omogućila nam je da vijesti s jednog kraja svijeta na drugi stignu u manje od sekunde, da u svakom trenutku znamo gdje se tko nalazi i da sve ono što nas zanima doznamo u samo nekoliko poteza prstima po ekranu.

Benefita je nebrojeno, a dobar dio njih odrazio se i na medijsku industriju koja je posljednjih godina doživjela pravu revoluciju pa tako iz bilo kojeg kraja Hrvatske možemo konzumirati medijski sadržaj sa, ponekad nam se čini, kraja svijeta. No, kao i svaka promjena, tako i ova digitalizacija ima neke neželjene posljedice. Neprovjereni izvori često se javljaju i prljaju medijski prostor te šire fake news. No „Djeca medija“ odlučno su se dala u borbu protiv takvih pojava pa s djecom rade na pravilnoj i zdravoj konzumaciji medijskih sadržaja.

Mi smo pitanjima "izrešetali" magistricu komunikologije Katarinu Blažinu Mukavec, koja nam je ispričala sve o projektu, ali i dala beskrajno vrijedne savjete kako da sebe i djecu zaštitimo od lažnih vijesti.

Koje savjete imate za roditelje koji svojoj djeci moraju objasniti ispravan način korištenja medijskih sadržaja?

Kažemo da su roditelji prvi medijski odgajatelji, jer oni, posebice u predškolskoj dobi, imaju najveći utjecaj na djecu. Stoga naučiti djecu kako se pravilno služiti medijima trebao bi biti jedan od glavnih zadataka roditelja kako bi djecu na vrijeme pravilno uveli u svijet (novih) medija koji čine velik dio naše svakodnevice. Važno je postaviti jasna pravila o tome koliko vremena djeca mogu provoditi uz medije. Vrijeme treba prilagoditi dobi i razvojnoj razini djeteta. Američka pedijatrijska akademija (AAP) savjetuje da djeca do 18 mjeseci u potpunosti izbjegavaju kontakt s ekranima, a do dvije godine da to bude maksimalno pola sada u nazočnosti roditelja.

Roditelji bi uvijek trebali biti prisutni i nadzirati kako dijete koristi medije. Oni trebaju poticati dijalog i komunikaciju od najranijih dana kako bi mogli razumjeti što djecu zanima i kako ih mogu usmjeriti prema edukativnim i korisnim sadržajima.

Djeci treba objasniti važnost sigurnosti na internetu, uključujući kreiranje snažnih lozinki, dijeljenje osobnih podataka samo s pouzdanim izvorima te izbjegavanje neprimjerenih stranica i razgovora s nepoznatima.

Roditelji mogu poučiti djecu kako kritički razmišljati o informacijama koje vide na internetu i kako prepoznati dezinformacije ili neprovjerene sadržaje. Također, važno je pripaziti da sadržaji koje djeca konzumiraju ne sadrže nasilje, neprikladne ili neprimjerene poruke.

I na kraju, roditelji bi trebali poticati djecu na aktivnosti koje ne uključuju ekrane, kao što su fizičke aktivnosti i druženje s prijateljima.

Ovise li ti savjeti i o dobi djeteta, koje su glavne razlike?

Naravno, gore su navedeni neki opći savjeti, ali svakako ih treba prilagoditi dobi djeteta u skladu s njihovim razvojnim razinama i potrebama.

U predškolskoj dobi važno je osigurati nadzor nad sadržajima koje dijete konzumira. Treba odabrati poučne i zabavne sadržaje koji su prilagođeni njihovoj dobi i ograničiti vrijeme pred ekranima.

Kada djeca krenu u školu, potrebno je početi s edukacijom o sigurnosti na internetu i kritičkom razmišljanju. Poticati ih da koriste medijske sadržaje za učenje i informiranje, a ne samo za zabavu.

Tinejdžeri su obično već iskusni korisnici interneta (informatički, ali ne medijski pismeni!), stoga i dalje treba razgovarati s njima o odgovornom korištenju interneta i o posljedicama njihovih postupaka u virtualnom svijetu. Poticati ih da budu aktivni korisnici medija i da sami sudjeluju u kreiranju medijskih sadržaja.

Što mediji mogu učiniti da svoj sadržaj prilagode i djeci, a da istovremeno ne zaborave na svoje odrasle čitatelje?

Mediji bi mogli jasno označiti sadržaj koji je prikladan za djecu primjenom oznaka i dobnih ograničenja, kao što sada možemo vidjeti na filmovima i videoigrama, i na taj način odmah upozoriti radi li se o (ne)prikladnom sadržaju za djecu. Važno je da mediji prate etičke smjernice i izbjegavaju prikazivanje sadržaja koji bi mogao biti štetan za djecu. Ovo uključuje izbjegavanje nasilja, neprimjerenog sadržaja ili eksplicitnih tema. Također, mogli bi kreirati edukativne programe ili rubrike prilagođene djeci, ali zanimljive i informativne za odrasle. Na primjer, rubrike koje se bave znanstvenim otkrićima ili društvenim pitanjima na način koji je prikladan za više dobnih skupina. Mediji bi trebali promicati raznolikost i inkluzivnost u svojim sadržajima, kao što je raznolikost likova, jezika i kultura koje se prikazuju u pričama i slikama - kao dobar primjer možemo navesti novi film „Mala sirena”.

Nadalje, važno je kreiranje sadržaja koji je interaktivan - online igre, kvizovi ili slične aktivnosti mogu biti zanimljive i za djecu i za odrasle.

Ovo su samo neki od načina kako bi mediji mogli prilagoditi sadržaj za djecu, ali da i dalje bude koristan i zabavan odrasloj publici. Isto tako, praćenje povratnih informacija i provedba istraživanja uvijek su dobar način na koji mediji mogu bolje razumjeti što njihova publika traži i kako prilagoditi sadržaj da zadovolji njihove potrebe.

Koliko dugo traje projekt „Djeca medija“ i koja je temeljna ideja iza njega?

Projekt „Djeca medija” krovni je projekt Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu, a nastao je 2008. godine na temelju inicijative studenata i profesora Fakulteta hrvatskih studija i Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Prije 15 godina kada je projekt bio u začecima, u Hrvatskoj još nije bila prepoznata važnost medijske pismenosti i nije imala toliko prostora kao danas, ali njegovi začetnici su se već tada vodili mišlju da žele širiti svoja fakultetsko stečena znanja kako bi i drugima pomogli u snalaženju u nepreglednom svijetu medija, odnosno kako bi pomogli djeci i mladima u stjecanju određenih znanja i vještina koje su nužne za pravilno korištenje medija. Projekt je usmjeren na više ciljnih skupina koje obuhvaćaju djecu i mlade, seniore, nacionalne manjine, obrazovne ustanove i odgojno-obrazovne djelatnike, obitelji i roditelje te opću populaciju građana.

Iako je projekt „Djeca medija” označio početak našeg rada, udruga - Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK) osnovana je nekoliko godina kasnije. DKMK je najveća organizacija civilnog društva za medijsko obrazovanje u Hrvatskoj sa 140 članova i 21 aktivnim volonterom, koja djeluje od 2011. godine. U više od 10 godina postojanja kroz interaktivna predavanja, radionice, webinare, radijske emisije, internetsku stranicu i društvene mreže učinjeno je iznimno mnogo za razvoj i osnaživanje medijskog odgoja i podizanje razine medijske pismenosti u Hrvatskoj. Članovi DKMK dosad su održali više od 1500 radionica i interaktivnih predavanja za više od 45.000 učenika, roditelja, nastavnika, stručnih suradnika, knjižničara, odgojitelja  i seniora diljem Hrvatske, a i šire. 

S obzirom na to da nedostaje literature za poučavanje o medijskoj pismenosti, kreiramo i odgojno-obrazovne materijale. Do sada smo izdali 12 edukativnih brošura za djecu i mlade, tri priručnika za učenike, roditelje, odgojno-obrazovne djelatnike i odgojitelje, jednu knjigu i slikovnicu.

Foto: Shutterstock
Članak možeš pročitati i
ovdje.

Lažne vijesti

FAKE NEWS: Djeca bezrezervno vjeruju influencerima! Kako ih zaštititi od lažnih vijesti i negativnih utjecaja?

Kad je u veljači ove godine Tursku i Siriju pogodio snažan potres, na internetu su se svaki dan pojavljivale potresne fotografije razrušenih gradova od kojih su mnoge bile lažne. Teško je zamisliti da netko u takvoj tragediji plasira fake news i namjerno dodatno potpiruje ionako strašnu tragediju, ali činjenica je da su lažne vijesti sve više prisutne u našem medijskom prostoru. Naime, čak 80% globalne populacije smatra da je bilo izloženo lažnim vijestima, upozoravaju A1 Hrvatska i Centar za sigurniji internet u sklopu svojeg projekta #BoljiOnline. Kako prepoznati koja je vijest istinita, a koja lažna; kako mlade naučiti da kritički razmišljaju o onome što čitaju i hoće li umjetna inteligencija generirati još lažnih vijesti?

Studijom Reuters Sveučilišta u Oxfordu iz 2020. godine dokazano je da većinu dezinformacija na društvenim mrežama proizvode obični ljudi, a samo ih 20% dolazi od poznatih javnih osoba. Iako je većina dezinformacija na društvenim mrežama došla od običnih ljudi, najviše reakcija ostvaruju objave slavnih osoba jer imaju mnogo veću publiku pa su stoga i opasnije. Osim što provode mnogo vremena na internetu (46% djece više od četiri sata svaki dan, a vikendom taj postotak raste na 74%) pa su na izvoru lažnih vijesti, gotovo svi ispitanici iz istraživanja koje je za A1 provedeno među djecom u dobi od 11 do 13 godina, izjasnili su se da prate influencere. Više od polovica njih, točnije 58%, smatra da influencerski sadržaj može utjecati na njihovo ponašanja i stavove. Dakle, djeca ove dobi u posebnoj su opasnosti od širenja i vjerovanja u dezinformacije koje možda dijele influenceri koje prate. Također, 36% njih smatra da ih online sadržaj može potaknuti da razviju diskriminirajuće stavove prema osobama drugog spola, nacionalnosti ili seksualne orijentacije.

"S obzirom na motivaciju onih koji ih kreiraju, dezinformacije se mogu svrstati u tri kategorije: misinformacija, dezinformacija i malinformacija. Prva predstavlja slučajno širenje dezinformacija, druga namjerno širenje dezinformacija radi ostvarivanja određenih ciljeva, a treća namjerno širenje netočnih informacija radi nanošenja štete nekome. Lažne vijesti predstavljaju dezinformacije koje su oblikovane tako da izgledaju kao vijesti čiji su autori novinari, ali bez poštovanja novinarskih etičkih standarda i provjere istinitosti činjenica u tom sadržaju. Proteklih nekoliko godina svjedočimo kako se ovaj fenomen razvio u lažne medije (pseudo medije) koji oponašaju tradicionalne načine prezentiranja sadržaja, ali cijeli sadržaj ili njegova glavnina predstavljaju lažne vijesti“, pojašnjava prof. dr. sc. Mato Brautović, pročelnik Odjela za komunikologiju Sveučilište u Dubrovniku.

Naime, Sveučilište u Dubrovniku nositelj je projekta Adria Digital Media Observatory koji je dio europske mreže hubova kojima je cilj borba protiv dezinformacija provedbom znanstvenih istraživanja, razvijanjem medijske pismenosti i provjerom činjenica. Tako će drugim projektom nazvanim DU CHECK, koji je nadogradnja projektu ADMO, Sveučilište u Dubrovniku od rujna uspostaviti vlastiti Centar za provjeru informacija i građansku otpornost. Cilj mu je izgradnja naših kapaciteta za borbu protiv dezinformacija. S obzirom na to da dezinformacije neće nestati, vrlo je važna, kaže prof. dr. sc. Brautović, suradnja različitih aktera kako bi se spriječio negativan utjecaj dezinformacija na društvo i demokraciju.

"Najbolji način borbe protiv dezinformacija jest medijska pismenost jer građani tako uče razlikovati točne od pogrešnih informacija, razvijaju kritičko promišljanje i bolje razumijevanje medijskog teksta. Osim toga, važno je naglasiti da medijska pismenost omogućava građanima da prepoznaju različite oblike dezinformacija, uključujući lažne vijesti, manipulacije podacima, propagandu i druge tehnike koje se koriste kako bi se širile netočne informacije. Obrazovanjem o medijskoj pismenosti građani postaju bolje opremljeni za suočavanje s izazovima dezinformacija u digitalnom dobu“, kaže prof. dr. sc. Brautović, napominjući kako je važno da vlade, obrazovne institucije i medijske organizacije zajedno promiču medijsku pismenost kako bi nastalo društvo koje je otpornije na dezinformacije i manipulacije. Edukacija o medijskoj pismenosti treba biti pristupačna i dostupna svim građanima.

Prepoznavanje lažnih vijesti može biti izazovno, ali najvažnije je razviti kritičko razmišljanje i medijsku pismenost. Stoga evo nekoliko savjeta za građane kako se boriti protiv širenja dezinformacija.

"Prvi savjet je provjeriti izvor vijesti. Tražite vijesti od poznatih i pouzdanih medijskih kuća kako biste bili sigurni da su istinite. Drugi savjet je potvrditi informacije prije dijeljenja. Uvijek potražite druge izvore koji potvrđuju vijest kako biste izbjegli širenje neprovjerenih informacija. Također, važno je pročitati cijeli članak, ne donositi zaključke samo na temelju naslova. Ponekad naslovi mogu biti senzacionalistički i zavodljivi, a istina može biti drugačija od očekivanog. Obratite pažnju i na datum objave vijesti. Ponekad se lažne vijesti predstavljaju kao aktualne, iako su opisani događaji već prošlost. Budite oprezni kad je riječ o gramatici i pravopisu u vijestima jer lažne vijesti često sadrže pogreške i nekonzistentnosti koje otkrivaju njihovu netočnost. Naposljetku, budite skeptični prema neprovjerenim tvrdnjama i citatima. Ako nešto zvuči sumnjivo ili previše iznenađujuće, provjerite autentičnost informacija prije nego što ih prihvatite kao istinite“, savjetuje prof. dr. sc. Brautović.

Platforma #BoljiOnline, kojom A1 Hrvatska i Centar za sigurniji internet nastoje internet učiniti sigurnijim i pozitivnijim mjestom za sve, mjesto je gdje se roditelji mogu educirati o sigurnom korištenju interneta te pronaći niz zanimljivih članaka. Cyberbullying, sigurnost na internetu, pretjerano korištenje tehnologija, pa i lažne vijesti… u fokusu su ove platforme koja mnogo pridonosi edukaciji, posebice roditelja koji jedino razumijevanjem tehnologije i trendova mogu kontrolirati virtualni život svoje djece. Ako se zna (a to su rekli tinejdžeri u istraživanju tvrtke A1 Hrvatska) da 66% roditelja baš nikad ne kontrolira kako njihova djeca provode vrijeme online, kao i da su sama djeca svjesna govora mržnje, dezinformacija i ostalih opasnosti na internetu, medijska pismenost trebala bi biti vruća tema u javnosti.

Foto: Shutterstock
Članak možeš pročitati i ovdje.

Lažne vijesti

Zvuči li ova informacija točno? Hmmm, nismo sigurni...

Problem kod lažnih vijesti je što su potrebne godine da se suočimo sami sa sobom i prihvatimo da smo neke informacije krivo shvatili te da ispravimo svoje stajalište o njima, naglašava urednik portala Srednja.hr Marko Matijević

Čitanje s razumijevanjem, i to knjiga, ne društvenih mreža, propitivanje točnosti informacija, provjera izvora, provjera citata, osoba koje prenose određene informacije, provjera vjerodostojnosti medija s kojeg se informacije čitaju – sve su to načini na koje se, kako mladi tako i odrasli, mogu i trebaju boriti protiv lažnih vijesti i dezinformacija. I nije to tek floskula jer ta je borba danas jedna od ključnih, neophodna u obrazovnom i cjeloživotnom sustavu obrazovanja, neophodna uostalom za funkcioniranje društva u cjelini. Hrvatski obrazovni sustav tek odnedavno, od izmjene kurikuluma, pridaje veću važnost medijskoj pismenosti kao ključnoj, ali i dalje je to daleko od stvarnih potreba mladih koji tek, u moru informacija, moraju prepoznati onu točnu.

Za 5 godina od sada, vjerojatno ćete poželjeti da ste uložili u ovih 10 dionicaZa 5 godina od sada, vjerojatno ćete poželjeti da ste uložili u ovih 10 dionica

Hrvatska u kurikulume tek uvodi načine na koje bi učenike podučila kako prepoznavati lažne vijesti, koliko je zapravo neophodno informacije shvatiti u cijelosti, a ne iz konteksta, koliko i kako društvene mreže mogu utjecati na mentalno zdravlje i upravo stoga pitali smo Marka Matijevića, glavnog urednika portala Srednja.hr, kako mladima pomoći da u mnoštvu informacija u digitalnom svijetu nauče razlikovati kvalitetan sadržaj od lažnih vijesti.

- Pomoć im prvenstveno treba doći od školskog sustava. Svi moramo inzistirati na tome da se školski sustav treba konstantno mijenjati i da se od učenika ne traži puko ponavljanje informacija, nego njihovo razumijevanje. S druge strane, medijska pismenost dolazi od kuće. Ako roditelji čitaju novine, komentiraju vijesti i propitkuju ih, za očekivati je da će i mladi prihvatiti takav odnos prema medijima. Pitanje je kako pomoći onim mladima koji niti od školskog sustava niti od obitelji ne dobivaju alate koji će im pomoći u snalaženju u medijskom svijetu. Ponekad se pitam jesmo li i mi mediji, uključujući moj, u iluziji da bi naši čitatelji jednostavno trebali razumjeti sadržaj koji čitaju, a da im se u tome ne pomogne – kaže Matijević. Kako je istaknuo, nema druge nego čitati, jer kaže, ne možemo očekivati medijsku pismenost, bez čitanja, i to čitanja s razumijevanjem.

Kritika kao obrana od fake newsa

- Od fake newsa možemo se obraniti razvojem kritike. Zvuči li ova informacija točno? Tko je izvor, koliko je vjerodostojan, koja je alternativa, čega u tekstu nema? Uglavnom, fake news ne dolazi od medija, nego od interpretacija vijesti ljudi koji žele birati svoju istinu, bez obzira na činjenično stanje. Pazite kakve ljude pratite i uvijek provjerite njihove informacije ako vam se čine sumnjivima. Nemojte uzimati zdravo za gotovo informacije, kao što niti ne uzimate savjete od brokera – jasan je glavni urednik portala Srednja.hr, Marko Matijević.

Kako kaže ni sam još ne može preboljeti činjenicu da postoji velik dio populacije koji, čitajući digitalne medije, radi screenshotove informacija koje su njima važne te ih prosljeđuje dalje, bez linka na tekst.

- Često me u društvu prijatelja pogađa kada čujem netočne informacije o nekoj aktualnoj temi. Često njihovo ponavljanje nije proizvod fake newsa, nego nedostatka vremena za praćenje detalja neke određene teme. Zbog nedostatka vremena, pamte se najbitnije stavke, gube detalji, a detalji su upravo temelj novinarstva i točnih informacija. Primjećujem posljednjih godina napad na medije od kojih se traže da sve informacije daju u naslovu, pratitelji na društvenim mrežama komentiraju samo na temelju naslova i kreiraju paralelna tumačenja, koja nisu temelj novinarskog rada, nego su reakcija na fragment medijskog rada. Prije deset godina sam mislio kako će velike tehnološke platforme omogućiti komentiranje samo za one koji su pročitali tekst jer je problem već tada bio očit, ali takvi modeli nisu išli u korist njihovih poslovnih modela – objašnjava Matijević.

Kad upadnemo u vrtlog netočnih informacija

Dobar je model pitati bliske osobe koja je teorija zavjere u koju vjeruju i na temelju čega. 

- Ponekad se čovjek iznenadi koliko je moćan Internet kada netko upadne u loophole (vrtlog) netočnih informacija koje mu formiraju stavove. Iznenađenje bude još veće kada je u pitanju vama bliska osoba, za koju nikada ne biste posumnjali da vjeruje u nebulozne teorije zavjere. Jedan video prati drugi preporučeni i tako ukrug dok mainstream vijesti ne počnu zaudarati, a Zemlja postaje sve ravnija ploča – kaže Matijević. 

Ističe najvažniju stvar – informacije kreiraju našu stvarnost, bile one točne ili lažne. 

- Problem kod lažnih je što su potrebne godine da se suočimo sami sa sobom i prihvatimo da smo neke informacije krivo shvatili te da ispravimo svoje stajalište o njima. To vrijeme, koje se provode u iluziji stvarnih informacija, može biti vrlo toksično i štetno po mladu osobu i njezinu okolinu – zaključuje urednik portala Srednja.hr.

Foto: Shutterstock
Članak možeš pročitati i
ovdje.

Lažne vijesti

Istina ili laž? Provjerite čitate li upravo fake news

„NASA je potvrdila da će se Zemlja prestati rotirati na 24 sata, dan će trajati 6 mjeseci!“, „Novo istraživanje pokazuje da svakodnevno jedenje čokolade može izliječiti rak!", „Stručnjaci upozoravaju: Cijepljenje uzrokuje autizam!", neki su od naslova koji vas mogu preplašiti. Jesu li istiniti?

„NASA je potvrdila da će se Zemlja prestati rotirati na 24 sata, dan će trajati 6 mjeseci!", „Novo istraživanje pokazuje da svakodnevno jedenje čokolade može izliječiti rak!", „Ministarstvo zdravstva upozorava: 5G mreže uzrok su porasta broja oboljelih od COVID-19!", „Rat između dviju zemalja izbio je zbog tajnih naftnih ugovora!", „Stručnjaci upozoravaju: Cijepljenje uzrokuje autizam!", „Dječak pronađen živ nakon 10 godina, odrastao je s čoporom vukova!", „Znanstvenici otkrili novu biljku koja liječi sve bolesti!", ovo su naslovi nad kojima ćete sasvim sigurno zastati, otvoriti članak, neki od njih će vas ozbiljno uzdrmati, neki vam dati nadu, a onda će se ispostaviti da je riječ o lažnim vijestima. Ovo su, naime, primjeri lažnih vijesti s kojima smo se mogli susretati na raznim informativnim medijima.

Što su zapravo lažne vijesti

Fake news odnosi se na namjerno širenje lažnih, netočnih ili iskrivljenih informacija s ciljem obmanjivanja javnosti. To su vijesti, članci, naslovi ili informacije koje su namjerno konstruirane ili izmijenjene kako bi izazvale senzacionalizam, stvorile zabunu ili širile određeni politički ili ideološki stav. Fake news obično imaju atraktivne naslove, privlačne slike ili provokativne izjave kako bi privukle pažnju i brzo se proširile putem društvenih mtreža. Iako pojam lažnih vijesti ili "fake newsa", nije novi fenomen i postojao je i prije nego što se taj izraz popularizirao, u posljednjih nekoliko godina, s porastom društvenih mreža i interneta, lažne su vijesti postale široko rasprostranjene i dobile su veliku pažnju. Njihova se ekspanzija dogodila tijekom izbora 2016. godine u Sjedinjenim Američkim Državama kada su mnogi mediji izvještavali o širenju lažnih vijesti i dezinformacija putem društvenih mreža kao što su Facebook i Twitter. Razvojem tehnologije i umjetne inteligencije, postalo je lakše stvarati i širiti lažne vijesti, a generativni modeli poput GPT-3 također mogu biti korišteni za stvaranje uvjerljivih lažnih vijesti.
 

Karakteristike lažnih vijesti

Često sadrže potpuno izmišljene ili netočne informacije. To mogu biti izmišljeni događaji, izjave ili statistike koje nemaju utemeljenje u stvarnosti.

Namjera obmanjivanja: ključna karakteristika fake newsa je namjera obmanjivanja javnosti. Takve informacije svjesno se šire kako bi se postigao određeni cilj, bilo politički, ekonomski ili ideološki.

Senzacionalizam i emotivno poticanje: fake news često se koriste senzacionalističkim naslovima ili sadrže emotivno nabijene izjave kako bi izazvale snažne reakcije kod čitatelja i potaknuli dijeljenje informacija.

Brzo širenje putem društvenih mreža: zbog široke dostupnosti društvenih mreža, fake news se brzo šire i postaju viralne, često bez provjere informacija.

Fake news može imati ozbiljne posljedice, uključujući štetu ugledu pojedinaca ili organizacija, podizanje lažnih optužbi, polarizaciju društva, utjecaj na političke procese i odluke te podrivanje povjerenja u medije i novinarstvo.

Kako na kraj s lažnim vijestima?

Svatko je od nas barem jednom „nasjeo“ na lažnu vijest, a mnogo puta smo je i prenijeli dalje. Od lažnih se vijesti možemo teško obraniti, ali ono što možemo napraviti jest razviti kritičko razmišljanje, provjeravati izvore informacija i konzumirati vijesti s oprezom kako bismo se zaštitili od štetnih učinaka fake newsa i promicali pouzdano, istinito izvještavanje. A dok to ne uspijemo, lažne nam vijesti, nažalost, mogu promijeniti percepciju stvrnosti. S tim se slaže poznata stručnjakinja za komuniciranje Katarina Leko koja ističe kako izloženost dezinformacijama, misinformacijama i malinformacijama, koje kolokvijalno zbirno nazivamo „lažnim vijestima“, itekako može promijeniti percepciju stvarnosti, što nije novost iz današnjice, već nešto čemu svjedočimo kroz čitavu povijest društva. „Digitalna transformacija jednostavno je multiplicirala tu izloženost i otežala zaštitu najranjivijih skupina, ali i čitavog društva od obmanjujućih i potencijalno opasnih informacija“, kaže Katarina i dodaje kako su posebno osjetljiva društva ili društvene skupine niske razine medijske i građanske pismenosti te relativno niske razine općeg obrazovanja, kulture i obaviještenosti. „Lažne vijesti su i osobni problem svakog građanina, neovisno o njegovoj profesiji, posebno ako uz odgovornost za svoje izbore, ima na brizi i djecu ili starije članove obitelji. Neprestani i neograničeni pristup informacijama, koje se uz to proaktivno utiskuju u osobni prostor svake osobe s mobilnim telefonom i internetskom vezom, sasvim je sigurno dodatni izazov za svakoga od nas“, kaže Katarina te dodaje da sa svojom djecom danas vodi puno ozbiljnije razgovore na ovu temu nego što su s njom vodili roditelji kad je ona odrastala, jer se tada informiralo iz vrlo ograničenog broja izvora, a po proširene informacije o nekoj temi moralo se odlaziti u knjižnicu.

Smanjuje se povjerenje u institucije, što utječe na odluke

Širenje i manipulacije lažnim vijestima, napominje ona, suprotstavlja se pravu na informiranost, na dostupnost i slobodan pristup informacijama, što je jedno od temeljnih ljudskih prava i jedan od osnovnih uvjeta demokratizacije društva. Promjena percepcije stvarnosti, kao posljedica bilo koje vrste obmanjujućeg informiranja, dodatno narušava ionako smanjeno povjerenje u institucije te utječe na kratkoročne i dugoročne odluke i izbore građana. Da bismo tom nemilom trendu stali na kraj i spriječili daljnje širenje, naglašava Katarina Leko, potreban je istinski i strukturiran fokus na podizanje medijske pismenosti. „Danas u medijskom prostoru djeluju mediji i oni koji se tako nazivaju, ali pritom ne rade po standardima novinarske profesije. Važno je prepoznati i razumjeti tu razliku, neprestano učiti i kritički promatrati plasirane sadržaje, izvore i reference. To je sve teže, jer su i donedavno najozbiljniji mediji primorani razvijati alternativne poslovne modele kako bi zadržali relevantnost pa, u ime brzine i pridobivanja disperzirane pozornosti digitalne publike, stradavaju kriteriji točnosti, preciznosti i vjerodostojnost“, mišljenja je Katarina koja dodaje kako upravo zato vodeći komunikacijski stručnjaci govore o okruženju informacijskog poremećaja te upozoravaju kako su mediji istovremeno i dio problema i žrtve takvog okruženja.

Mladi žele medijsko opismenjavanje

Medijska pismenost trebala bi biti kvalitetno integrirana u pedagoški i obrazovni sustav, ali i u programe cjeloživotnog obrazovanja, treba pronalaziti načine za održivo uključenje takvih znanja i vještina u pedagoški rad i kurikulume, naglašava Katarina. „Prema prošlogodišnjoj anketi Unicefa i Mreže mladih Hrvatske, gotovo 90% mladih u dobi od 16 do 25 godina ističe kako u školi želi više sadržaja vezanih uz medijsku pismenost, a među temama o kojima žele učiti, posebno izdvajaju prepoznavanje lažnih vijesti i dezinformacija, utjecaj korištenja društvenih mreža na mentalno zdravlje, zaštitu osobnih podataka i analizu medijskih sadržaja“, navela je K. Leko.
Ako, pak, govorimo o utjecaju na medijsku pismenost odraslih i osoba starije životne dobi, treba tražiti i osmišljavati efikasne komunikacijske i edukacijske kanale i sadržaje – one koje ciljana publika zaista preferira i razumije. “Mnoge lijepo zamišljene edukativne inicijative ne ostvaruju svoj puni potencijal jer jednostavno ne govore jezikom onih kojima se obraćaju, već jezikom inicijatora i provoditelja projekta – potrebno je stalno izlaziti iz začaranog kruga onoga što 'mi mislimo da bi ljudi trebali vidjeti i razumjeti' – treba se usredotočiti na ono što zaista žele vidjeti i mogu razumjeti“, poručuje K. Leko.
 

Foto: Shutterstock
Članak možeš pročitati i
ovdje.

umjetna inteligencija

Lažne vijesti

Gdje je Hrvatska kad govorimo o razvoju umjetne inteligencije?

Ovaj članak nastao je u suradnji s 24sata.

Industrija umjetne inteligencije trenutno vrijedi 120 milijardi dolara na globalnom tržištu, a očekuje se da će u sljedećem desetljeću rasti za najmanje 30% svake godine te će 2030. vrijediti ukupno 1,5 trilijuna dolara, govori najnovija statistika. O popularnosti ovog sustava svjedoči i podatak da trenutno gotovo svaka veća tvrtka na svijetu ulaže u razvoj AI-ja, dok, s druge strane, čak 84% ljudi koji koriste umjetnu inteligenciju nisu uopće svjesni da su s njom u interakciji.

Kako se umjetna inteligencija polako uvlači u naš život i koje su sve implikacije vezane za ubrzan i nekontroliran razvoj ChatGPT-a te sličnih aplikacija koje mijenjaju internet i svijet kakav poznajemo, pitali smo prof. dr. sc. Zvonka Kostanjčara iz Centra za umjetnu inteligenciju na FER-u i Martinu Silov, izvršnu direktoricu Hrvatske udruge za umjetnu inteligenciju (CroAI).

Problem lažnog sadržaja

Virtualni asistenti, softver za analizu slika, tražilice, sustavi prepoznavanja govora i lica, roboti, autonomni automobili, bespilotne letjelice, internet stvari... umjetna inteligencija smatra se ključnom za digitalnu transformaciju društva i kao takva postala je prioritet mnogim zemalja, uključujući Europsku uniju. 

Međutim, razvoj umjetne inteligencije ima pozitivne i negativne strane.

- Razvojem tehnologije općenito dolazi do rasta standarda svih ljudi, ali svaku novu tehnologiju ljudi mogu zlonamjerno koristiti i tu nastaju problemi koji se onda djelomično pokušavaju riješiti regulativom. Trenutno mislim da je generiranje lažnog sadržaja u obliku teksta, slike ili videa te njegovo korištenje u svrhu dezinformiranja jedan od većih izazova s kojim će se regulatori morati suočiti. Mislim da će biti sve teže 'običnim' građanima razlučiti koje su istinite vijesti, a koje su lažne - kaže naš sugovornik.

Primjerice, ChatGPT, o kojem se u posljednje vrijeme mnogo govori, omogućuje sasvim nov način pretraživanja informacija na internetu, kroz puno kompleksnije upite koji nisu bili mogući korištenjem tradicionalnih pretraživača. S druge strane, upozorava profesor, postoji rizik da će korisnici odgovore koje ChatGPT nudi prihvatiti bez provjere ispravnosti ponuđene informacije, iako njegovi odgovori nerijetko sadrže netočne informacije. Isto je i s drugim sličnim servisima.

Također, nedavno je netko objavio fotografije slavnih ljudi, koje uključuju Elona Muska, Kanyea Westa, Donalda Trumpa, Papu, Keanua Reevesa, Arianu Grande i druge, kako sudjeluju u natjecanju jedenja cementa. Fotografije su napravljene pomoću Midjourneya, programa umjetne inteligencije za generiranje fotografija i slika, te izgledaju nevjerojatno realno.

Europa kaska za Kinom i SAD-om?

Lažan sadržaj koji se počeo pojavljivati na društvenim mrežama pokazuje potrebu za uspostavom nekih konkretnih pravila. Taj je zadatak preuzela EU, koja sad već petu godinu radi na donošenju regulative za korištenje AI-ja. U rujnu prošle godine sastavila je konačan Prijedlog direktive o odgovornosti za AI, ali, nažalost, upravo je ta spora birokracija, govori Silov, jedan od razloga zbog kojih se EU nije bolje pozicionirala u ovoj industriji. 

- Posljednjih 30 godina iz Europe nije izašla niti jedna veća IT kompanija, a SAD i Kina diktiraju tempo. Koristimo njihove mobitele, čipove, generalno tehnologiju i danas se ponovno dijele karte, a karta je AI. Sad se definiraju i grade igrači u AI-ju za sljedećih 10 godina i svi iščekujemo saznati tko će se nametnuti kao vodeći - objašnjava Martina Silov.

- Europa će uskoro glasati o AI regulativi, a hoće li nas to pozicionirati kao lidere ili će nametnuti kočnicu u razvoju umjetne inteligencije u Europi, tek ćemo vidjeti - kaže.

Hrvatska pokazuje velik potencijal

A kako se pozicionirala Hrvatska, najbolje znaju naši domaći stručnjaci kojima je umjetna inteligencija dio posla. Od svih njih, CroAI možda najsustavnije i najredovitije prati tržište, i to tako što provodi mapiranje hrvatske scene. U posljednjem su popisu evidentirali više od 440 kompanija, startupova, ranih prihvatitelja i šireg ekosustava koji u poslovanju koriste AI. Od toga je zabilježeno više od 130 startupova i više od 40 tradicionalnih kompanija koje su počele implementaciju AI-ja - od banaka i teleoperatera do marketinških agencija i odvjetničkih ureda.

Sve više kompanija uviđa potrebu za osnivanjem internih odjela specijaliziranih za rad na AI rješenjima jer su ona postala neizostavan dio modernog poslovanja. U tome možda najviše prednjače IT tvrtke, ali ogromne prednosti koje pruža implementacija AI rješenja prepoznale su i mnoge druge hrvatske kompanije. Među njima je i A1 Hrvatska koji već nekoliko godina ima interni odjel pod nazivom Centar izvrsnosti za podatke i umjetnu inteligenciju u kojem radi dvedeset, većinom mladih stručnjaka, na rješenjima baziranima na umjetnoj inteligenciji. Razvijaju softverske robote, virtualne asistente, modele strojnog učenja te implementiraju aplikacije koje koriste AI rješenja. Na vrijeme su prepoznali i potencijale NLP (natural language processing) rješenja te posebnog AI sustava (chatbot) koji je olakšao i ubrzao svakodnevnu komunikaciju s korisnicima. 

- Sama činjenica da će najveći hrvatski exit biti AI startup govori dosta o tome gdje je Hrvatska na europskoj mapi. Google kupuje Photomath, jedan od najvećih hrvatski AI startupova, a špekulacije o cijeni su ogromne. To pokazuje da se u Hrvatskoj grade vrhunski proizvodi, da postoje stručnjaci koji ih mogu izgraditi, ali i oni koji to mogu plasirati - kaže Silov.

Uz to, Hrvatska je kroz CroAI s Francuskom i Njemačkom počela raditi na osnivanju Europskog AI Foruma, platforme kojoj je cilj povezati zakonodavce i osnivače startupova vezano za AI. Značajan je porast meetupova, konferencija i radionica na temu AI i machine learninga, a sve je više i učilišta i fakulteta koji uvode predmete na tu temu.

Tako, primjerice, Fakultet elektrotehnike i računarstva, upućuje nas profesor Kostanjčar, prati razvoj umjetne inteligencije od njezinih početaka - kako u nastavi tako i u znanstvenoistraživačkim projektima.

- Predmeti poput Inteligentnih sustava i Neuronskih mreža na FER-u su se predavali prije više od 25 godina. U listopadu 2019. godine na FER-u je osnovan Centar za umjetnu inteligenciju i najveći je istraživački centar na području umjetne inteligencije u Hrvatskoj, koji okuplja oko 200 istraživača iz 19 istraživačkih laboratorija - objašnjava naš sugovornik.

Uzevši sve to u obzir, naši sugovornici smatraju da Hrvatska ima solidnu perspektivu u razvoju AI-ja i da ne zaostaje za drugim vodećim zemljama.

Razvoj tehnologije nemoguće je zaustaviti

Umjetna inteligencija beskrajno je tehnološko područje koje može učiniti ljudski život ugodnijim, zabavnijim i produktivnijim, ali mnogi stručnjaci u svijetu smatraju da ne bi trebalo brzati. Međutim, u svijetu u kakvom trenutno živimo, je li realno moguće zaustaviti ili barem usporiti tehnološki napredak dok se čovječanstvo na neki način ne snađe?

- Mislim da ne treba zaustavljati tehnološki napredak i u biti nas on ne treba zabrinjavati. Naime, nemojmo zaboraviti da su gotovo sve tehnologije koje danas normalno koristimo bile u nekom povijesnom trenutku nove i tad su na sličan način zabrinjavale ljude. Ali ono na što bismo trebali obratiti pozornost je koristimo li te nove tehnologije ispravno, etički odgovorno i u koje svrhe - mišljenja je profesor Kostanjčar, s kojim se gotovo u potpunosti slaže i Martina Silov. 

Foto: Getty Images
Članak možeš pročitati i ovdje.

Lažne vijesti

Svaki je dan prvi april - što prije to prihvatimo, bit će nam lakše razumjeti svijet u kojem živimo

Ovaj članak nastao je u suradnji s 24sata.

Prije nekoliko mjeseci fotografija koja prikazuje papu Franju u dugoj bijeloj puffer jakni obišla je društvene mreže i pritom zavarala mnoge korisnike. Iako fotografija izgleda stvarno, ubrzo se pokazalo da je riječ o umjetnoj inteligenciji.

Iza ove neobične fotografije stoji 31-godišnji građevinski radnik iz Chicaga, Pablo Xavier, koji je rekao za BuzzFeed.News da uvijek pokušava smisliti načine na koje će učiniti nešto smiješnim, a Papa nije bio iznimka. Xavier je za izradu fotografije koristio umjetničku tehnologiju MidJourney AI te ju je objavio na Facebook grupi "AI Art Universe", a potom i na Redditu. Šokirao se koliko je brzo fotografija postala viralna

Kad je nastala sveopća pomutnja, Twitter je uz nekoliko najuspješnijih tvitova stavio upozorenje da je fotografija generirana umjetnom inteligencijom i da je kreirana pomoću softverskog alata Midjourney. Ipak, unatoč upozorenjima, koja su uvele i ostale društvene mreže, ovaj je slučaj potvrdio sablasnu činjenicu: AI ima nevjerojatnu moć masovnog širenja dezinformacija i lažnih vijesti.

Zanimljivo je i koliko je ovaj trend uzeo maha, pa tako, ako upišete ovih dana pojam "popefrancis" u Instagram tražilicu, u rezultatima će se, osim stvarnih fotografija Pape, pojaviti mnogo "lažnih", odnosno onih koje je generirala umjetna inteligencija.

Spas je najprije u edukaciji

Ovaj primjer dokazuje da su više nego ikada naši sustavi prosuđivanja, na osnovi kojih donosimo određene zaključke i postupamo, ugroženi. Rješenje tog problema naš poznati astronom i pedagog Korado Korlević vidi u edukaciji.

- Treba shvatiti da je već došlo vrijeme u kojem je 'svaki dan 1. april'. Što prije to prihvatimo, bit će nam lakše razumjeti svijet u kojem živimo. To je ujedno razlog zbog kojeg postaje sve važnija funkcija škole, a to je naučiti učenike da razlikuju istinu od laži, da kritički razmišljaju. Nažalost, u tom području naš školski sustav stoji vrlo loše - govori Korlević i dodaje kako je u jednom istraživanju Svjetskog ekonomskog foruma o kritičkom razmišljanju u podučavanju iz 2018. godine, između 140 zemalja, Hrvatska završila na poraznom 136. mjestu.

Ipak, nije samo hrvatski školski sustav zastario. Korlević smatra da su kurikularne promjene potrebne u cijelom svijetu.

- Danas su znanja toliko lako dostupna u pisanom i videoobliku da to graniči s nevjerojatnim. U školskom sustavu ne radi se dostatno na razvoju vještina, razlikovanju istine od laži, oslobađanju kreativnosti, odnosno stvaranju sustava u kojem djeca uistinu žele biti. Potrebno je odgojiti dobrog i sposobnog pojedinca koji razumije svijet oko sebe i spreman je na suradnju s drugima - kaže.

Postajemo li suvišni?

Edukacija je važna jer će sustavi umjetne inteligencije u dogledno vrijeme transformirati ne samo obrazovanje i školstvo kakvo poznajemo nego i tržište rada. AI već sad pomaže automatizirati procese, predvidjeti i oblikovati ishode i optimizirati vrijeme zaposlenika, a kako bi se u konačnici povećao profit. Mnogi se zato s dobrim razlogom pitaju hoće li u nekom trenutku postati jeftinije proizvesti digitalnog umjetnog radnika ili robota nego obrazovati i odgojiti čovjeka.

- Još dugo čovjek neće postati 'suvišan' na tržištu rada, ali sigurno će i dalje određenoj manjini, kojoj odgovara status quo, biti jeftinije 'kupovati mir' neaktivnog dijela stanovništva. Ta manjina, ili proizvođači, zapravo će u sve većoj mjeri većini, to jest potrošačima, 'prodavati snove', i to u obliku virtualne stvarnosti i videoigara. Dolazi virtualni 'eldorado' za potrošače - predviđa naš sugovornik.

Odlučili smo provjeriti slaže li se i ChatGPT s tim, pa smo ga pitali koje bi poslove ubuduće mogla zamijeniti umjetna inteligencija. Ovo je odgovor:

"Umjetna inteligencija već je preuzela i nastavlja preuzimati mnoge poslove u različitim sektorima. Neki od primjera poslova koji su već sada podložni automatizaciji uz pomoć umjetne inteligencije su:

  1. Računovodstvo: Umjetna inteligencija se koristi za obradu financijskih podataka, a zatim generira financijske izvještaje i analize.

  2. Marketing: Umjetna inteligencija koristi se za predviđanje trendova u potražnji i preferencijama potrošača te za personalizaciju marketinških kampanja.

  3. Zdravstvo: Umjetna inteligencija koristi se za dijagnosticiranje bolesti, otkrivanje novih lijekova i predviđanje zdravstvenih problema.

  4. Proizvodnja: Umjetna inteligencija koristi se za upravljanje automatiziranim proizvodnim procesima, upravljanje kvalitetom i planiranje proizvodnje.

  5. Transport: Umjetna inteligencija koristi se za upravljanje i planiranje rute vozila, poboljšanje sigurnosti prometa i optimizaciju logistike.

U budućnosti, umjetna inteligencija će vjerojatno preuzimati još mnoge druge poslove u različitim sektorima, posebice one koji uključuju ponavljajuće zadatke, obradu velike količine podataka ili predviđanje. Međutim, to ne znači da će ljudi postati suvišni na radnom mjestu - naprotiv, postoje mnogi poslovi koji će zahtijevati ljudske kvalitete poput kreativnosti, empatije i interakcije s drugim ljudima."


Opasnost ipak postoji

Zadivljujuće je da u samo nekoliko sekundi možemo dobiti ovako smislen i pametan odgovor, ali ovaj ubrzani razvoj umjetne inteligencije skriva potencijalne opasnosti.

- Briga je opravdana, ali ne zbog 'inteligencije', od koje većina strahuje, nego eventualnog nastanka samosvijesti i svih posljedica koje to može nositi. Točnije, umjetna se inteligencija ili samosvjesnost neće razvijati zbog genijalnosti programera koji sad pišu kod nego zbog evolucije softvera koji će pisati sam stroj. Nisu ptice nastale zato što su žabe bile pametne, evolucija je dostatan mehanizam u trenutku kad prorade evolucijski algoritmi. Treba samo vremena  - tvrdi naš sugovornik. 

Iz tog su razloga Elon Musk i skupina stručnjaka za umjetnu inteligenciju (AI), znanstvenika i profesora nedavno pozvali čovječanstvo na šestomjesečnu pauzu u razvoju sustava moćnijih od nedavno pokrenutog GPT-4. U otvorenom pismu upozoravaju na moguće rizike za društvo i čovječanstvo. I dok je pitanje Muskovih stvarnih namjera s tim pismom otvoreno za raspravu, jedno je sigurno - naš se planet suočava s promjenama značajnih razmjera. 

- Sve je povezano, a u osnovi svega smo mi, ljudi. Prirodne promjene kroz koje prolaze svi planeti uglavnom su spore, mi smo to ubrzali do razine da izazivaju izumiranje biljnih i životinjskih vrsta na razini geoloških katastrofa. Svijet dinosaura prestao je udarom asteroida. Nama on ne treba, znamo to napraviti i sami - za kraj nam je rekao Korlević.

Foto: Getty Images
Članak možeš pročitati i ovdje.