Europska unija postavila je kao cilj ugljičnu neovisnost do 2050. godine. A1 Hrvatska obvezao se postići potpunu energetsku i karbonsku neovisnost do 2030. Robert Pašičko, stručnjak za zelenu energiju i održivi razvoj u UNDP-u, suosnivač Zelene energetske zadruge i docent na zagrebačkom Geotehničkom fakultetu, pojašnjava da su u postizanju ugljične neutralnosti tri ključna koraka svake kompanije. Prvi je izračunati ugljični otisak cijele organizacije. Drugi je razviti i implementirati strategije kojima ćete ga svesti na nulu. Treći je inspirirati sve u vašoj okolini i cijelom društvu da učine isto.  
"Potrošači danas ne biraju kompanije na temelju cijena, nego vrijednosti. Traže identifikaciju s okolišnom i društvenom odgovornošću. Još važnije, ljudi pamte. Zato se odgovornost i predanost mora vidjeti u samom DNK-u tvrtke, odnosno tome na koji način potiče pozitivne promjene i inovacije", zaključuje dr. sc. Robert Pašičko. 

Raste li u Hrvatskoj svijest kompanija i građana o njihovu utjecaju na okoliš?

Nedavno istraživanje "Izgubljeno desetljeće: Stavovi i mišljenja o zaštiti okoliša, klimatskim promjenama i energetskoj tranziciji u Republici Hrvatskoj", koje je proveo Institut za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ), pokazalo je da građani pitanje okoliša ne smatraju jednim od najvažnijih. No, svejedno je posljednjih deset godina uočljiv značajan porast udjela ispitanika koji su (vrlo) zabrinuti pitanjima okoliša. Prednjači zabrinutost zbog odlaganja otpada i klimatskih promjena. Isto tako, sve je više građana suočeno s klimatskim promjenama – ekstremnim vrućinama, poplavama i utjecajem na poljoprivredu. Gotovo trećina ispitanika u istraživanju posljednjih 12 mjeseci bila je snažno pogođena ekstremnim vremenskim pojavama u vlastitom susjedstvu.
Svijest o okolišu puno je veća kod kompanija – prije svega zbog porasta cijena njihovih proizvoda ili usluga do kojih je došlo uslijed viših cijena energije, goriva ili otpada. Viši troškovi potiču lakše donošenje odluka, primjerice o prelasku na proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, transformaciji prema energetskoj učinkovitosti, nabavi električnih vozila ili smanjenju proizvodnje otpada. 

Jesu li promjene u prelasku na obnovljive izvore energije dovoljno brze?

U Hrvatskoj su promjene u prelasku na obnovljivu energiju nedovoljno brze. Iako obećava dosad razvijeno tržište vjetroenergije ili biomase (a hidroelektrane su davno razvijene), još uvijek smo na europskom dnu zemalja s brojem instaliranih solarnih sustava. Sama promjena nabolje još je prespora. Razvoj tržišta solarne energije je bitan jer se radi o danas najjeftinijem izvoru energije. Vrijeme od plana do instalacije mjeri se u nekoliko dana za male sustave, odnosno do godinu, dvije za velike elektrane. I u Energetskoj strategiji do 2050. upravo solarna energija i energija vjetroelektrana čine većinu proizvodnje električne energije, a samim time i bazu za, primjerice, tranziciju prometa na elektrovozila i slično. Građani mogu ubrzati vlastitu tranziciju kroz besplatno savjetovanje te najlakšim putem preko provjerene mreže izvođača doći do vlastite elektrane putem platforme Na sunčanoj strani. Energetsku tranziciju ubrzat će i zakonske izmjene s kraja 2021. godine. Zakon o tržištu električne energije i Zakon o obnovljivim izvorima energije uvode i nove institucije na tržištu poput agregatora i energetskih zajednica, koji će omogućiti i dijeljenje viškova električne energije među članovima zajednice, što je osobito bitno zbog povećanja broja električnih vozila. 

Kako potaknuti kompanije na prelazak na solarnu energiju? Koji su ključni koraci da krenu u tom smjeru?

Kompanije danas brzo prepoznaju rizike od porasta cijene energije i prelazak na solarnu energiju postao je isplativa odluka čak i bez ikakvih poticaja. A tih poticaja i poslovnih modela kompanije, zapravo, ima dovoljno na raspolaganju. Evo nekih: 
• bespovratna sredstva EU iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) ili Fonda za oporavak i otpornost (RRF) 
•  PPA model prema ugovoru o izgradnji i isporuci električne energije za slučaj kada bespovratna sredstva nisu dostupna i kada je bazna potrošnja energije na objektu visoka 
• putem inovativnih modela investiranja uz pozitivni učinak – uključivanja građana ili svojih korisnika u financiranje elektrane (trgovački lanac u Austriji svojim korisnicima koji ulože u fotonaponske panele omogućava besplatne vaučere za kupovinu). 
Isto tako, kompanije u Hrvatskoj imaju mogućnost osigurati besplatnu tehničku, pravnu i financijsku pomoć javljanjem na otvoreni javni poziv koji se provodi sredstvima Europske investicijske banke u okviru projekta PV Max. 

Možete li na jednom primjeru pokazati isplativost ulaganja kompanija u solarnu energiju?

Ulaganje u solarnu energiju za kompanije danas više nije samo stvar dobrog marketinga ili imidža nego i pitanje ekonomskog opstanka, naročito nakon nedavnih poskupljenja energenata u prosjeku za 100 posto. Cijena električne energije za industriju porasla je s prosječnih 60 do 70 lipa na 1,20 do 1,50 kuna. Prosječno povećanje cijena od 100 posto rezultira smanjenjem perioda povrata investicije u solare s donedavnih deset do jedanaest godina na prosječnih pet do šest godina, i to bez poticaja. 
Cijena električne energije za kućanstva među najnižima je u Europi i time se smanjuje isplativost ulaganja u, primjerice, solarnu energiju. Putem natječaja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ili pojedinih gradova građani mogu dobiti sufinanciranje 40 posto investicije u solarnu elektranu. Evo primjera moje solarne elektrane snage 6,3 kW: ukupne cijene od 60.000 kuna i 20.000 kuna poticaja, procjenjujem da će se isplatiti u roku od šest do sedam godina, a realno, uz očekivan porast cijene električne energije, i prije. Uz električni automobil, to je bitan korak prema vlastitoj energetskoj neovisnosti. 

Zašto je važno da telekomunikacijski sektor poveća energetsku učinkovitost i koristi obnovljive izvore energije u elektroničkoj komunikacijskoj mreži?

Telekomunikacijski i IT sektor, podatkovni centri i odašiljači trebaju jako puno električne energije. Zato tvrtke koje žele biti lideri pokazuju to vlastitim primjerom, i to ne samo investiranjem u zelenu energiju, nego i postavljanjem vlastitih ciljeva ugljične neutralnosti i energetske neovisnosti. Bio sam uključen u projekt u Bahreinu u kojem je velika tvrtka s podatkovnim centrima inzistirala na tome da koristi samo solarnu energiju. Budući da se radi o potrebnih više od 100 MW snage – što je više od instalirane snage solarne energije u Hrvatskoj – to je dovelo do promjene kompletnog tržišta i investicija, jer jednostavno nema još toliko instaliranih solarnih elektrana u Bahreinu. 
Pozdravljam slične hrabre poruke i inicijative u Hrvatskoj; važno je da lideri preuzimaju odgovornost i pomognu u cijeloj energetskoj tranziciji, pomažući time i ekonomiji, okolišu i ljudima. 

Sugovornik: Robert Pašičko, stručnjak za zelenu energiju i održivi razvoj u UNDP-u, suosnivač Zelene energetske zadruge i docent na zagrebačkom Geotehničkom fakultetu