Zlonamjerne softvere najlakše je razumjeti ukoliko računalo usporedimo s čovjekom, odnosno, ljudskim tijelom. Kao što i nas mogu zahvatiti razne bolesti, tako i računalo može biti zaraženo različitim zlonamjernim programima. U ljudskom tijelu to mogu biti različiti virusi i bakterije, dok računalo mogu napasti različiti programi, kao što su to virusi, crvi ili pak ono što u posljednje vrijeme često susrećemo, ransomwarei.

Kao i kod čovjeka, računalo branimo različitim aktivnostima. Umjesto cjepiva, na računalu se često nalaze različiti antivirusni (ili antimalware) programi. Različite programe često stavljamo u karantenu ili računalu onemogućujemo prisup mreži, baš kao što ponekad ostanemo doma kako ne bismo zarazili druge osobe.

Ono što je, u konačnici, također zajedničko računalu i čovjeku je da trebamo biti oprezni kako se ne bismo zarazili. Naravno, na način da to što manje utječe na naš redovan rad na računalu.

Iako i puno ranije, Europol smatra da su od 2015., pa sve do danas, zlonamjerni programi jedna od najvećih prijetnji računalnim sustavima.

Koliko god nazivi zlonamjernih programa ponekad budu zabavni, štete mogu biti iznimno ozbiljne. Tako je ransomware naziva Zločesti zeko 2017. napao tisuće računala diljem svijeta, od Japana do Ujedinjenog kraljevstva.