Hrvatska je na dobrom putu prema postizanju klimatske neutralnosti. No, slično kao i ostale zemlje, preostaje nam još dobar dio tog puta do konačnog cilja. Klimatska neutralnost obuhvaća više područja, kao što su potpuno smanjenje emisija stakleničkih plinova i zaštita okoliša. Za daljnji razvoj nužno će biti osigurati dovoljne količine energije, a ona bi trebala dolaziti iz obnovljivih izvora. Ističe to Andro Bačan, voditelj Odjela za obnovljive izvore energije, klimu i zaštitu okoliša u Energetskom institutu Hrvoje Požar.  
U načelu, dodaje, zadovoljavamo ciljeve postizanja udjela obnovljivih izvora energije, međutim ne smijemo biti zadovoljni malim povećanjima na godišnjoj razini, već je potrebno uložiti dodatne napore u povećanje korištenja obnovljivih izvora, posebice u sektorima grijanja i hlađenja te prometa gdje ne zadovoljavamo cilj. Sektor prometa ima svakako najveći potencijal smanjenja emisija stakleničkih plinova. Također, bitno je ubrzati i dalje implementirati mjere energetske efikasnosti, posebice obnove fonda stambenih zgrada, korištenja energetski efikasnih uređaja i sl.

U EIHP često ističete kako ne postoji niti jedna industrija, tvrtka pa ni pojedinac kojeg se zelena tranzicija ne dotiče. Je li u Hrvatskoj dovoljno razvijena svijest kompanija i građana o njihovom utjecaju na okoliš?

U zelenu tranziciju trebali bi biti baš svi uključeni, upravo polazeći od samih potrošača koji svojim navikama i aktivnostima mogu doprijeti tranziciji po principu „kad se male ruke slože“. Tu pričamo o uključenju pojedinaca, građana, kompanija, i na samom kraju države, u aktivnosti smanjenja utjecaja na okoliš. Mnoge kompanije ulažu napore za smanjenje utjecaja na okoliš i to raznim mjerama, no potrebno je dodatno razviti i poticati svijest, kako građana, tako i kompanija o utjecaju na okoliš. Iako su određene mjere trenutačno „skupe“, u budućnosti se mogu itekako isplatiti.

Jesi li promjene u prelasku na obnovljive izvore energije dovoljno brze?

Nisu i nikada neće biti, ali se događaju određenim tempom. Postoji dosta prepreka za veće korištenje obnovljivih izvora; od potrebne infrastrukture, nedorečenosti zakonskog okvira, nedostatka lokacija, interminentnosti izvora poput vjetra i sunca, prostornog smještaja projekata i sl. Interes nositelja projekata je velik i uklanjanjem određenih barijera, pogotovo zakonskih i tehničkih, moguće je dodatno ubrzati prelazak na obnovljive izvore energije.

Ističe se i problem nedostatka stručnjaka koji će pomoći u osmišljavanju strategija i mjera za postizanje energetskih ušteda, kao i za njihovu implementaciju. Kakva je tu trenutno situacija?  

S jedne strane, svakako postoji dobar broj stručnjaka koji analiziraju i predlažu mjere energetskih ušteda, ali i postizanja klimatske neutralnosti. No, posebice u sektorima koji se suočavanju s brzim promjenama, nužna je stalna edukacija i usavršavanje postojećih stručnjaka, jednako kao i izobrazba novih stručnjaka koji trebaju biti otvoreni prema novim idejama i imati mogućnost multidisciplinarnog pristupa rješenju problema. Jer, optimalna rješenja su uvijek „negdje između“ raznih sektora.

Kako potaknuti kompanije da pređu na obnovljive izvore energije? Koji su ključni koraci da krenu u tom smjeru?

Mnoge kompanije će preći na obnovljive izvore zbog svoje usmjerenosti prema društveno odgovornom poslovanju, što je svakako za pohvalu. Dodatan pozitivan imidž odašilju ako i proizvode energiju na samoj lokaciji, npr. korištenjem fotonaponskih sustava. U današnje vrijeme cijene opreme su relativno stabilne, a cijene energije rastu, stoga su mnoge tehnologije dosegle tzv. „grid parity“ točku, tj. stanje kada je cijena proizvedene električne energije niža od električne energije iz mreže, što je dodatni stimulans korištenju obnovljivih izvora. Također, u zadnje vrijeme svjedoci smo rasta cijena energenata – na tržištu se događaju nepredvidivi šokovi i skokovi cijena energije. U okruženju takvih volatilnih cijena, mnoge kompanije će radije ugovarati stabilnu cijenu energije iako je ona možda i nešto viša od trenutačne tržišne. Na taj način se štite od naglih skokova cijena i mogu planirati svoje rashode. Obnovljivi izvori su vrlo malo ovisni o vanjskim tržištima, stoga mogu ponuditi stabilnu cijenu energije. U budućnosti će ovo svakako biti jedan od ključnih elemenata njihovog većeg korištenja.

Zašto je važno da telekomunikacijski sektor poveća energetsku učinkovitost i koristi obnovljive izvore energije u elektroničkoj komunikacijskoj mreži?

Telekomunikacijski sektor je relativno veliki i specifičan potrošač, posebice električne energije. Električna energija se koristi u svakom djelu poslovanja telekomunikacijskog sektora, od osnovne komunikacijske infrastrukture do velikih data centara, te u ovom slučaju pričamo o praktično konstantnom opterećenju, uz povećanje potrošnje za potrebe hlađenja (tijekom dana i ljetnih mjeseci). Svjedoci smo prakse da veliki igrači, kao što je primjerice Google, sve više za svoje potrebe koriste obnovljive izvore, poput energije Sunca. Povećanjem opsega usluga raste i potrebna količina energije, a sami uređaji već su dimenzionirani uzimajući u obzir i potrošnju. U tom smislu, mjere energetske učinkovitosti su praktički ograničene na izvedbu i smještaj sustava hlađenja, dok je na ostalu potrošnju teško utjecati. Zbog toga je nužno koristiti obnovljive izvore, kako bi se utjecaj na okoliš, barem tijekom korištenja, što je moguće više minimizirao.

Sugovornik: Andro Bačan, voditelj Odjela za obnovljive izvore energije, klimu i zaštitu okoliša u Energetskom institutu Hrvoje Požar