Marin Levaj, vlasnik popularnog zagrebačkog kafića, govori o dva lockdowna, velikom padu prometa i pogledima prema budućnosti

Lijep je i sunčan proljetni dan. Terasa je gostima dupkom puna, a vlasniku Mojo bara, popularnog zagrebačkog kafića, ovo je jedan od boljih dana te se nada da će se takvi dani nastaviti. Početkom ožujka terase ugostiteljskih objekata napokon su dobile dozvolu za rad, a lijepo vrijeme sad je od krucijalne važnosti za ugostitelje da se malo namire minusi. Naime, pandemija prouzročena koronavirusom imala je utjecaj na svjetsku ekonomiju u svim pogledima, a u Hrvatskoj je ugostiteljstvo jedna od najpogođenijih djelatnosti.

Punim imenom Mojo bar Bricks&Tricks, zagrebačkoj publici dobro poznato mjesto u centru grada gdje se može popiti čaša vina ili shot rakije, započeo je s radom 2012. godine. Marin Levaj jedan je od dvojice vlasnika i za sebe govori kako je sve, samo ne tipičan ugostitelj. Diplomirao je povijest, radio je u medijima i PR-u, a putevi su ga odveli i do clubbing scene i ugostiteljstva. Iz čiste želje da se po pristupačnim cijenama pije vino na čaše, nastao je Mojo.

– Prije nisi imao mogućnost doći u dobar lokal i piti vino na čaše, izuzev odvratnih vina od dva decilitra u malim bočicama. Procijenili smo da je pravi trenutak da otvorimo istinski wine bar gdje će ljudi moći po pristupačnim cijenama piti fina vina.

Mojo bar nikad nije bio zamišljen kao tipičan ugostiteljski lokal već nešto puno šire, objašnjava Levaj.

– U jednom trenutku sigurno smo imali najveću ponudu alkohola u Zagrebu, više od 120 vrsta vina i 80 vrsta rakija i likera. Imali smo i vrlo ambiciozan klupski program od šest dana tjedno. Tri dana koncerti, a tri DJ nastupi. Pauza je bila samo nedjeljom. Mojo bar uvijek je trebao biti mjesto gdje se pije, promišlja i živi kultura. I to sam uspio, sve do ove najveće krize – prisjeća se Levaj.

Retrospektiva

Ugostitelji ogorčeni pojavom koronavirusa suočili su se s propadanjem poslovanja i objekata. Davali su se masovni otkazi i slali radnici na burzu. Gotovo 50 posto konobara ostalo je bez posla, navode svježi podaci, tj. više od 11.000 konobara u Hrvatskoj napustilo je posao zbog pandemije te otišlo u druge branše ili u inozemstvo.

– Trenutačno nas je četvero stalno zaposlenih uz nekoliko studenata. Nisam nikoga otpustio za vrijeme korone, možda sam morao, ali nisam htio. Kad je došlo do prvog lockdowna, moram priznati da sam se jako prepao. Em zbog ozbiljnosti situacije, em utjecaja na posao. Nismo znali koliko će to trajati, u što će se pretvoriti. Tko je znao hoćemo li se ikada vratiti u normalu. U tim trenucima nismo znali ni za mjere, ni za poticaje... Ozbiljno čovjek krene razmišljati o tome da odustane od svega, da podijeli svima otkaz, čuči i čeka bolja vremena. No, odlučili smo izdržati. Srećom, najgore smo prebrodili.

Dva lockdowna i zatvaranje kafića, kad se sve zbroji, na šest mjeseci, zadala su velik udarac na promet i ovom ugostiteljskom objektu na rubu Martićeve ulice. Budući da se posluživanje gostiju u zatvorenim prostorima zabranilo, trenutačno rad kafića spašava velika terasa od 165 m2 na kojoj se može ugostiti do 200 ljudi.

– Obujam posla smanjio nam se skoro 60 posto. Previše, kako god okreneš – komentira Levaj.

– Lokala ne bi ni bilo na ovoj adresi da nije bilo terase. Martićeva prije otvaranja desetljećima nije bila atraktivna lokacija, propadala je godinama. Kad smo vidjeli unutarnji prostor, nije nas toliko zaintrigirao i bilo nas je strah da nećemo uspjeti. No zbog terase rekli smo „to je to“. Sad nam u ovoj situaciji sav promet donosi upravo terasa. No, do pojave korone bili smo strahovito popularan bar koji je bio krcat iznutra te je omjer išao u korist unutarnjeg dijela jer je jednostavno drukčija atmosfera – nadodaje vlasnik koji uspješno održava objekt već devet godina i zadobiva povjerenje gostiju, a i svog osoblja.

Obiteljski odnos i povjerenje gostiju

– Teško je stvoriti publiku, a još teže zadržati. Može se uspjeti, ali zadržati uspjeh... E to je zaista izazov. Devet je godina iza nas i rijetki su ti lokali koji uspiju ovoliko izdržati kao mi. Od prvog dana gajim obiteljski odnos sa svojim zaposlenicima, pogotovo s voditeljem Domagojem Potrebićem koji je voditelj od prvog dana. Svi koji su ovdje radili dočekivani su sa smiješkom i tako su pozdravljeni. To je najvažnije. S obzirom na to da i sam ovdje radim, bitno mi je da na posao dolazim sa smiješkom. Taj stav prenosim i na zaposlenike, a oni to onda prenose na naše goste koji to znaju cijeniti.

Na pitanje hoće li imati posebne pripreme za europsko nogometno prvenstvo koje kreće u lipnju i imati cjenovne akcije kako bi opet privukli goste i povećali promet, vlasnik Mojo bara jasno odgovara da za to nema potrebe.

– Moja poslovna logika jest da posebne ponude i akcije služe za kafiće koji moraju privlačiti goste. Nama to, srećom, ne treba jer imamo stalnu publiku. Radije ćemo ih počastiti rundom nego da nudimo kavu i Cedevitu za 12 kuna. Za europsko prvenstvo iznajmit ćemo veliko platno ili televizore da bi publika mogla pratiti nogomet za vrijeme velikih utakmica – pojašnjava.

Nema tog hrvatskog izvođača jazza koji nije nastupio u poznatom prostoru Martićeve 5. Od poznatijih lica unutar starozagrebačkog ciglenog podruma s velikim voltama našla su se brojna lica. Miru Furlan uspio je počastiti rakijom i porazgovarati nakon što je, sklonivši se od kiše, odabrala baš njegov bar, nadodaje vlasnik Mojoa dok se nostalgično prisjeća uzavrele atmosfere iz unutarnjeg dijela kafića

– Trebat će puno vremena da se nadoknade minusi i gubitci. Razmišljao sam o svakakvim rješenjima. Coffe-to-go nije imao smisla jer sam procijenio da bih prodao 20 do 30 kava za van, a s tom količinom nema smisla da uopće i radimo. Više košta da sjedimo i trošimo struju. Sami ćemo popiti jednako toliko kava dok čekamo goste. Tek s dozvolom za otvaranjem terasa krenuli smo s poslom – pojašnjava ovaj ugostitelj i prisjeća se vremena kad je terasa služila kao veliki prostor za brojne kulturne manifestacije, među kojima se ističe nekoliko inačica Wine spring breaka, u tom trenutku jedinog vinskog festivala na otvorenom, a tu su se našli i brojni koncerti te kušanja hrane i pića.

Pozitivan pogled prema sutra

Godina do godina i pol dana, toliko procjenjuje Levaj da će im trebati da opet stanu na noge i vrate se starom obujmu rada. Nada se jeseni i normalizaciji situacije, a do tada ih, kako kaže, rad terase „čupa van“.

– Sad smijemo raditi do ponoći, što je super. Kad je ugodno i toplo, ljudi su žedni. Tih sat vremena sigurno će pomoći prometu za desetinu, koliko god to banalno zvučalo.

Šećući s ocem po Medvednici, poznatim glumcem Otokarom Levajem s floridskom adresom, čitajući knjige i svirajući, Marin Levaj iskoristio je lockdown koliko god je mogao te se, nadodaje, barem uspio duševno odmoriti.

– Zahvalan sam koroni, koliko god to glupo zvučalo. Naravno, više bih volio da toga nije bilo. Optimističan sam u vezi s budućnosti, vjerujem da će biti od jeseni sve dobro, kad se procijepe ljudi i kad se stabilizira. Ma, sve će biti kao nekad! Koncerti, DJ-i, izložbe, pa i dugovi koji su ostali. Sve će se to riješiti i nastavit ćemo živjeti – pozitivno zaključuje Marin Levaj, ugostitelj i suvlasnik Mojo bara.

Sadržaj nastao u suradnji s A1.

Izvor: Link